Turkey: Diyarbakir on the brink

Unutar pocrnjelih zidina Dijabakira, koji je de facto glavni grad jugoistoka Turske kojeg naseljavaju Kurdi, zapaljene barikade, mladi koji bacaju Molotovljeve koktele, prolamanje pucnjave nakon sumraka postali su realnost. Rat niskog intenziteta nastavlja eskalirati, a sigurnosne snage prave kordone na ulicama gradova, jer su sukobi među grupama mladih i policije postali gotovo svakodnevna pojava.

"Možete vidjeti da su mirovni procesi okončani - demokratska atmosfera je nestala", kaže Abdullah Demirbas, bivši gradonačelnik Sur distrikta, iz svog bolničkog kreveta u Dijabakiru.

Demirbas se nalazi na intenzivnoj njezi zbog ozbiljnih povreda noge. On je pušten iz zatvora nakon što je ovog ljeta uhapšen zbog finansiranja nezakonite Unije kurdskih zajednica i drugih optužbi koje on odbacuje.

On je jedan od izabranih političkih lidera koje je Ministarstvo unutrašnjih poslova pritvorilo, a neke čak i poslalo u zatvor radi podrške zabranjenim kurdskim organizacijama. On kaže da ovako strogo kažnjavanje marginalizira izabrane predstavnike i radikalizira lokalnu populaciju.

"Država samo 'ruši mostove'", kaže Demirbas.

Ljutnja raste u historijskom dijelu grada

Policijski sat na snazi je u centralnom dijelu Baglara, gdje ulične borbe nanose štetu kućama i biznisima, ali i ostavljaju ljude danima bez struje. I u ovakvoj atmosferi se kontrola stambenih ulica iz dana u dan prebacuje iz ruke u ruku bezobzirne parapolicije mladih.

Političari hodaju po tankoj žici, jer podrška sukobima može značiti procesuiranje. Prokurdska narodna demokratska stranka (HDP) kritizirala je državu zbog korištenja sile, ali veoma su oprezni kako ne bi podržali ilegalne radnje naoružanih bandi mladih koje dejstvuju na ulicama.

"Ne podržavamo njihovu taktiku, ali možemo razumjeti njihove frustracije", kaže Ziya Pir, poslanica HDP-a u parlamentu u Dijabakiru, čiji preminuli ujak je bio jedan od osnivača sada nezakonite Kurdske radničke partije. "Policija pritvara ljude u njihovim zajednicama i sasvim je prirodno da se oni žele oduprijeti tome."

A, tu su i neizbježni ljudski gubici. 11. oktobra, dvanaestogodišnja Helen Sen je ubijena, a navodno su je ubile sigurnosne snage tokom policijkog sata. Iz kancelarije guvernera potvrdili su da je djevojčica ubijena, ali nisu kazali ko je odgovoran za to.

Njeni prijatelji i komšije kažu da su sigurni da je ona umrla na rukama policije i pokazuju mjesto gdje je ubijena.

"Tamo je njena kuća, a ona je išla kupiti hljeb", kaže četrnaestogodišnji Veyser, koji izgleda mlađe nego što jeste, ali govori kao odrastao čovjek. "Pala je tokom pucnjave, ali niko nije mogao doći da je skloni."

Na zidovima koji opasavaju grad ispisan je grafit Revolucionarnog patriotskog pokreta mladih (YDG-H) koji podržavaju PKK-ovog uhapšenog lidera Abdullaha Ocelana.

Upitan šta misli o YGD-H, prethodno samouvjereni Veyser je najednom zašutio, uzimajući u obzir da ga slušaju njegovi prijatelji i komšije. Promrmljao je da nema mišljenje u vezi s tim.

"Ali", brže-bolje dodaje Veyser, "Radije preferiram njih nego policiju, jer nas oni ne ubijaju."

Nasuprot džamije iz 16. vijeka stoji grafit - "država je ovdje" i "vidjet ćete tursku moć". Grafit su vjerovatno u povlačenju ispisale sigurnosne snage.

U zajednicama možete pronaći nekoliko neutralnih stanovnika koji se nalaze između dvije vatre. Mnogi naglas izražavaju svoje simpatije prema borcima PPK i YDG-H, dok su drugi umorni od nasilja s obje strane.

"Što je dosta - dosta je. Ne želimo više nasilja u našoj zajednici", kaže tridesetčetvorogodišnja Lela dok nadzire svog sina kako preko grafita podrške PKK iscrtava natpis: Želimo normalne živote.

Nastavljaju se sukobi u Džizareu

Ulične borbe u Dijabakiru sve su učestalije i to u cijeloj regiji. Na granici sa Sirijom nalazi se Džizare, grad koji je punio svjetske naslovnice kada je u njemu prošlog mjeseca bio devetodnevni policijski "sat" tokom kojeg su mnogi stanovnici bili zarobljeni u kućama dok su se vojnici borili sa YDG-H.

Vlasti su potvrdile da je ubijeno više od 30 boraca; lokalno stanovništvo kaže da su najmanje 23 ubijene osobe bili nenaoružani civili.

Borbe su buknule nakon što je lokalno vijeće proglasilo "samoopredijeljenost", a YDG-H počela kopati rovove i podizati barikade.

Zvaničnici kažu da su barikade provokacija i kako su po službenoj dužnosti obavezni angažirati sigurnosne snage da uspostave red.

Ali, gradonačelnica Džezirea, Leyla Imret, koja je izbačena iz ureda radi sumnje da je podržavala parapoliciju, kaže da su prošli pokušaji da se nađe zajednički jezik sa vlašću bili bezuspješni.

"Pregovarali smo s guvernerom, uklonili barikade, ali policija je došla i ubila tri civila", kaže Imret. "Otišli smo do guvernera distrikta i pitali ga zašto su to uradili. Tada sam izgubila povjerenje u državu."

Borbe remete normalan život

Učestale borbe čine svakodnevni život nemogućim. Naziye Menekse, osamnaestogodišnjak koji se želi usavršavati kao nastavnik tjelesnog obrazovanja, kaže da su mnoge njegove kolege pobjegle u planine i pridružile se PKK snagama.

Njega borbe ne zanimaju. Oklopno vozilo je projurilo i ubilo njegovog dvanaestogodišnjeg brata, Yahyau, tokom demonstracija 2008. godine. Njihova majka drži veliku uokvirenu sliku sa natpisom koji odaje počast teškoj patnji njenog starijeg sina.

"Život je veoma loš za mlade ljude ovdje", kaže Menekse. "Preveliki broj djece više ne želi ići u školu zbog toga što je ovdje sve problematično."

Kurdski gerilski pokret ima višeslojnu historiju sukobljenih rivalskih grupa na svojoj teritoriji i teško je zamisliti da YDG-H može raditi bez sankcija za gerilski pokret.

U svakom slučaju, vrhovne figure HDP-a poput zakonodavca Osmana Baydemira insistiraju na tome da se mladi ljudi sve više radikaliziraju i da će biti samo još gore sve dok vlada ne obnovi mirovne procese.

"Nova generacija postaje ljuta, i zato sudbinu uzimaju u svoje ruke", kaže Baydemir i dodaje, "Ove samoopredijeljene grupe niko ne kontroliše. Ako ne okončamo patnje i borde, izbugit ćemo našu posljednju šansu."