Srbija u vrtlogu diplomatske ofanzive Rusije i Zapada

S jedne strane pritisak Evropske unije da Srbija uskladi svoju spoljnu politiku sa EU i uvede sankcije Rusiji, i sa druge Rusija koja bi željela da Srbija ostane u statusu prijateljske zemlje koja ne želi da uvede sankcije Rusiji. Kao prvi važan događaj u tom diplomatskom mozaiku je jučerašnji telefonski razgovor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika Rusije Vladimira Putina.

- pročitajte još:Brisel ili Moskva? Sada Vučić mora da odluči

Predsjednik Srbije je nakon razgovora saopštio da je Srbija sa Rusijom postigla veoma dobar dogovor, obezbijeđena je nesmetana isporuka gasa, i da će cijena gasa za Srbiju biti višestruko niža nego za druge u Evropi. Ta cijena je u ovom trenutku tri puta manja a tokom zime će biti i deset do dvanaest puta manja, ističe Vučić. Ugovor će biti potpisan na tri godine, rekao je Vučić, i dodao da je od Putina dobio i saznanja kako se odvija situacija na terenu u Ukrajini.

- pročitajte još:Rat u Ukrajini donosi prekretnicu i u Srbiji?

„Postoje neki ponuđeni mirovni sporazumi na stolu u Moskvi, Kijevu, i na Zapadu, ali to nije nešto čime bi mi trebalo da se bavimo", istakao je predsjednik Srbije.

Srbija kao značajan faktor

Telefonski razgovor dvojice predsjednika bio je ipak pod znakom pitanja što je izazvalo razne spekulacije u srpskoj javnosti. Kada je portparol Kremlja Dmitrij Peskov izjavio da takav razgovor nije ni bio planiran, to je za mnoge bio signal da je ugrožena prijateljska saradnja dvije zemlje, i da Kremlj na taj način šalje poruku Beogradu.

Političke stranke u Srbiji su - svaka sa svojih pozicija - taj momenat iskoristile za kritiku Vučićevog sjedenja na dvije stolice. Pristalice sankcija su to vidjele kao znak da se na Rusiju ne može ozbiljno računati, dok je takozvana patriotska opcija to vidjela kao šamar Vučićevoj nedosljednosti u odnosima sa Rusijom.

Pokazalo se ipak da je međunarodna pozicija Rusije takva da je i Srbija previše značajan faktor da bi Moskva bez prijeke potrebe ugrozila dobre diplomatske odnose sa Beogradom.

(Ne)sigurno snabdijevanje gasom

U svakom slučaju, osnovno pitanje nakon razgovora dvojice predsjednika je koliko Srbija može da odahne kada je riječ o snabdijevanju gasom? Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra da Srbija može i ne može da odahne:

„Ako stvari posmatramo u okviru rusko-srpskog dogovora mi smo svakako bezbjedni. Sa druge strane, rat i potencijalna kulminacija sukoba može da dovede do toga da u nekom momentu dođe do prekida snabdijevanja. Ali, ne vjerujem da to može biti trajnog karaktera jer Evropa nema alternativu za ruski gas", kaže Anđelković za DW.

Komercijala ili politika?

Igor Novaković, direktor istraživanja Centra za međunarodne i bezbjednosne poslove (ISAC fund), za DW ističe da će se tek vidjeti koliko je ovo samo komercijalni sporazum, ili će on biti podložan političkim tumačenjima:

„Tu mislim prije svega kako bi se Rusija odnosila prema Srbiji ukoliko bi ona zaista počela da uvodi sankcije, odnosno da se pridružuje paketima sankcija Evropske unije. Čuli smo od pojedinih ruskih zvaničnika da oni imaju razumijevanja za poziciju Srbije, ali tu je sada pitanje gdje su granice tog razumijevanja, i da li je sa druge strane Rusija- osim kada je riječ o gasu- uopšte toliko značajna Srbiji", naglašava naš sagovornik.

Diplomatska bitka EU i Rusije

Ruska diplomatska inicijativa se ipak neće zaustaviti na ovom telefonskom razgovoru, jer u Beograd 7. juna stiže i ruski šef diplomatije Sergej Lavrov. To će biti prva posjeta jednog visokog ruskog zvaničnika od početka rata u Ukrajini, i pretpostavlja se da će teme energetskog snabdijevanja, situacije u Ukrajini, i sankcija i tom prilikom biti u prvom planu.

- pročitajte još:SZ: Srbija i Bugarska se okreću od Putina

Posjeta Lavrova će uslijediti samo nekoliko dana prije posjete njemačkog kancelara Olafa Šolca Srbiji. Koliko će se Srbija uspjeti da pomiri te dvije suprotnosti - insistiranje EU na sankcijama Rusiji, i želju Moskve da se to ne dogodi?

„Zapadni političari sankcije Rusiji stavljaju u ravan sa odricanjem od naših nacionalnih interesa na Kosovu i u regionu, prije svega u Republici Srpskoj, ocjenjuje Dragomir Anđelković, i dodaje „da Srbija zbog toga mora ostati u dobrim odnosima sa Moskvom".

„Moskva je faktor koji nam pomaže da branimo te ugrožene nacionalne interese. Ne bi trebalo da se svrstavamo na bilo čiju stranu - Rusija to od nas i ne traži- ali ako Zapad vrši pritisak na Srbiju onda to u Srbiji jača svijest da taj pritisak nije zbog Rusije nego zbog nas. Ako se to čini onda je to pokušaj da mi radimo protiv sopstvenih nacionalnih interesa svojim rukama", smatra Anđelković.

Simbolička važnost sankcija

Šteta za Rusiju od srpskih sankcija je minimalna, navodi Igor Novaković, i kaže „da je za Moskvu mnogo bitnije ono što su druge evropske države već uradile. To više ima neku važnost u simboličkom smislu".

Novaković navodi da je „Srbija na neki način sada u relativno dobroj poziciji, jer će do formiranja nove vlade proteći još nekoliko mjeseci a nije svakako dobro da tehnička vlada donosi takve odluke. A za dalje ćemo vidjeti", ističe direktor istraživanja Centra za međunarodne i bezbjednosne poslove (ISAC fund).

Sankcije - tačka svjetskih podjela

Sankcije Rusiji su i dalje glavna politička tema, i moglo bi se reći da je ona paralisala skoro sve druge oblasti političkog života u Srbiji. Dragomir Anđelković primjećuje da su sankcije Rusiji dio nekih globalnih dešavanja.

„Svi su ili uvodili sankcije Rusiji, ili se tome suprotstavljali na ovaj ili onaj način, i nastavljali saradnju sa Rusijom. To je postala tačka podjela između zemalja evroatlantskog bloka i ostatka svijeta. Srbija tu nije izuzetak, jer su mnogi iskreno zabrinuti, ali tu ima i političkih zloupotreba. Jedni tu priliku koriste da pokažu lojalnost Zapadu, a drugi da pošalju poruku građanima da su vrlo patriotski nastrojeni, jer stavljaju, kako ga oni vide, srpski interes na prvo mjesto", primećuje Anđelković.

Pitanje odnosa prema Rusiji i EU je ključno političko pitanje u Srbiji već dvadeset godina, kaže Igor Novaković. „To je bila linija podjela od 2000 godine, izvjestan period nakon toga je bilo pod vodom da tako kažemo, ali je sada to ponovo isplivalo".

„Činjenica je da je izvjestan broj političkih stranaka zahvaljujući protivljenju sankcijama Rusiji preskočio cenzus. Ali, to je problem nedostatka kritičkog diskursa u Srbiji, problem je sa proruskom propagandom, koja često dolazi direktno iz domaćih medija, i ti mediji i danas imaju potpuno nekritički odnos prema onome što se dešava u Ukrajini", zaključuje Igor Novaković.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu