Sto godina Partije: Si Đinping doživotno?

U četvrtak (1. jul) Kinom odzvanjaju svečane fanfare. Komunistička partija, osnovana 1921. godine, slavi veliki jubilej. Sedmicama ranije su širom zemlje postavljeni plakati i parole koji slave uspjehe. U ponedjeljak je održana pompezna proslava na Nacionalnom stadionu u Pekingu.

Sa nešto više od devedeset miliona članova, KP Kine je druga najveća stranka na svijetu, sa upola manjim članstvom od Indijske narodne partije. KP upravlja Kinom od pobjede u građanskom ratu 1949. godine.

„Međunarodni uticaj KP i njena privlačnost su se kontinuirano uvećavali, stavljajući je na čelo svjetske politike“, rekao je novinarima Guo Ježu, zamjenik u stranačkom odjeljenju koje se bavi spoljnim odnosima. 

Partija je vodila Kinu kroz vijek ratova i ekonomskog napretka. U poslednje dvije decenije iz siromaštva i gladi su izvučeni milioni Kineza, uglavnom onih u ruralnim predjelima. Danas je Kina druga najveća svjetska privreda.

Poruka svijetu

Ipak, koncentracija moći i ekspanzionistička spoljna policija pod vođstvom Sija Đinpinga kod nekih bude zabrinutost da Kina postaje sve autoritarnija. Kritike iznutra brzo bivaju ugušene, ali odzvanjaju one spolja. Recimo, zbog vojne doktrine u Južnom kineskom moru, ili gušenja građanskih sloboda u Hongkongu i obračuna sa ujgurskom muslimanskom manjinom na zapadu zemlje.

O tome, razumije se, neće biti riječi u ovoj svečarskoj sedmici. Partija hoće „izlog i živi dokaz uspjeha i prilagodljivosti svog sistema vladavine“, kaže Valeri Tan, analitičarka berlinskog Instituta „Merkator“ za kineske studije. „Stota godišnjica nije samo istorijski važna za KP. Ona ima veliku političku važnost za Sija Đinpinga“, dodaje Tan za DW.

Ređale su se partijske veličine koje su demonstrativno hvalile predsjednika Sija. On se smatra najvažnijim liderom zemlje i stranke još od Maa Cedunga, osnivača Narodne Republike.

„Partija hoće da pokaže svijetu da njen sistem nije samo uspio da prevlada finansijske krize, prirodne katastrofe, političke skandale i globalnu pandemiju, nego i da je nesalomiv, da je sve jači i spreman da dostigne status supersile do 2049. godine, što je Si postavio kao cilj“, kaže Tan. 

U februaru je Si odobrio izmijenjenu verziju „Kratke istorije Komunističke partije Kine“ – zvaničnog istorijata stranke – koja je uoči stote godišnjice izašla na preko pet stotina stranica. U toj prilagođenoj istoriji je decenijsko previranje zbog Kulturne revolucije svedeno na svega tri stranice, a zlodjela koja je počinio Maov režim su ublažena.

Dio koji govori o takozvanom Velikom skoku naprijed, planu ekonomske i društvene reorganizacije zbog kojeg je dvadesetak miliona ljudi umrlo od gladi, takođe je skraćen i pomenute su tek neke „ekonomske teškoće“. U prošloj verziji ovog istorijata, izdatoj prije deset godina, još je bilo riječi o „gladi“ i „smrti od gladi“.

Velika glad pod Maovim režimom se sada pominje samo jednom, i to kao „prirodna katastrofa“.

Istorija predsjednika Sija

Feliks Vemhojer, sinolog sa Univerziteta u Kelnu, kaže da istoriografija tradicionalno igra važnu ulogu u naslijeđu partije i nastojanjima da se potcrta njen legitimitet. I Mao je koristio zvaničnu istoriografiju da „ujedini ideju“, kaže Vemhojer.

Ovaj stručnjak ukazuje da je u novoj verziji istorijata protest na trgu Tjenanmen 1989. opisan kao kontrarevolucionaran i da su zato vlasti morale da ga uguše, te su to „veoma efikasno“ i uradile.

„Iako je bilo kriza, stranka je uvijek uspijevala da se regeneriše i vodi Kinu putem napretka“, sažima Vemhojer glavnu poruku te revidirane istorije. Ali ne samo to: krunu knjige čine „ideje za novu eru“ predsjednika Sija. U to spada svrgavanje Sjedinjenih Država sa trona najveće ekonomije, kao i vodeće mjesto Kine kao vojne i tehnološke sile.

„Zapanjujuće je da dio o Siju Đinpingu zauzima oko četvrtine cijele knjige, iako je on na vlasti samo osam godina, a partija postoji čitav vijek“, dodaje ovaj sinolog iz Kelna.

Sa zvaničnom istorijom nema šale. Ona će, kao udžbenik, biti propitivana na fakultetima. Milioni Kineza će morati da zapamte najvažnije podatke i odgovore.

Doživotni vođa?

Cilj ove revizije istorije je da se „suprotstavi negativnim narativima o Kini, posebno onima sa Zapada“, kaže nam Valeri Tan. Na jednom partijskom forumu je Si nedavno pozvao drugove da grade „kredibilan, dopadljiv i respektabilan imidž Kine“. 

„Ti napori će se vjerovatno pojačati, što kroz kampanje širenja uticaja na Tviteru, agresivnom diplomatijom, viralnom digitalnom propagandom ili odgojem novinara i influensera naklonjenih Kini“, kaže Tan.

Uz to ide Sijeva namjera da Kina uspostavi samodovoljnost u kritičnim tehnološkim granama, što je opisano u planu „Made in China 2025“. Si je ranije zadao cilj da Kina ove godine postane „umjereno prosperitetno društvo“, što znači nestanak ekstremnog siromaštva. Prije nekoliko mjeseci je proglasio pobjedu protiv siromaštva.

Si (68) je zavladao partijom i zemljom 2012. godine i uklonio je sva ograničenja svoje vladavine. Još nije odabrao nasljednika. Očekuje se da će naredne godine Stalni komitet Politbiroa biti zamijenjen. Glavno pitanje je da li će Si, koji ima poziciju generalnog sekretara partije, oživjeti titulu šefa partije koju je imao Mao.

„Iduća godina će biti ključna da vidimo kako će izgledati smjena rukovodstva“, kaže Tan. „Vlada velika neizvjesnost oko toga šta će se desiti i da li Si može da ostane na vlasti u nedogled."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu