Spuštena zavjesa na 51. MESS-u u Sarajevu

Tačno u ponoć, posljednjeg festivalskog dana (9.10.), dodjelom nagrada, završen je 51. MESS, jedan od najstarijih festivala u regionu. Ovaj internacionalni teatarski festival doveo je u Sarajevo ono najbolje što u ovom trenutku nude teatarske produkcije Belgije, Italije, Meksika, Njemačke, Švicarske, Holandije, Slovenije, Hrvatske, Češke, Irana, Srbije, Rumunije, Portugala i Velike Britanije. Ono što je moralo da dirne publiku je napor da ovogodišnji MESS donese čak tri premijere. Festival je zatvorio autorski projekat „Pismo iz 1920.“ Olivera Frljića koji je imao svoju premijeru u Zenici. Predstava je rađena u produkciji Bosanskog narodnog pozorišta Zenica i Festivala MESS. Druga premijera je „Rušenje Ajfelovog tornja“ po tekstu Jetona Neziraja u režiji Kushtrima Bekteshija, u produkciji Festivala MESS i treća „Ruže za Anu Terezu/Fudbalske priče“ u režiji Harisa Pašovića, koreografiji Edwarda Cluga i koprodukciji East West Centra i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

 

Nagrade koje nisu iznenadile

Za deset festivalskih dana, publika je mogla da vidi 32 predstave, a njih 29 (izuzmu li se premijere), našlo se u konkurenciji za nagrade. Glavni festivalski žiri koji su činili bh. glumica Gordana Boban, teatarski kritičar iz Meksika Fernando de Ita i Nurulah Tuncer, scenograf i reditelj iz Turske, odlučili su da Grandprix 51. MESS-a, „Zlatni lovorov vijenac za najbolju predstavu u cjelini“, ponese predstava „Radio Muezzin“, reditelja Stefana Kaegija, u izvođenju „Rimini Protokolla“, a u produkciji HAU Berlin/Goethe Institut Egypt. To je zanimljiva priča o Kairu u kojem postoji 30.000 džamija. Ona prati život mujezina koji i spavaju u njima. Nad gradom se, u strašnoj kakofoniji, miješaju svi ti brojni i različiti glasovi u vrijeme kad mujezini pozivaju na molitvu, a problem nastane kada ministar za vjerska pitanja odluči uvesti centralnog mujezina koji bi pozivao na molitvu preko radio-stanice, zbog čega hiljade mujezina ostaje bez posla.

Malo frke od Frljića

Zlatni lovorov vijenac kao najbolji reditelj, dobio je gost iz Hrvatske Oliver Frljić, za predstavu „Otac na službenom putu“ po tekstu Abdulaha Sidrana, u izvođenju „Ateljea 212“ iz Beograda. Zlatne lovorove vijence za najbolja glumačka ostvarenja dobili su: Toni Servillo za ulogu dirigenta u talijanskoj predstavi „Sconcerto“ i Hana Selimović za ulogu Sene u predstavi „Otac na službenom putu“. Festival je zatvorio autorski projekat Olivera Frljića „Pismo iz 1920.“, pa uz nagradu za najboljeg reditelja ovogodišnjeg MESS-a („Otac na službenom putu“), on će ponijeti i titulu najintrigantnijeg učesnika Festivala. Predstava „Pismo iz 1920.“ proizvela je sukob između reditelja Frljića i glumca Emira Hadžihafizbegovića, čiji se dio ratne monodrame „Godine prevare“ (zvukom) koristi u Frljićevoj predstavi koja tematizira današnju Bosnu i Hercegovinu, sa onim što je bilo prije i onim što bi joj se moglo desiti poslije.

Vrlo interesantan pogled na BiH

Predstava je veoma angažirana, pa još kad se reditelj, nekadašnji Travničanin sada sa zagrebačkom adresom, javi svojim glasom na kraju predstave i kaže: „Ja sam Oliver Frljić i mrzim Bosnu i Hercegovinu. Znam da ćete zbog toga mrziti mene i moju predstavu, ali bolje je da je mrzite nego da budete ravnodušni“, postaje  jasno šta je moglo da razbjesni glumca Emira Hadžihafizbegovića, čiji je zahtjev da se predstava skine sa festivalskog repertoara, bio sasvim izvan konteksta vremena u kojem živimo. „To je vrlo interesantan pogled na BiH. I kad se ne slažete politički sa stavom režisera koji je izrazito angažiran, imate šta vidjeti u estetskom smislu. Mislim da su ta četiri glumca odlično provela ideju režisera. Sad je posebno pitanje ideologijskog i političkog kuta iz kojeg se gleda stvar, ali ja osobno smatram da se radi o interesantnoj predstavi“, kaže reditelj i pozorišni kritičar Gradimir Gojer, ovogodišnji dobitnik MESS-ove nagrade „Marko Kovačević“ za pozorišnu kritiku.

Lijepo je bilo na MESS-u u Sarajevu

Gojeru se nije dopala razina diskursa koji je primijenjen u povodu jednog umjetničkog događaja kakva je pozorišna predstava, pa još i festivalska. „Mislim da je režiser Frljić načinom na koji je dijalogizirao sa Hadžihafizbegovićem unizio svoj rad koji je uložio u tu predstavu, jer smatram da će se cijeli MESS, a i teatarska klima u BiH, čitati kroz jedan izrazito neciviliziran dijalog koji su njih dvojica vodili na stranicama nekih bh. glasila. Smatram da je to nedostojno i jednog i drugog umjetnika“, kaže Gradimir Gojer i ističe da se mora podići kulturna razina diskursa i onda kada ima neslaganja sa političkom porukom i što je najvažnije i prije svega, biti esteta.

Možda je ocjena ovog vrsnog pozorišnog kritičara i reditelja malo prestroga, jer ovogodišnji MESS prije svega, biće upamćen kao još jedno izvrsno izdanje i pravi praznik pozorišta koji je bar na kratko, koliko traje, obogatio živote teatarske publike i život grada u kojem kultura silazi u podzemlje, kako je to zorno prikazao i plakat ovogodišnjeg MESS-a.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odgovorna urednica: Marina Martinović