Srebrenica kao živi istorijski udžbenik

„Srebrenica nija samo tuga, Srebrenica je i nada i ljepota. Srebrenica ima svoje ljude koji imaju i krativnost i humor i pamet... To su dobri ljudi. Ti obični ljudi su i najbolji ljudi jer njihov osmijeh je iskren i njihova dobrodošlica je ljudski topla", kaže za DW prof. dr. Haris Halilović.

Profesor Halilović je socijalni antropolog i profesor na RMIT Univerzitetu u Australiji. On je jedan od predavača na trećoj po redu Školi za mlade koju od 5. do 13. jula 2022. organizuje Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja (PCRC) iz Sarajeva. On je ovdje u dvostrukoj ulozi kao predavač ali i kao domaćin, na neki način, jer iako živi i radi u Australiji, on je rođen u Srebrenici.

„Najveći dio svog života sam proveo izvan Podrinja i Srebrenice, ali ja nikada ovdje neću biti neki autsajder i stranac. 2007. godine sam ovdje doveo prvu grupu mojih studenata antropologije iz Australije i tako je kroz taj terenski rad zaživjeo koncept ljetnjih škola, ne samo kroz moj rad, već i mojih kolega, čak i nekih mojih studenta. Mislim da je veoma važno razgovarati, internciolizirati kontekst zla, ali i bitnost učenja na ovoj vrlo, vrlo skorašnjoj prošlosti, kako bi mladi ljudi naučili iz onog što je moja generacija prošla, kako bi buduće generacije naučile i znale da zlo u ljudskoj formi nadilazi sve druge opasnosti koje prijete čovječanstvu, uključujući i ekološke probleme sa kojima će se oni u budućnosti susretati više nego naša generacija", kaže Profesor Halilović.

On će, kako kaže, studentima kojih ima sa svih strana svijeta govoriti o stvarnosti BiH, bazirajući se na životima običnih ljudi i njihovim pokušajima da rekonstruiju svoja naselja, svoje živote u ambijentu koji nikada neće biti kao što je bio, jer tu prije svega nedostaju ljudi. Uništena infrastruktura se, ističe, može donekle popraviti, ali bez ljudi nema tih mjesta, jer mjesta čine ljudi.

Širenje istine o Srebrenici i dragocjena iskustva za učesnike

Adrian Feinberg dolazi iz Kalifornije i o onome šta se ovdje dešavalo, kako kaže, nije znao gotovo ništa, jer se o tome u američkim školama ne uči.

„Od oca sam slušao priče o Holokaustu i drugim zločinma jer je moj djed bio izbjeglica iz Čehoslovačke u vrijeme Drugog svjetskog rata. Posebno mi je bilo zanimljivo vidjeti kako ovaj Memorijalni centar sve ovo radi institucionalno, obzirom da je u BIH još uvijek prilično napeta situacija, te da ima mnogo onih koji negiraju genocid", kaže Feinberg.

Jelena Mirković dolazi iz Cetinja u Crnoj Gori. Prvi put je u Srebrenici i kaže da je oduševljena programom i organizaciojm ove škole, ali je tužna zbog povoda njenog održavanja.

„Vrlo malo, praktično ništa u školi nismo učili o tome šta se ovdje dešavalo u vrijeme rata. Sva saznanja koja sam imala su sa društvenh mreža na kojima se svašta piše i ja sam zato htijela da dođem ovdje i sama čujem i vidim, jer smatram da je vrlo važno da mi mladi znamo istinu o tome šta se desilo, da uvažimo bol tih ljudi, a isto tako da naučimo lekciju kako se to više nikada nikom ne bi desilo", kaže mlada Cetinjanka.

Njena vršnjakinja, Sasha Nacouzi je studentkinja Kraljevskog koledža u Londonu pak ističe:"Već sam jednom ranije bila u Srebrenici i tada sam se veoma iznenadila jer sam očekivala da vidim zemlju u totalnom rasulu nakon rata. Mislila sam da su tenzije među ljudima mnogo dublje i nisam se nadala da ću vidjeti ovakve priorodne ljepote koje Bosna ima."

Zahra Beg takođe dolazi iz Londona ali ona je Pakistanka i iako nije imala mnogo prethodnih saznanja o genocidu u Srebrenici, nisu joj strana osjećanja žrtava jer je od svojih starijih mnogo slušala kako su neki njeni preci protjerani iz Indije u Pakistan.

„U toku master studija o konfiliktima i nasiljima posebnu pažnju su mi privukli slučajevi silovanja žena u ratu i djece rođene nakon toga i zato mi je drago da ćemo u toku ove škole imati priliku da prisustvujemo konferenciji gdje će se govoriti o genocidu kroz perspektive žena gdje očekujem da proširim svoja saznanja", kaže mlada Pakistanka.

Rijad Isanović je iz Zvornika i u Srebrenici tokom poslednjih nekoliko godina stalno boravi po više dana u mjesecu julu.

„Iako sam tu više puta gledao postavke izložbi u prilično autentičnom ambijentu, svaki put nešto novo naučim i saznam."

 

Jedinstven obrazovni program za mlade

Erna Mačkić, programska aistentica u Centru za postkonfliktna istraživanja nam kaže da ovogodišnja škola okuplja 50 mladih iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije, Sjedinjenih Američkih Država, Italije, Španije, Njemačke, Francuske, Slovenije, Poljske, Turske, Belgije, Ujedinjenog Kraljevstva, Meksika i Kanade.

„Škola za mlade Srebrenica je izuzetno važna jer je sastavni dio godišnje komemoracije žrtvama genocida u Srebrenici i kao takva je jedinstven obrazovni program za mlade iz Bosne i Hercegovine, regiona i svijeta. Škola je, za razliku od prethodne dvije, imala pred-program u Sarajevu, gdje su učesnici posjetili Tunel spasa, te naučiti nešto više o Opsadi Sarajeva prije 30 godina", kaže Erna Mačkić.

Učesnici Škole za mlade Srebrenica će takođe prisustvovati i Međunarodnoj konferenciji "Heroine Srebrenice”, posvećenoj ženama, majkama Srebrenice. Konferencija će se održati 10. jula 2022. u Memorijalnom centru Srebrenica.

„Konferencija ´Heroine Srebrenice´ je jedinstveni događaj koji će okupiti žene koje su preživjele genocid, ali i aktivistkinje, akademike i predstavnike udruženja žrtava i preživjelih, te organizacije civilnog društva koje rade na očuvanju istine o genocidu kroz perspektive žena", kazala je Mačkić.

Tokom Škole će biti predstavljen i rad Centra za postkonfliktna istraživanja kroz dva dokumentarna filma, „Uspomene 677" i „Slučajevi zla: Vlasenica". Film, fotografija, umjetnost i ostala multimedija koja će biti korištena tokom škole jačaju i potiču kritičko preispitivanje koje zauzvrat potiče procese suočavanja s prošlošću, ističu organizatori.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu