Spor oko "table podjela" na ulazu u Istočno Sarajevo

Vlasti Istočnog Sarajeva, grada u Republici Srpskoj (RS), ponovo su postavile gradske table sa natpisom „Dobro došli u Grad Istočno Sarajevo Grad 157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo“. To je učinjeno nakon što su vlasti Kantona Sarajevo u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) nedavno uklonile spomenute table uz obrazloženje da su bile „nelegalno“ postavljene na teritoriji entiteta FBiH, odnosno Kantona Sarajevo.  

Kada je utvrđeno da je tabla sa „lažnim informacijama“ postavljena na teritoriji FBiH, gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić (SDP BiH – Socijaldemokratska partija) podnijela je krivičnu prijavu protiv gradonačelnika Istočnog Sarajeva Ljubiše Ćosića (SNSD – Savez nezavisnih socijaldemokrata) za izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje. Ćosić je odgovorio kontra-tužbom.

Mediji u BiH prenijeli su da je „Ćosićeva tabla“ postavljena kao odgovor na tablu koja se nalazi na ulazu u Sarajevo i na kojoj se podsjeća na 1.425 dana pod opsadom. „Na našoj tabli je istaknut broj Srba koji su živjeli u predratnom Sarajevu“, kaže za DW gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić. Ti se podaci uglavnom podudaraju sa rezultatima popisa stanovništva iz 1991. godine prema kojima je u Sarajevu do rata živjelo 157.143 Srba.

Zašto su Srbi odlazili iz Sarajeva?

Neki Srbi su uoči rata otišli iz Sarajeva. Jedni su mislili da će se vratiti za dan-dva „nakon što se situacija smiri“. „Moji roditelji su sa kesama u rukama izašli iz Sarajeva u aprilu 1992. godine zajedno sa mnom i mojom sestrom, jer su svi govorili o mogućim sukobima – i Srbi i Bošnjaci i Hrvati. Mislili smo da ćemo se vratiti za nekoliko dana“, kaže Ćosić. Drugi su, znajući da će doći do rata, odlazili s koferima – mnogi u pravcu Beograda. Iz opkoljenog Sarajeva se odlazilo i tokom rata, ali je sigurnost na kontrolnim punktovima Karadžićeve vojske garantovana samo Srbima.

Prema nekim procjenama, na teritoriji Sarajeva, koju su tokom rata kontrolisale snage lojalne osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću (bivša Vojska Republike Srpske – VRS) bilo je između 100.000 i 120.000 sarajevskih Srba. Oko 40.000 Srba ostalo je u dijelu Sarajeva pod kontrolom vlasti Republike BiH i oni su dijelili sudbinu svojih sugrađana koje je tokom opsade Sarajeva terorizirala vojska bosanskih Srba, što je dokumentovano u haškim presudama vojnopolitičkom rukovodstvu RS-a.

Većina od 157.000 Srba „koji su morali napustiti Sarajevo“  učinila je to nakon rata, marta 1996. godine kada su, u skladu s Dejtonskim sporazumom, dijelovi Sarajeva pod upravom RS-a predati u nadležnost FBiH. To je učinjeno nakon što je srbijanski predsjednik Slobodan Milošević u Dejtonu bosanskoj delegaciji „poklonio“ dijelove Sarajeva koje je kontrolisala VRS. „Vi zaslužujete Sarajevo, jer ste ga branili i odbranili“, rekao je Milošević premijeru BiH Harisu Silajdžiću. Gradonačelnik Ćosić kaže da je tada oko 100.000 do 120.000 Srba napustilo Grbavicu, Ilidžu, Vogošću, Hadžiće i druga sarajevska područja koja su trebala pripasti FBiH.

„Najbolje rješenje“ Momčila Krajišnika

Ni gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić to ne poriče. „Jedan broj ljudi je otišao strahujući od moguće osvete, jer je tokom tragičnog sukoba poginulo mnogo civila na obje strane, daleko više na strani pod kontrolom Armije BiH nego na strani pod kontrolom VRS. Drugi su otišli jer nisu htjeli ostati na području koje više nije RS“, kaže Ćosić. On priznaje i da je „jedan broj“ Srba koji su otišli iz Sarajeva „bio pod uticajem dijela tadašnjeg rukovodstva koji je imao procjene da treba napustiti Sarajevo“.

Srbima su upućivani pozivi iz vrha RS-a da napuste Sarajevo. U tome je prednjačio bivši predsjednik Skupštine RS-a Momčilo Krajišnik (1945-2020), koji je pred Haškim tribunalom osuđen za najteže ratne zločine. On je, prema transkriptima koje su objavili mediji u BiH, na sjednici Skupštine RS-a 17. decembra 1995. godine govorio da je strateški cilj RS-a „odvajanje Srba od muslimana i Hrvata“. „Ima samo jedan problem – gdje ćemo sada lјude iseliti… Na kraju krajeva, najbolјe rješenje je da se Sarajevo iseli…“, govorio je tada Krajišnik.

I sarajevski Srbi su se marta 1996. godine „iselili“ u „Srpsko Sarajevo“ – kako je prvobitno nazvan novoosnovani grad na periferiji Sarajeva u RS-u. Poslijeratnom odlukom Ustavnog suda BiH naziv „Srpsko Sarajevo“ promijenjen je u „Istočno Sarajevo“.  Kris Janowski, bivši portparol UNHCR-a (Visoki komitet Ujedinjenih naroda za izbjeglice) u BiH, bio je svjedok tih događaja i za DW govori o masovnom odlasku Srba iz sarajevskih gradskih područja.

Kris Janowski o politici etničkog čišćenja

On smatra da su odlasku Srba doprinijele godine „nemilosrdne“ ratne propagande rukovodstva RS-a koje je „svjesno“ raspirivalo etničku mržnju. „Također, moramo zapamtiti da su početkom 1996. godine ljudi koji su na kraju uhapšeni i osuđeni za ratne zločine – Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Ratko Mladić – i dalje čvrsto upravljali RS-om i imali ogroman uticaj“, kaže Janowski.Iako su čelnici RS-a „javno pozivali“ Srbe da ostanu na područjima koja su stavljena pod kontrolu FBiH, njihovi mediji su radili suprotno, tvrdeći da je međunarodna zajednica „napustila“ Srbe i da nije mogla garantovati njihovu bezbjednost, pojašnjava Janowski. „Pod međunarodnim pritiskom rukovodstvo RS-a je tobože podržavalo ideju multietničkog Sarajeva, ali nije učinilo ništa da se to ostvari i zapravo je radilo protiv toga“, kaže sagovornik DW-a.

Odlazeći tada iz Sarajeva, mnogi Srbi su uništavali imovinu. „Sjećam se da su u februaru i martu 1996. godine na Grbavici prilikom odlaska Srbi zapalili nekoliko kuća, a lokalne vlasti RS-a ništa nisu učinile da to spriječe. Moje kolege iz UNHCR-a i ja išli smo na Grbavicu svaki dan u nadi da će naše prisustvo ublažiti destruktivno ponašanje, ali bez uspjeha. Neki Srbi su se čak upustili u sablasni čin iskopavajući posmrtne ostatke svojih članova porodice i odvodeći ih sa sobom“, kaže Janowski.

Kako su se u to vrijeme ponašale vlasti BiH, odnosno FBiH?

Kris Janowski kaže da su tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović, potpredsjednik Ejup Ganić i premijer BiH Haris Silajdžić „iskreno željeli da Srbi ostanu gdje jesu“. On podsjeća da je opkoljeno Sarajevo tokom cijelog rata imalo, kako je rekao, „značajnu etničku srpsku manjinu“. „Za razliku od lidera RS-a čiji je cijeli etos izgrađen oko etničke 'čistoće', rukovodstvo BiH, odnosno FBiH, je budućnost zemlje vidjelo u multietničkom smislu“, kaže Janowski za DW.

Mediji u FBiH pisali su da je „Ćosićeva tabla“ provokacija kojom se dodatno rasplamsava aktuelna politička kriza u BiH. Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić kaže da tabla nije postavljena radi provokacije. „Ja sam to (natpis na tabli) istakao kao činjenicu. A činjenica je da smo mi danas, ovdje u Sarajevu i oko Sarajeva etnički podijeljeni i da Srba u Sarajevu danas gotovo da nema“, kaže Ćosić.

Na pitanje „zašto danas nema Srba u Sarajevu“ odgovara i prvi predsjednik Skupštine Republike BiH Miro Lazović. On potvrđuje da je Sarajevo „prije agresije“ bio grad u kojem je živjelo oko 157.000 građana srpske nacionalnosti i da je tada samo u Beogradu bilo više Srba. „Zašto Srba danas nema u Sarajevu, krivica je u velikosrpskoj politici i režimu Slobodana Miloševića koji je pokrenuo ratove na prostoru bivše Jugoslavije“, kazao je Lazović za portal Faktor.

Caco, Kazani i granate VRS

Srbi su i tokom rata odlazili iz Sarajeva jer su „strepili od granata i snajperskih hitaca od svojih sunarodnjaka iz VRS sa brda oko Sarajeva“, kaže za DW potpredsjednik Srpskog građanskog vijeća – Pokret za ravnopravnost Rajko Živković.

„Neki su odlazili i zbog svojih ekstremnih sugrađana. Sjetimo se Mušana Topalovića Cace (ratni komandant 10. brdske brigade Armije BiH) koji je, sa pripadnicima svoje brigade, iz stanova i sa ulica odvodio Srbe u Kazane“, kaže Živković.

O zločinima Mušana Topalovića Cace  za DW je ranije govorio i sarajevski novinar Đuro Kozar. „Jedan dio pripadnika 10. brdske brigade predvođen komandantom brigade Topalovićem Cacom, od proljeća 1992. do jeseni 1993. bio je van kontrole legalnih vojnih organa BiH i u blokiranom Sarajevu vodio je svoj rat i protiv civila Srba i Hrvata“, kazao je Kozar.  

Do sada su na Kazanima (jama na obroncima Trebevića)  ekshumirani posmrtni ostaci 29 osoba, od kojih je 16 identificirano, a među njima je najviše sarajevskih Srba. Za ove zločine osuđeno je 14 bivših vojnika Armije BiH. Sa odmetnutim pripadnicima 10. brdske brigade vlasti BIH obračunali su se u decembru 1993. godine. Topalović je uhapšen i ubijen pri pokušaju bjekstva. Tačan broj ubijenih na Kazanima nije zvanično utvrđen. 

Predsjednik Srpskog građanskog vijeća Rajko Živković smatra međutim da tabla, postavljena na ulazu u Istočno Sarajevo „ne odražava činjenice i pravo stanje“ i da se broj Srba koji su otišli iz Sarajeva „preuveličava“. Napominje i da su Srbi sami, odlaskom iz Sarajeva 1996. godine doprinijeli zaokruživanju etničkog čišćenja i podjelama u BiH. „Da do toga nije došlo, da su Srbi ostali u svojim domovima, današnja etnička slika Sarajeva pa i položaj Srba u glavnom gradu BiH bili bi potpuno drugačiji“, ističe Rajko Živković.  

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu