Iznajmljivanje krovova i pozitivna nula

Ugradnja solarnih panela i uopšte priča o obnovljivim izvorima energije, postala je jedna od glavnih tema, posebno u zadnjih nekoliko godina. Republika Srpska prednjači u odnosu na ostale dvije elektroprivrede u Bosni i Hercegovini u postupku uvođenja prozjumera, što znači da jedan dio energije fizička lica mogu da proizvode za svoje potrebe, dok drugi šalju u mrežu i na taj način ostvaruju popust. U praksi je međutim ta priča malo drugačija. Iako treba uzeti u obzir da se još radi o pionirskim koracima ne samo u BiH, nego i u zemljama regije, nejasne procedure otvaraju mnoga pitanja, koja u ovom trenutku nema ko da razjasni.

Interesa ima ali nedostaju monteri

Tako je Elektroprivreda RS raspisala Javni poziv za subvenciju 50 hiljada domaćinstava u ovom entitetu, u narednih godinu i po, što je u startu, kako su nam rekli stručnjaci iz ove oblasti, gotovo neizvodljivo. U BiH ne postoji toliki broj obučenih montera za ove poslove, pa će “zalogaj” od 50 hiljada domaćinstava biti teško sažvakati.

“To je preambiciozno, ne zato što neće biti interesa, nego što je tehnički neizvodljivo. Crna Gora se za svoj program u kojem subvencioniše tri hiljade domaćinstava, odlučila da obuči 400 montera. Ako to sada uporedimo na ovom slučaju, trebalo bi obučiti pet do sedam hiljada montera, da bi završili ovaj posao”, kaže Damir Miljević iz Centra za održivu energetsku tranziciju (RESET), ne dovodeći nijednog trenutka u pitanje dobru stranu ovog projekta i potrebu za korištenjem potencijala solarne energije.

Pored ovog, nisu jasni kriterijumi u Javnom pozivu za subvenciju, osim osnovnih parametara. Oni se odnose posjedovanje građevinske dozvole za objekat, kao i potrošnju u periodu jedne godine, koja mora biti veća od tri megavata (3 MW). Kosa površina krova sa orijentacijom jug/jugoistok/jugozapad kao i objekti sa trofaznim priključkomm na mrežu, još su neki od uslova predviđenih ovim pozivom.

Zanimljivo je da se nijedan od uslova ne odnosi na dio koji bi pratio ovaj projekat u ravni energetske efikasnosti. Tačnije, nijednim slovom se ne spominje fasada na objektu, koja je alfa i omega u energetskoj efikasnosti, kao ni PVC stolarija niti izolacija krova, kroz koji u lošim uslovima odlazi i do 50 odsto energije.

Ulaganje se isplati

Međutim, koliko se ulaganje zaista isplati, govori primjer porodice Jeremić iz Banjaluke, koja je prije 16 godina na krov pomoćnog objekta u dvorištu postavila tri fotonaponske ćelije. Cijena je tada bila preko devet hiljada maraka za tri solarna panela.

“To je tada bilo jako skupo, ali to je najbolja stvar koju smo uradili. Mi to koristimo samo za toplu vodu i ima je u ogromnim količinama. Savršeno je. Mi imamo toliko tople vode da ne možemo da je potrošimo”, kaže Gordana Jeremić.

Ona ipak skeptično odgovara na pitanje, da li bi se prijavila za subvenciju Elektroprivrede RS: “Ne znam. Slušala sam nešto oko toga ali nije baš skroz jasno kako će to funkcionisati. Vidjećemo kad to krene malo, kad ljudi počnu da dobijaju račune, kako će to ići”.

Nekoliko je kompanija u BiH, odavno specijalizovanih za proizvodnju, nabavku, distribuciju i ugradnju solarnih panela. U jednoj od njih, ETMax iz Banjaluke, rekli su nam da imaju povećanu potražnju za ugradnjom solarnih panela i da trenutno mogu odgovoriti tržištu. Kada je riječ o cijeni, tu je situacija škakljiva jer je kažu, nezahvalno baratati sa ciframa.

“Mnogo faktora utiče na cijenu a to se utvrđuje izlaskom na teren. Okvirna cijena, u nekim idealnim uslovima, ali i to treba uzeti sa rezervom, iznosi oko 1100 evra po kilovatu instalisane snage”, kažu u ovoj kompaniji, navodeći da u tu cijenu ulazi i pripremanje terena i montaža.

Nisu poznati detalji ukupnog obračuna

U Srbiji takođe postoji problem, jer svaka faza realizacije korištenja obnovljivih izvora energije, pokaže svoje manjkavosti. Posljednji u niz su računi građana koji su se odlučiili na subvenciju države u postupku ugradnje fotonaponskih ćelija. Prema tvrdnjama tamošnjih stručnjaka, resorno ministarstvo prećutalo je neke odredbe koje su se kasnije našle na računima za struju, poput naknade za unapređenje energetske efikasnosti i podsticaj povlaštenih proizvođača. To tvrde, mogu da imaju samo komercijalni korisnici a prozjumeri to nisu.

U Republici Srpskoj su zamislili program tako da Elektroprivreda finansira nabavku opreme i ugradnju solarnih elektrana, nakon čega bi korisnik tu investiciju otplatio na rate. Iznos mjesečne rate bi bio u visini prosječnog mjesečnog računa za utrošenu električnu energiju tokom prethodne godine, umanjen za 10 odsto. To u praksi znači da ukoliko je iznos računa 100 maraka, korisnik će plaćati 90 maraka a nakon perioda od deset godina, oprema će preći u njegovo vlasništvo.

Ukoliko se uzme u obzir da je životni vijek panela oko 15 godina, a da će cijena električne energije da poraste u narednom periodu, čak i uz smanjenje cijena solarnih panela, smatraju struönjaci, ne treba očekivati “zaradu”. S druge strane, korištenje obnovljivih izvora energije i smanjenje emisije Co2, svakako je za pozdraviti, što će ovaj projekat ispuniti, ukoliko se realizuje.

“Svi oni koji se odluče da ugrade ove panele na svoje kuće ostvariće velike uštede za svoja domaćinstva u narednih 25 godina. To nije mašta, već realnost koju nudimo. Moram naglasiti da će prioritet imati ona domaćinstva sa manjim primanjima”, poručio je, između ostalog, direktor Elektroprivrede RS, Luka Petrović.

Republika Srpska koristi obrnuti postupak za razliku od Srbije, gdje je resorno ministarstvo prvo dodijelilo sredstva opštinama, nakon čega su opštine raspisale javni poziv za izvođače, a nakon toga su korisnici mogli da biraju od ponuđenih. Elektroprivreda RS još nema izvođače, iako je najavljeno da će paralelno sa Javnim pozivom za domaćinstva, biti raspisan tender za izvođače radova i isporučioce opreme, pa mnogi sumnjaju u realizaciju projekta, jer se cijela priča poklapa sa predizbornim periodom u BiH.

"Zakon treba doraditi"

Takođe, prednost kod subvencija imaće “korisnici sa manjim mjesečnim primanjima po članu domaćinstva”. Stručnjaci kažu da je teško očekivati da socijalno slabije kategorije imaju riješenu svu dokumentaciju na objektu, dok se sa druge strane postavlja pitanje opravdanosti ove prednosti ako se uzme u obzir kakva je energetska efikasnost njihovih objekata (fasada, PVC, izolacija…).

“Većina, uslovno rečeno socjalnih kategorija koje su navedene u pozivu, nemaju trofazno već monofazno brojilo, što ih odmah izbacuje iz programa. Ali da ne bude zabune, inicijativa je svakako za pozdraviti, nadam se da neće biti problema u realizaciji”, kaže Miljević, koji vjeruje da će ERS ovaj projekat da podvede pod tzv. iznajmljivanje krovova, jer zakonom nije regulisan ovaj vid distribucije, naveden u javnom pozivu.

“Znači po principu, njihova instalacija na tuđem krovu, dok se ne riješe podzakonski akti, da bi onda građani kada im istekne ugovor i paneli postanu njihovo vlasništvo, mogli da budu pravi proizvođači- potrošači, odnosno prozjumeri i mogli svoj višak električne energije da prodaju na tržištu”, zaključuje Miljević.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu