Srbija: Nova lica opozicije – stari problemi
17. mart 2018
Već nekoliko sati nakon objavljivanja rezultata nedavnih beogradskih izbora uslijedili su prvi javni pozivi liderima opozicije da podnesu ostavke. U istom dahu iznesene su i ocjene da opozicija mora da pronađe nova, neukaljana i poštena lica, ukoliko želi da ostane relevantna na političkoj sceni Srbije. Reklo bi se da su oko toga najglasniji bili pripadnici građansko-demokratskog sektora, ali su se tome ubrzo pridružile vlasti i njima bliski mediji, koji su očito u svemu vidjeli svoju šansu da dodatno oslabe opoziciju.
Ali nokautirana opozicija, koju bi predvodili neki novi mladi ljudi – najvjerovatnije bez velikog životnog i političkog iskustva – predstavljala bi sasvim sigurno još lakšeg protivnika Aleksandru Vučiću. Možda nije zgoreg podsjetiti da sadašnji predsjednik Srbije ima višedecenijsko iskustvo u manipulisanju javnošću i medijima, i jedan dugačak staž za skupštinskom govornicom.
Demokratska pravila za autokratiju
Mnogi koji u ostavkama i novim licima vide jednostavno rješenje svih opozicionih problema zaboravljaju neke očite pukotine u takvom pristupu. Srbija prije svega nije demokratsko društvo, i u takvom nedemokratskom okruženju se ne može pozivati na neka demokratska pravila. Nije od velike pomoći ni pozivanje na demokratsku praksu u zapadnim državama, u kojima lideri stranaka podnose ostavke nakon lošeg rezultata na izborima: nije, naime, isto snositi političku odgovornost za poraz na fer i demokratskim izborima ili to činiti nakon lošeg rezultata na izborima u Srbiji koji su neregularni po više osnova. Teško je, naime, upoređivati poraz na izborima na kojima ste imali ravnopravne uslove za predstavljanje svojih ideja, ili na izborima na kojima ste imali pet minuta na državnoj televiziji da saopštite da uopšte postojite.
Zaista je potrebno kompleksnije sagledati pitanje ostavki lidera opozicionih stranaka, ocjenjuje za DW Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku. „Mi od 2012. godine imamo sve neregularnije izbore i stoga nije moguće da mi tek tako prenosimo neka iskustva sa Zapada po principu prostog kopiranja. Dakle, ako imamo neregularne izbore, mi praktično nemamo objektivne kriterijume da li je neki političar doživio neuspjeh zbog svojih grešaka ili zbog užasne propagande vlasti. To opet ne znači da bi trebalo ukinuti princip političke odgovornosti – neki lideri bi morali da podnesu ostavke, ali to zavisi od slučaja do slučaja. Tu ne bi trebalo da bude automatizma samo zato što je neko tu gdje jeste", smatra Popović.
Nova lica nisu čarobno rješenje
„Mislim da bi jedan dio lidera opozicije morao da podnese ostavke i tu prije svega mislim na one koji su duže vremena na čelu svojih stranaka, a stranke su doživjele veliki pad", kaže za DW Dušan Spasojević sa Fakulteta političkih nauka. Primjer takvog lidera je, prema riječima Spasojevića, šef Liberalno-demokratske partije (LDP) Čedomir Jovanović, koja na proteklim beogradskim izborima nije stigla ni do jedan odsto glasova. Što se tiče ostalih stranaka, i Spasojević ističe da bi to trebalo razmatrati od slučaja do slučaja. „Tu bi trebalo vidjeti da li su imali dovoljnu šansu, da li su dovoljno novi i da li bi trebalo da imaju neki grejs period da pokažu šta mogu", kaže Spasojević.
Stalna potraga za novim licima u politici takođe ima svoja ograničenja. Dragan Popović, recimo, upozorava da je sve teže naći ljude koji uopšte žele da se bave politikom, a onda da budu i dovoljno kredibilni i moralni. „Nikada i nismo imali obrazovanje za demokratiju. Niko nema ništa protiv novih ljudi, ali to ipak mora biti u kombinaciji sa nekim ko je već tu i ima nekog iskustva", smatra Popović. Jasno je da postoji potreba za novim licima, nadovezuje se Dušan Spasojević, ali ta nova lica nisu neko magično rješenje koje će od Srbije napraviti demokratiju. „Na proteklim beogradskim izborima pojedine stranke su imale neka nova lica, ali pokazuje se da sasvim nova lica ne donose i glasove", primjećuje Spasojević.
Radikali – stara lica za nove pobjede
Čitava teza o novim licima koja donose promene na neki način je kompromitovana upravo na primjeru vrha Srpske napredne stranke (SNS). Naprednjaci su vlast osvojili sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem na čelu, i to sa čitavim političkim prtljagom koji su imali iza sebe. Njihova profesionalna biografija je, najblaže rečeno, kontroverzna, i njihov CV bi vjerovatno izazvao užas kod direktora kompanija u kojima bi tražili posao. Niti su bili nova lica, niti su nekompromitovani, ali su ipak osvojili vlast.
Dragan Popović napominje da „ljudi koji traže nova lica pripadaju prije svega opozicionom korpusu, ili kolokvijalno rečeno građanskoj Srbiji. Očekivanja od građanske opozicije su mnogo veća nego od raznih radikalskih frakcija, kako god se one zvale. To možda i nije loše, jer opozicija na taj način sebi postavlja više ciljeve i pokušava da bude bolja". Tu se očitava neka vrsta ideološke podjele Srbije, dodaje Dušan Spasojević. „S jedne strane je konzervativna ili nacionalna Srbija, ona koja nema problem što je predstavljaju Šešelj, Nikolić, ili Vučić. A sa druge strane imate liberalnu i građansku Srbiju, koja je kritičnija, ima manje političkog strpljenja i želi češće promjene lidera".
Neuništive etikete
Pojedini čelnici opozicije već su podnijeli ostavke, neki čekaju odluke stranačkih organa, a neki su se povukli u tihovanje i nestali iz javnosti. U svakom slučaju, može se očekivati potraga za novim liderima pojedinih stranaka. Ali i tu postoji dodatni problem. Ako se kao primjer uzme Demokratska stranka (DS), sigurno ne postoji takvo novo, čisto lice, koje koliko sutradan neće osvanuti na naslovnicama tabloida kao novi „žuti lopov". A usput će dobiti i višeminutne propagandne eseje na vlastima bliskim televizijama.
Da li se opozicija tu ponovo vraća na početak problema sa autoritarnom vladavinom? Ako ostanemo na primjeru DS, oni znaju da ne mogu pridobiti tih 45 odsto naprednjačkih birača, kaže Dušan Spasojević. „Ali, pitanje je sada gdje su nestali birači DS od prije dvije, pet ili deset godina, i kako njih izvući na birališta. A onda se to može povezati s činjenicom da je to lakše uraditi ako vas ne vodi Dragan Šutanovac, koji ima dosta repova, nego neko ko ima veći društveni ugled ili veća očekivanja javnosti", zaključuje Spasojević.