SOS sa intenzivne njege u Njemačkoj
12. novembar 2020Sredina novembra u Njemačkoj. Zima još nije ni počela, a Berbel Brajman ima osjećaj kao da je ponovo april: „Već sada smo stigli do krajnjih granica. Ako se situacija pogorša, naš sistem će se vrlo brzo urušiti!“
Berbel Brajman ima 47 godina i na odjeljenju intenzivne njege radi od 1998. Upravo je proslavila svoju srebrnu godišnjicu sa Univerzitetskom klinikom u Minsteru gdje radi već 25 godina.
„Svi ovdje na odjeljenju smo već iscrpljeni, i emocionalno i fizički“, kaže ona. Već sada su kapaciteti na intenzivnoj u njenoj bolnici popunjeni više od 80 odsto.
A tu je i pitanje: Šta tek slijedi, šta se valja ka Nemačkoj? Jer, za razliku od prvog talasa, zbog niskih temperatura sada poboljšanje nije na vidiku. A i raspoloženja je drugačije nego što je bilo u proljeće. Kod nje u bolnici, baš kao i čitavoj Njemačkoj, napetost i nervoza rastu.
„Proljetos smo zbili redove, i to je oslobodilo nevjerovatnu količinu pozitivne energije. Tog osjećaja sada nema", kaže Berbel Brajman.
Jedna sestra intenzivne njege – dva pacijenta
I još nešto je drugačije: sada na odjeljenje intenzivne njege stižu sve mlađi ljudi. Muškarci u ranim tridesetim, bez ikakvih prethodnih bolesti. Ona i njen tim jedva uspjevaju da održe zlatno pravilo intenzivne njege – da se jedna kvalifikovana sestra brine o najviše dva pacijenta.
Da bi se pacijent prebacio na stomak, potrebne su tri medicinske sestre. Nekim pacijentima je potrebna individualna njega, a osoblje je često odsutno zbog bolesti ili je u karantinu.
Rezultati najnovije ankete među radnicima na intenzivnoj njezi pokazuju: 97 procenata njih ne vjeruje da će za drugi talas biti dostupno dovoljno osoblja, gotovo polovina više nije toliko motivisana kao u proljeće, a 93 odsto se plaši pogoršanja uslova rada narednih mjeseci.
Za Božić će biti gusto
Šef Berbel Breimann je Tomas van den Hoven, direktor njege Univerzitetske bolnice u Minsteru. Bilo bi bolje reći da je on administrator nestašice. Ili majstor za popunjavanje praznina.
„Tokom vikenda smo imali značajan porast pacijenata s kovidom19 i zato smo trenutno u procesu preraspodjele našeg medicinskog osoblja."
Van den Hoven ne pravi raspored samo za 3.000 medicinskih sestara na klinici u Minsteru, već i za krevete – sve kako bi opterećenje za njegovatelje bili koliko-toliko podnošljivo.
A šta bi Njemačka trebalo da uradi krajem novembra kada prestane lokdaun? Treba li ponovo sve otvoriti, kao što to mnogi zahtjevaju?
Tomas van den Hoven samo pravi grimasu: „I ovako ćemo do Božića imati značajan porast pacijenata na intenzivnoj njezi. Tada nam neće nedostajati samo negovatelji, već i ljekari."
Direktor njege žuri, ali mora još ovo da nam kaže: „Nama u bolnicama je sada potrebna jasna poruka političara da pacijenti s kovidom 19 imaju apsolutni prioritet. I da operacije koljena ili kuka moraju da se odlože."
Semafor intenzivne njege: žuto svjetlo
Ako je Tomas van den Hoven taj koji ima pregled intenzivne njege u univerzitetskoj bolnici u Minsteru, Kristijan Karagijanidis je čovjek koji ima pregled za čitavu Njemačku. On je šef jedinice za intenzivnu njegu pluća u bolnici u Keln-Merhajmu. Formirao je registar za intenzivnu njegu i to još za vreme svinjskog gripa.
Taj registar je postao izuzetno važna komponenta u borbi protiv korone i pretvoren je u semafor: crveno znači nedostatak kapaciteta, žuto znači ograničene kapacitete, a zeleno je za slobodne krevete intenzivne nege u 1.300 bolnica.
Ako je pacijentu hitno potreban respirator, a kreveti na intenzivnoj u susjednoj klinici su zauzeti, registar intenzivne njege izbacuje podatke bolnice koja još uvijek ima kapaciteta.
Trenutno je situacija još uvijek pod kontrolom. Zauzeto je više od 3.000 kreveta za intenzivnu njegu, ali više od 8.000 još uvijek je slobodno.
Ali, i doktora Karagijanidisa brine to što je Njemačka već oborila rekord postavljen sredinom aprila. „Semafor kapaciteta intenzivne njege je na žutom, i vremena kada smo bili opušteni odavno su prošla."
Moguća zdravstvena reforma: manje klinika
Problem je prije svega činjenica da Njemačkoj nedostaje 3.500 do 4.000 medicinskog osoblja na odjeljenjima intenzivne njege. A za to postoje razlozi: male plate za visok nivo odgovornosti, rad u smjenama i vikendom, i malo priznanje društva. Ministar zdravlja Jens Špan je i prije korone očajnički pokušavao da regrutuje medicinske sestre iz inostranstva.
Zaključak Karagijanidisa glasi: „Raspoloženje u klinikama je primjetno sve gore. Mi sada moramo da razvijemo strategiju kako da 20 odsto sestrinskog osoblja ne da otkaz. U suprotnom, u jednom trenutku zaista ćemo imati problem, jer bolnice više neće biti u stanju da funkcionišu.“
Taj ljekar smatra da bi sredinom 2021. – kada pandemija možda bude ublažena – bilo dobro vrijeme da se razmisli o reformi zdravstvenog sistema: „Nijedna zemlja na svijetu nema toliko bolnica s toliko bolničkih kreveta kao Njemačka. Moraćemo da napravimo veliki rez. A time ćemo i osloboditi osoblje za druge klinike."