SPD i Rusija: Krhotine politike prema Istoku

Niko ne voli da priznaje svoje greške. Tim manje ako se radi o političarima. Zato su u uhu ostali dijelovi govora novog šefa njemačkih Socijaldemokrata Larsa Klingbajla koji je nedavno govorio na stotu godišnjicu rođenja velikana stranke Egona Bara.

Upravo Bar važi za arhitektu istočne politike nekadašnjeg kancelara Vilija Branta koja je dovela Zapadnu Njemačku do ugovora sa Sovjetskim Savezom i Poljskom, a potom i Istočnom Njemačkom.

Bar se zalagao za „promjena kroz zbližavanje“ još 1963. godine, samo dvije godine poslije gradnje Berlinskog zida. Bijesnio je Hladni rat, a dvije Njemačke bile su u centru zbivanja. Nije čudo da je mnoge Nijemce na Zapadu koncept Egona Bara veoma jedio.

Ali, socijaldemokratski strateg je istrajavao u uvjerenju da se očvrsli frontovi ne mogu probiti sa još više pritiska.

Decenije jedne doktrine

Politika popuštanja temeljila se na priznanju statusa kvo i pretpostavci da ekonomsko otvaranje nužno vodi političkom i društvenom otvaranju. Za Bara je uspješna diplomatija bilo trezveno nalaženje zajedničkih interesa. 

„U međunarodnoj politici nikada se ne radi o demokratiji i ljudskim pravima. Radi se o interesima država. Upamtite to, šta god vam pričali na časovima istorije“, rekao je Bar jednom učenicima.

Sve do smrti 2015. se Bar zalagao da Rusija bude uključena u evropsku bezbjednosnu arhitekturu, bez obzira što je Vladimir Putin bivao sve autoritarniji. Taj stav partijske legende podržavale su i mnoge druge Socijaldemokrate.

To je bila greška, smatra danas Klingbajl. „Preokret kroz trgovinu bio je omiljeni koncept. Sada je propao“, rekao je on u tom govoru.

Da li je Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD) bila naivna? „Sa ovim znanjem, moramo naravno da se pitamo da li je trebalo drukčije da ocijenimo ruski upad u Gruziju 2008, aneksiju Krima 2014. ili ruska naručena ubistva u Londonu i Berlinu“, rekao je Klingbajl uuz dozu samokritike i zapitao se: „Da li smo previdjeli znakove vremena?“

Šreder i gas

„Razumijevači Rusije“ ili „razumijevači Putina“ – tako su u dobrom dijelu javnosti cinično nazivani oni koji su nalazili opravdanja ili objašnjenja za Putinove poteze. Pride, ti „razumijevači“ su često kao pretjerana odbacivali upozorenja da Njemačka zavisi od ruskih energenata.

Koncentrisani u dijelovima ljevice, ali i desničarske Aleternative za Njemačku, oni sa posebnim razumijevanjem za Putina i danas su brojniji na istoku zemlje, u bivšoj DDR.

Ali, najveći „razumijevač Rusije“ bio je i ostao jedan zapadnjak, bivši socijaldemokratski kancelar Gerhard Šreder koji je vodio zemlju od 1998. do 2005. godine.

Zajedno sa Putinom, neumorno je radio na izgradnji dva kraka Sjevernog toka, gasovoda koji povezuje Rusiju i Njemačku direktno podno Baltičkog mora. Time su gasovodi koji idu preko Ukrajine, te Bjelorusije i Poljske godinama gubili na značaju.

„Oduvijek smo upozoravali na Sjeverni tok“, kaže Ukrajinka Ljudmila Melnjik, naučna saradnica Instituta za evropsku politiku u Berlinu. „Govorili smo da će ruske trupe ući u Ukrajinu kad gasovod bude dovršen.“

Snažna vojska, onda razgovor

Napad na Ukrajinu je zato i svojevrsni šamar njemačkim Socijaldemokratama. Ipak, oni nisu spremni da umanjuju svojevremene uspjehe istočne politike.

Stranački šef Klingbajl podsjeća da su Bar i Brant politiku vodili u jedno drugo vrijeme, da su bitni stratezi i pomiritelji, i da su razumjeli da je za zbližavanje potrebno da sopstvena strana bude moćna. „U vrijeme Vilija Branta su izdaci za odbranu iznosili znatno preko deset odsto našeg BDP“, podsjeća Klingbajl. 

Upravo je današnjem socijaldemokratskom kancelaru Olafu Šolcu zapalo da ponovo poveća izdatke za vojsku. Opredjeljujući nedavno dodatnih sto milijardi evra za opremanje Bundesvera, Šolc je govorio o „novoj eri“ u spoljnoj i bezbjednosnoj politici.

Njemačka će, kako je obećao, konačno ulagati više od dva odsto BDP u odbranu, što je i cilj članica NATO koji Berlin do sada nije ispunjavao.

Poslednjih dana je Vlada u užurbanoj potrazi za alternativnim liferantima energenata, padaju dogovori sa Katarom i Emiratima, planiraju se prvi terminali za prihvat tečnog gasa, ubrzaće se prelazak na obnovljive izvore energije.

Nema mira protiv Rusije

Šolc se zapitao šta bi Brant i Bar savjetovali danas. I danas su tačne Barove riječi da je mir u Evropi moguć samo sa Rusijom, a ne protiv nje, rekao je Šolc. „Ali istovremeno moramo da uvidimo da je trenutna politika ruskog vođstva realna prijetnja bezbjednosti u Evropi. Nažalost, to je polazna tačka politike prema Rusiji, koja u Barovom stilu mora da počne trezvenim sagledavanjem realnosti, ali tu ne smije da se zaustavi.“

Šolc je dodao da onaj ko želi mir, mora biti spreman da razgovara. „I mi držimo otvorenim kanale komunikacije i koristimo mogućnosti da posredujemo“, dodao je današnji kancelar.

Njemu je bitno da se Putin ne izjednačava sa cijelom Rusijom. „Nije ruski narod donio fatalnu odluku o prepadu na Ukrajinu. Ovaj rat je Putinov rat.“ Kaže, to naglašava jer se „ne smije staviti na kocku pomirenje Nijemaca i Rusa nakon Drugog svjetskog rata“. Ujedno, smatra, važno je da to čuju oni koji u samoj Rusiji demonstriraju protiv Putina.

Šolc je prepričao šta je čuo od jednog predstavnika ruskog civilnog društva, tokom posjete Moskvi u februaru, pred sam rat. „Znate, demokratija raste iz nas ljudi“, prenio je Šolc te riječi.

Teškoća da to shvate svojevremeno su imali i Egon Bar i ostatak vođstva zapadnonjemačkih Socijaldemokrata. Dok su 1989. desetine hiljada ljudi demonstrirale u DDR, Socijaldemokrate su i dalje pregovarale sa režimskom Jedinstvenom socijalističkom partijom Njemačke.

Bar je to kasnije priznao kao grešku. Rekao je da su premalo radili sa istočnonjemačkom opozicijom u nastanku, to jest sa borcima za građanska prava.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu