"Srbija u vrtlogu velikog slavenskog brata"

Osvrćući se na financijsku ulogu Europske unije u Srbiji, odnosno na pomoć koju je Bruxelles pružio i pruža, na primjer ljudima pogođenima prošlogodišnjim poplavama, list Die Welt donosi članak o odnosima Srbije i Europske unije u svjetlu "posebnih odnosa" koje Beograd tradicionalno njeguje s Rusima. Die Welt u svom članku pod naslovom "Srbija u vrtlogu velikog slavenskog brata" tako podsjeća da je Vladimir Putin započeo graditi Euroazijsku gospodarsku uniju te da se postavlja pitanje: "Kojoj uniji pristupiti, europskoj ili euroazijskoj? Bi li situacija između Rusije i EU-a na Balkanu mogla eskalirati kao i sada u Ukrajini? I gdje bi se Srbija tu pozicionirala? Ako se pita aktualnu vladu u Srbiji, onda je odgovor jasan - barem službeno: na strani Europske unije. Premijer Aleksandar Vučić je više puta ponovio da njegova zemlja do 2020. želi postati članica EU-a. No, odobravanje građana za EU pristup varira. Trenutačno je, prema anketama, još samo 44 posto građana Srbije za pristup Europskoj uniji. A najomiljeniji političar je Vladimir Putin. Tako da premijer Srbije Vučić ne vuče previše u smjeru EU-a."

Rusko-srpsko "platonsko prijateljstvo"

Die Welt dalje piše da bi se politika Srbije mogla ukratko sažeti ovako: "Srbija je za EU, ali vlada i ljudi u Srbiji ne mogu biti protiv Rusije. I to europske države moraju razumjeti." Međutim, " do kad će taj poseban put funkcionirati?", pita Die Welt. Napominjući da je Srbija početkom godine preuzela predsjedanje Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS), upravo onom organizacijom koja je zadužena za nadzor primirja u istočnoj Ukrajini, ovaj list piše da bi to moglo zaoštriti škakljivu ulogu Srbije između Istoka i Zapada.

"No, situaciju ne zaoštrava samo politika, već i situacija uopće u zemlji: nezaposlenost iznosi 20 posto. Gotovo da i ne možete sresti čovjeka koji se ne živcira zbog korupcije. Mnogi mladi i dobro obrazovani ljudi odlaze u inozemstvo u potrazi za poslom. A iz Rusije stiže brzi novac. Moskva je, prema navodima ministarstva financija, Srbiji odobrila povoljne kredite, na primjer 800 milijuna dolara za izgradnju željeznice. Građevinski projekti su važni u jednoj zemlji u kojoj svaki drugi mladi čovjek ne može naći posla. Srbija je, osim toga, potpisala sporazum o slobodnoj trgovini s Rusijom. Ali upravo u gospodarskom smislu Rusija za Srbiju ima puno manji značaj nego EU, kaže beogradska stručnjakinja za gospodarstvo Ana Trbović. I do 90 posto izvoznih proizvoda Srbiju napušta u smjeru Zapada, većina toga u EU. Samo deset posto ide u Rusiju. Od 2000. godine je Europska unija, prema navodima srpske vlade, najveći donator i investitor. Navodi se da je oko tri milijarde eura tako stiglo u Srbiju", pojašnjava Die Welt, dodajući ujedno da je i ruski Gazprom uložio u Srbiju i obećao velike investicije na polju energetike, ali je ruska vlada odustala od projekta Južni tok te da je Srbiju ostavila kratkih rukava - bez investicija.

"Ukoliko bi politika funkcionirala samo uz pomoć brojki", nastavlja Die Welt, "onda bi pristup EU-u za mnoge Srbe bio možda jasna stvar. Ali politika funkcionira i s osjećajima. 'Rusija i Srbija imaju platonsko prijateljstvo', kaže novinar Bojan Brkić. Povezani jezikom, slavenskom poviješću, kršćansko-pravoslavnom vjeroispoviješću. 'Ali upitajte jednog Srbina bi li radije živio u Moskvi ili Frankfurtu. 'Odgovor je jasan: Frankfurt.'"

EULEX-ova teška misija na Kosovu

"EU je zakazala na Kosovu", naslov je članka u kojemu Neue Zürcher Zeitung (NZZ) detaljno piše o Misiji vladavine prava Europske unije na Kosovu - EULEX-u. Tako NZZ obrazlaže da je i sam EULEX dospio pod povećalo javnosti zbog optužbi za korupciju. Šef te misije, 51-godišnji Talijan Gabriele Meucci, za NZZ ističe da se od najnovijih optužbi za korupciju provodi svojevrstan lov na vještice u slučaju EULEX-a. Postoje mnogi kojima je u interesu da se nastave skandali oko EULEX-a, navodi za taj švicarski list šef EU misije Meucci. "Za Shpendeta Ahmetija, mlađahnog gradonačelnika Prištine i političara ljevičarskog pokreta Vetevendosje, problemi s imidžom EULEX-a imaju sasvim realne uzroke. Oni izbjegavaju pokrenuti procese protiv visokorangiranih političara, pa iz pravna pitanja prerastu u politički problem, kaže Ahmeti. A EU misija očito ne poduzima ništa što bi moglo ugroziti političku stabilnost zemlje, čime je politička elita faktično nedodirljiva, poručuje Ahmeti", piše NZZ.

Taj list se s tim u svezi osvrće i na UN-ovu misiju na Kosovu, koja je prethodila EU misiji, navodeći da je i UN-ovoj misiji na Kosovu dano do znanja tko su pravi vladari nad redom u toj državi - bivše vođe UČK-a, Oslobodilačke vojske Kosova. "No, kod sve te kritike na račun UN-ove misije i EULEX-a, jedna stvar se ne smije zaboraviti. Pristup o u prvom redu stvaranju jedne učinkovite pravne države je bio ispravan. Ali eksperiment nije funkcionirao. Što je krenulo po krivu? Ne ide sve tako loše, odgovara šef misije EULEX Gabriele Meucci, navodeći da je u roku od šest godina izrečeno 550 presuda. Meucci također upućuje na to da je policija (za razliku od pravosuđa) na dobrom glasu u regionalnoj usporedbi. I to je točno. Je li prerano donijeti zaključak? Ne. Jer, neosporno je da u šesnaest godina nakon rata nije pošlo za rukom potisnuti vladavinu jednog malog sloja onih koji se održavaju na vlasti kroz bogaćenje i mito, nepotizam i zastrašivanje. Dakako da tu i tamo postoje znaci nade, hrabri novinari, odlučni gradonačelnici, ali i ništa više od toga", piše NZZ zaključujući što je zapravo uzrok neuspjeha EU misije na Kosovu: "Ta misija je propustila da se s onim domaćim snagama koje su spremne na promjene upusti u dugoročan savez za jednu pravnu državu. Umjesto toga je sklopila neformalni pakt za stabilnost s moćnicima. Stoga EULEX danas na Kosovu nema prijatelja te je postala misija na izgubljenoj straži."