Srbija u šoku, traži se „krivac“

Bilo je 17:56 u srijedu kada su smetlari istovarili kontejnere u narandžasti kamion kod osnovne škole „Vladislav Ribnikar“ i otišli svojim putem. Prije toga, policijska traka držala je podalje tridesetak novinarskih ekipa i pokojeg radoznalca.

Osim toga što se smeće mora odnijeti i ovakvim danima, ništa nije bilo normalno u tom vračarskom kvartu.

Pred školom, za koju kažu da se broji u bolje u gradu, gorjele su svijeće i množili se bijeli ljiljani. Roditelji su dovodili djecu. Bilo je i učenika te škole koja je u srijedu ostala bez osmoro đaka i radnika obezbjeđenja.

„Neka od te djece su mi dolazila u kuću, družeći se sa mojim sinom“, priča nam jedan otac. „Mom djetetu sam prvo dao lijek za smirenje i pustio ga da spava. Tek kad sam ga uzeo iz škole i vratio se, i ja sam počeo da drhtim.“

U dahu kaže da je u školi znalo da bude problema, i da nisu rješavani na najbolji način.

Kosta K. (13) je u srijedu ujutru u školu došao sa rancem u kojem su bili oružje, municija i molotovljevi kokteli, počinio je masakr i potom pozvao i sačekao policiju. I sam je ranije navodno bio žrtva maltretiranja nakon čega je promijenio odjeljenje i smjenu. 

„Djeca kažu da je bio miran, dobar učenik. Stvarno mi se čini da je ovo za njega bilo kao da je u nekoj krimi-seriji, recimo ’Južnom vjetru’“, priča taj otac.

On nije jedini koji se dao u potragu za motivima zločina koji je, prema policiji, brižno planiran i skiciran, sa sve listom za odstrel. Jedna djevojčica ispričala je ocu kako ju je napadač pogledao u oči, a onda ipak u nju nije pucao.

„Kao u igrici"

Amok kakav je počinio učenik sedmog razreda nikad do sada nije viđen u Srbiji. Ubijeni su radnik obezbjeđenja škole, sedam djevojčica i dječak. Šestoro je povrijeđenih, od kojih je jedna djevojčica još u životnoj opasnosti sa prostrelnim ranama na glavi.

K. je prebačen na neuropsihijatriju, a potom predat na staranje Centru za socijalni rad. Prema različitim izvorima, bio je sasvim miran i izjavu je davao staloženo.

Na popodnevnoj konferenciji za novinare je predsjednik Aleksandar Vučić po običaju htio da ostavi utisak vanredno dobro informisanog čovjeka. Iznosio je detalje iz medicinskog kartona napadača, pričao o primanjima njegovih roditelja, što su neki mediji odbili da prenesu.

„Po šemi koju je nacrtao dječak, vidite da je igrao neku vrstu igrice“, rekao je Vučić. „U tim igricama, oni imaju više života.“

Iz predsjednikovih riječi nastao je utisak da K. dolazi iz dobro situirane porodice, da je povučen i drugačiji dječak, odlikaš, ali bez mnogo drugova. S ocem, čije je legalno prijavljeno oružje koristio u napadu i koji je priveden, navodno je vježbao gađanje u streljani. 

Šef beogradske policije Veselin Milić opisao je za RTS da je dječak policajcima rekao da se osjećao ignorisano, da je bio izopšten iz komunikacije ili igre na odmorima ili ekskurzijama, te da ga je to navelo na nedjelo.

„Ko je kriv?"

Mediji su u srijedu – baš na dan slobode štampe – prevazišli sebe u objavljivanju informacija koje cure iz istrage i bolnica, i pravljenju spektakla od tragedije. I na društvenim mrežama se nadigao talas spekulacija o motivima masakra, te o tome „ko je kriv“.

U rano popodne, pred Ministarstvom prosvjete stajao je Vojislav Ostojić, neumorno duvajući u pištaljku u znak protesta. Kaže, došao je kao građanin, i riješio da protestuje, pa makar i sam.

„Prekipjelo mi je sve, a manifestovalo se ovim činom danas. U svakoj civilizovanoj zemlji bi ministar prosvjete još jutros podnio ostavku“, rekao je Ostojić za DW.

„Dešava se ovo svuda u svijetu, ali ovde smo zatrpani raznoraznim sadržajima koji mogu da podstaknu ovakvo ponašanje – rijaliti s nasiljem, cijela propaganda.“

Ministar prosvete Branko Ružić je pak okrivio „kancerogeni“ uticaj video-igrica i „takozvanih zapadnih vrijednosti“, ne objasnivši na šta misli. Njegov prethodnik Mladen Šarčević optužio je roditelje Koste K.

Drugdje se spekulisalo o uticaju „atmosfere nasilja“ koju proizvodi vlast, o programima različitih televizija, o TikToku, zapadnoj pop-kulturi, muralima ratnim zločincima, sektama i čemu sve ne. 

Velika potreba za objašnjenjem

„Tragedija je velika. Ljudi su izbezumljeni od tuge i užasa, jer smo svi mogli da se nađemo u situaciji da budemo žrtve ili svjedoci. Čovjek pokušava sebi da objasni razloge, kako bi se bar malo smirio, a onda se, među razlozima, traže i krivci“, kaže za DW sociolog Jovo Bakić.

„Nerijetko ljudi govore više o sebi kada ’nađu’ krivca“, nastavlja Bakić. Tako je antizapadnjacima kriv Zapad, opoziciji vlastodršci, nekim roditeljima nastavnici. „Oni koji bi da zaborave svoju odgovornost, svu će odgovornost naći u ocu i njegovom sinu."

Kako Bakić vjeruje, kapitalističko društvo stvara uslove za nastanak posebnih psihopatologija. „U srpskom društvu se već decenijama njeguje kultura nasilja, raspadnuto je upravo u tom vrtlogu, pa je rast individualne psihopatologije i nasilja očekivan.“

Kao što se žuri sa traženjem krivca, tako se pohitalo i sa mjerama koje je već predstavio predsjednik Vučić. On predlaže provjere ko sve ima dozvolu za oružje i kako ga čuva kod kuće, kao i snižavanje starosne granice za krivičnu odgovornost na dvanaest godina.

Izvjesno je da Kosta K. neće odgovarati pred zakonom jer je za to premlad. U Srbiji će od petka na snazi biti trodnevni dan žalosti.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu