Srbija: Ratni zločini, koji zločini?
2. maj 2018
U svojoj redovitoj kolumni "Istočni blogeri" njemački javni servis za središnju i istočnu Njemačku MDR donosi prilog na temu suočavanja s novijom povijesti u Srbiji. U članku pod naslovom "Suočavanje s prošlošću u Srbiji: Koji zločini?" MDR piše da većina Srba ne znaju ili ne žele znati da su se u njihovo ime činili ratni zločini. To se vidi, piše dalje MDR, na temelju žalbenog postupka u procesu protiv Radovana Karadžića, kao i na temelju rezultata jedne nedavno objavljene studije. Riječ je o studiji neovisnog instituta za istraživanje javnog mnijenja "Demostat", a pitanja i odgovori iz te studije su, navodi se, bili primjerice sljedeći: "Koji grad je u jugoslavenskom ratu bio pod opsadom? Nemam pojma." - "Je li se u Srebrenici dogodilo nešto značajno? Ne znam."
Neki su čuli da je u Srebrenici počinjen "nekakav" zločin
Ta studija je, nastavlja se dalje u članku MDR-a, "pokazala da 70 posto ispitanika ne zna da su bosansko-srpske trupe od travnja 1992. do veljače 1996. opsjedale Sarajevo, kamoli da je tisuće granata ispaljeno na glavni grad Bosne i Hercegovine te da je oko 11.000 ljudi ubijeno i oko 56.000 ljudi ranjeno. Također, oko 40 posto građana nije znalo da je Srebrenica sinonim za masovno ubijanje, da su srpske trupe iz BiH u srpnju 1995. u tom gradu sustavno ubile oko 8.000 muslimanskih dječaka i muškaraca. Od preostalih 60-ak posto koji su čuli da su u Srebrenici počinjeni 'nekakvi' zločini, dvanaest posto njih vjeruje da su tamo ubijeni Srbi. Sarajevo i Srebrenica su sinonimi za najteže ratne zločine u Europi nakon Drugog svjetskog rata, samo što većina Srba to ne zna - ili to ne želi znati. Ovo najnovije istraživanje javnog mnijenja samo potvrđuje ono što kritični glasovi već odavno govore: u Srbiji praktično ne postoji suočavanje s prošlošću, načelno se samo upućuje na zločine drugih. Ratne zločine počinjene u ime Srba se sustavno prešućuje."
Različito shvaćanje iste povijesti
No, slična situacija je i u susjednim zemljama koje su nastale raspadom Jugoslavije, relativizira njemački javni servis MDR u svom online-članku: "Svaki narod ima svoju vlastitu povijesnu istinu u kojoj sami sebi pridaju isključivo ulogu žrtve, a onim drugima dodjeljuju ulogu agresora. To različito shvaćanje iste povijesti uvijek iznova dovodi do svađe i bilateralnih kriza u postjugoslavenskoj regiji." MDR se dalje osvrće na službene brojke Haškog tribunala, navodeći da je za vrijeme rata u BiH ubijeno oko 100.000 ljudi te da je Tribunal nekadašnjeg predsjednika bh. Srba Radovana Karadžića osudio na doživotni zatvor, kao i da je Karadžić bio taj koji je, između ostalog, izdao naredbu za osvajanje Srebrenice. "Većina Srba vjeruje da je Tribunal 'antisrpska institucija' koja osuđuje Srbe u 'insceniranim procesima'. Stoga UN-ov tribunal nije doprinio pomirenju u postjugoslavenskoj regiji", ističe se u članku MDR-a.
Dalje se podsjeća kako se 23. travnja 2018. godine Radovan Karadžić pojavio pred Žalbenim sudom Tribunala te da je to u čitavom svijetu bilo na naslovnicama, "ali ne i u Srbiji". MDR se osvrće na Karadžićeve tvrdnje koje je ponovno iznio na početku žalbenog postupka o tome kako on smatra da su progoni Hrvata i Bošnjaka, za što je između ostalog optužen, tek jedan "mit" te da su u Sarajevu "muslimani ubijali vlastite vojnike", a da Srbi "nisu imali strategiju napada".
MDR dalje u svom članku podsjeća na to kako su se Radovan Karadžić i Ratko Mladić godinama uspješno skrivali u Srbiji te da je bivši psihijatar i pjesnik Karadžić alias dr. Dragan Dabić čak javno imao ordinaciju alternativne medicine: "Bez znanja i podrške srpske tajne službe, njih dvojica nikad ne bi mogli ostati tako dugo na slobodi. Samo, to sve u Srbiji danas rijetko koga još zanima. Službeni stav u Srbiji je da se treba gledati u budućnost, a ne u prošlost. Čak i najgore, odnosno bolje rečeno posebno one najgore zločine u postratnoj Europi se želi otjerati u zaborav. No, to važi samo za ratne zločine koji su počinjeni od strane Srba u ime srpstva. Na patnje srpskog naroda i na zločine počinjene nad Srbima se u Srbiji itekako podsjeća. Slično se sa suočavanjem s ratovima u bivšoj Jugoslaviji odnose u susjednim zemljama. Na taj način su regionalni konflikti u toj regiji za naredne generacije programirani."
"Plastična pošast na Balkanu"
To je naslov članka kojega donosi Sächsische Zeitung, a u kojem se taj list osvrće na zagađenje okoliša u Srbiji prouzročeno plastičnim vrećicama. List navodi da se u Srbiji vrećice dobiva uvijek kad se nešto kupuje, pa radilo se i o najmanjoj stvarčici na kiosku ili u supermarketu. Sächsische Zeitung prenosi navode lista "Politika" o tome kako na svakog građanina dnevno dolazi sedam plastičnih vrećica. "Ukoliko je ta računica točna, onda svaki građanin potroši 2.555 vrećica godišnje - to je deset puta više od EU-prosjeka. No, gdje ta plastična pošast završi, to golim okom nije očito samo u Srbiji, već i u obalnim zemljama u zimskim mjesecima. Bilo da se radi o Albaniji, Grčkoj ili Hrvatskoj: svake godine pred turističku sezonu ekipe za čišćenje plaže od Egejskog mora do Jadrana čiste od gomila plastičnog smeća koje nanosi voda. Sada Srbija pokreće plahi pohod protiv pošasti plastičnog otpada. Ministarstvo za zaštitu životne sredine je ovaj tjedan najavilo da će prema EU-modelu još ove godine izraditi odgovarajući prijedlog zakona koji bi se trebao donijeti 2019. Tako dugo belgijski koncern Delhaize sa svojim filijalama Shop&Go ne želi čekati: njihovih 170 filijala diljem Srbije su sada uvele jednu simboličnu eko-naplatu od dva dinara (1,7 centi) po plastičnoj vrećici. U zemlji u čijem glavnom gradu su tek 2015. postavljeni prvi kontejneri za reciklažu stakla, a odvajanje otpada se čini samo kao zanimacija siromašnih koji u njemu traže papir, metal i ostatke hrane, naplata plastičnih vrećica je jedna mala revolucija", piše Sächsische Zeitung.
List, međutim, ujedno napominje da, "iako Balkan po pitanju svijesti o zaštiti okoliša kaska za središnjom i sjevernom Europom, najveće gomile plastičnog otpada proizvode bogatija konzumentska društva Europe". Zbog toga Europska komisija, piše dalje Sächsische Zeitung, razmatra izreći rigoroznije zabrane u okviru kojih bi se mogle zabraniti čak plastične slamčice i štapići za jelo od plastike. "Diljem Europe se godišnje sabere oko 26 milijuna tona plastičnog otpada", upozorava Sächsische Zeitung.