Srbija nije spremna za suočavanje s prošlošću

Mnogi mediji u Bosni i Hercegovini (BiH) u cijelosti su prenijeli razgovor novinara Deutsche Wellea Tima Sebastiana i srbijanske premijerke Ane Brnabić u emisiji „Zona konflikta“, naglašavajući tvrdnju srbijanske premijerke da u Srebrenici nije bilo genocida. „Ne mislim da je bio genocid. Mislim da je… znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kada… genocid je kada pobijete celu populaciju, žene, decu, a to ovde nije bio slučaj“, kazala je Ana Brnabić.

Te su riječi izazvale reakcije preživjelih žrtava ratnih zločina, ali i državnih zvaničnika. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić optužio je premijerku Srbije da „neciviliziranim negiranjem genocida" pokušava relativizirati „planski sprovedeno ubijanje preko osam hiljada nedužnih civila“. Zvizdić je u pisanom saopćenju naveo i da Ana Brnabić negira međunarodno pravo, osporava sudske presude i promovira negiranje genocida što je „zadnja faza njegovog potpunog izvršenja".

Nastavak politike Slobodana Miloševića

Preživjele žrtve gencida i drugih ratnih zločina uglavnom nisu iznenađene tvrdnjama srbijanske premijerke. „Predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić negira genocid i ne priznaje pravosnažne presude međunarodnih sudova. Negiranjem genocida šalje nam jasnu poruku da podržava njegove ciljeve i veliča ratne zločince. Sve dok je tako, na ovom području ne može biti pomirenja i suživota“, kaže predsjednica Udruženja „Žene žrtve rata“ Bakira Hasečić.

Predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević kaže da je negiranje genocida nastavak politike Slobodana Miloševića. „Srbija je još daleko od suočavanja sa prošlošću, a time i od procesa pomirenja. Negiranje genocida najteže podnose oni koji su u genocidu izgubili svoje najmilije, majke koje još uvijek prekopavaju masovne grobnice tražeći posmrtne ostatke svoje djece“, kaže Fadila Memišević.

Munira Subašić: „Presude se ne mogu poništiti, ali se može učiniti nešto za bolju budućnost“

Predsjednica Udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić žali što se srbijanska politika prema BiH od devedesetih godina nije promijenila i što Srbija još nije u stanju da se suoči sa prošlošću. „Međunarodni sudovi uvrdili su da je u Srebrenici počinjen genocid i srbijanski zvaničnici to ničim ne mogu poništiti, ali bi mogli učiniti nešto za one koji će ostati poslije mene i poslije Ane Brnabić – kazati pravu istinu bez koje nema povjerenja ni pomirenja. Djeci moramo stvoriti bolju budućnost, a to nećemo učiniti lažima i negiranjima historijskih činjenica. Nikad ne bi bilo pomirenja između Jevreja i Nijemaca da Nijemci nisu prihvatili istinu i kaznili zločince iz svojih redova“, kaže Munira Subašić.

Komentirajući razgovor u „Zoni konflikta" koji su vodili Tim Sebastian i Ana Brnabić, sarajevski historičar i autor knjige „Holokaust u BiH" Eli Tauber ističe da se o zločinima ne smije šutjeti, odnosno da se o njima u svakoj prilici mora argumentirano govoriti. „Genocid u Srebrenici nije nešto što se 'slučajno desilo'. On je planiran i izveden kako bi se uništio dio bošnjačke populacije na tom području, a jedna od faza provođenja genocida je upravo negiranje da je on postojao. Ako ćemo se fokusirati na izjavu o genocidu Ane Brnabić u razgovoru za Deutsche Welle, onda ćemo primijetiti da je premijerka potpuno netačno definisala genocid, kao da ne zna o čemu govori“, kaže Eli Tauber.  

Uloga medija u podizanju svijesti o ratnim zločinima

Nastup Ane Brnabić u „Zoni konflikta“ prenijela je većina elektronskih medija u Federaciji BiH i manji broj onih iz Republike Srpske (RS) tako da u RS-u i nije bilo značajnijih reakcija. Jedan od urednika Platforme Raskrinkavanje.ba Darko Brkan smatra da se o ratnim zločinima mora govoriti imajući u vidu činjenicu da je riječ o događajima koji su obilježili historiju ovog regiona. „I referenca za pričanje o ovoj temi i te kako postoji, a Međunarodni tribunal u Hagu je u svakom slučaju jedini pravi relevantni izvor za sve na ovu temu. Svako osporavanje bilo koje presude tribunala je najveći stepen neodgovornosti koju javna osoba može imati", kaže Brkan za Deutsche Welle.

On naglašava ulogu medija u podizanju svijesti o ratnim zločinima. „Mediji imaju možda i presudnu ulogu u ovom procesu i njihova odgovornost je možda najveća, jer je odgovorno djelovanje u smislu pravilnog informisanja o osjetljivim temama njihov najizazovniji i najvažniji zadatak. U vremenu jako slabe regulacije, samoregulacije i medijske pismenosti konzumenata te preplavljivanja interneta dezinformacijama, postojanje odgovornih i kredibilnih medija koji će pravilno izvještavati o ratnim zločinima presudno je za kredibilitet, pa možda i opstanak novinarske profesije", kaže Darko Brkan.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android