Strateška važnost Hormuškog tjesnaca

Hormuški tjesnac predstavlja jedinu sponu iz Perzijskog zaljeva do svjetskih mora. Cjelokupan brodski promet iz i do najvažnijih zemalja izvoznica nafte u svijetu se odvija preko te morske prometnice. Najuži dio tjesnaca je širok tek 54 kilometra i nalazi se između Irana na sjeveru i Omana na jugu. Kroz tjesnac veliki tankeri dnevno provezu više od 15 milijuna barela nafte. Nafta dolazi iz Saudijske Arabije, Iraka, Irana, Kuvajta, Katara, Bahreina i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Tankeri plove u smjeru Sjedinjenih Američkih Država, Zapadne Europe, ali prije svega Kine, Indije i Japana.

Svi budno nadziru tjesnac

Upravo zbog velikog značaja za eksport nafte, među susjednim državama oko Hormuškog tjesnaca, uvijek iznova dolazi do graničnih sporova. Tako Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati polažu pravo na otoke Abu Musa i Tunb, kako bi proširili svoju kontrolu nad Hormuškim tjesnacom.

I međunarodna zajednica budnim okom nadzire ovaj tjesnac. Već godinama Sjedinjene Američke Države daju do znanja da su prisutni u toj regiji. Amerika želi u krajnjem slučaju intervenirati i vojnim sredstvima kako bi se očuvale morske slobode u tjesnacu.

Strahuje se da bi Iran mogao obistiniti svoje prijetnje da će blokirati tjesnac. Službeni Teheran je nekoliko puta zaprijetio da će upotrijebiti specijalce svoje mornarice i rakete srednje dometa kako bi se obranio od sankcija, koje mu je izrekla međunarodna zajednica zbog nuklearnog programa. S vojne strane gledišta bi se jedna takva blokada mogla lako realizirati, prije svega zato što se Hormuški tjesnac velikim dijelom proteže uzduž iranske obale. 

Alternativni naftovodi postoje, ali...

Stručnjaci, međutim, smatraju da nije izgledno da bi zaista mogla uslijediti blokada, jer bi Iran time samo sam sebi naštetio. Zemlja bi riskirala izbijanje konflikata, kako s obližnjim zemljama, tako i sa zemljama čije su industrije ovisne o uvozu nafte preko ovog morskog tjesnaca.

Alternativnih transportnih puteva ima - ali ne u dovoljnom broju. Ujedinjeni Arapski Emirati imaju jedan naftovod koji vodi od Abu Dhabija izravno do Omanskog zaljeva i time Hormuški tjesnac zaobilazi s južne strane. Saudijska Arabija posjeduje također naftovod kojim je moguće transportirati naftu iz Perzijskog zaljeva do Crvenog mora. Time obje ove zemlje žele umanjiti geopolitičku ovisnost.

No, postojeći alternativni kapaciteti nisu dostatni da bi mogli i približno kompenzirati zastoj koji bi nastao blokadom. Prema mišljenju stručnjaka, naftovodi ove dvije zemlje teško da bi bili u stanju pokriti dnevnu potrebu za naftom u Kini i Japanu.

Autori: Rodion Ebbighausen / Marina Martinović

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić