Pannen bei Verfassungsschutz und Polizei

Teroristička ćelija iz istočne Njemačke umnogome podsjeća na ljevičarske teroriste iz grupe Bader-Majnhof: dva muškarca i jedna žena kao naoružani nomadi urbane gerile - ovaj put neonacističke gerile - prizor koji mnoge podsjeća na sedamdesete godine i "dekadu terorizma" u Njemačkoj. A mnoge još više užasava zbog toga što rekviziti terorističke trojke iz Cvikaua nisu ukrašeni srpom i čekićem, već - kukastim krstovima. Na glavno pitanje koje muči njemačku javnost još nema odgovora: kako je moguće da je ova trojka, kako to kažu ovdašnji komentatori, vukla svoj krvavi trag kroz Njemačku punih 13 godina, a da je niko nije skleptao i strpao iza rešetaka?

Dio odgovora i dalje krije njemačka Služba za zaštitu ustavnog poretka ili prosto rečeno državne bezbjednosti, koja je u jednom izvještaju još 1995. navela da se među desnim ekstremistima razmišlja o formiranju terorističke mreže. Ali pripadnici te službe u Njemačkoj nemaju nikakve obaveze prema policiji, to jest, ne moraju da informišu policiju o svojim saznanjima - iz razloga državne bezbjednosti. Tako ispada da je policija 13 godina tapkala u mraku jer nije umjela da poveže ubistva počinjena uglavnom u zapadnoj Njemačkoj sa sumnjivim neonacistima čiji dom su istočne savezne pokrajine. No, izgleda da ni službenici državne bezbjednosti nisu odmakli mnogo dalje od saznanja iz 1995. Ima stručnjaka koji smatraju da je ta služba jednostavno nesposobna.

Dobro razmisliti o zabrani NPD-a

Možda će sada udruženim snagama "dva loša" napokon "ubiti Miloša", jer je ministar unutrašnjih poslova Hans-Peter Fridrih sada najavio mogućnost da policija i Služba za zaštitu ustavnog poretka koriste zajedničku datoteku. Što se tiče prijedloga da se zabrani desnoekstremna stranka NPD, on kaže da "...o tome treba dobro razmisliti, jer Ustavni sud jasno propisuje da zabranu možemo provesti samo ako isključimo sve naše izvore u toj stranci, ako iz nje povučemo naše špijune, a to bi moglo da nam uskrati važna saznanja o njenim daljim aktivnostima."

Pomenute špijune država traži među desnim ekstremistima kojima je brzo zarađen novac miliji od ideje o Četvrtom rajhu. Takvi špijuni su bez sumnje korisni, dokle god odaju državi podatke o planiranim demonstracijama, akcijama ili napadima neonacista. Ali, ako požele da se šegače, pa zadrže novac a državi daju netačne informacije - u tome teško da iko može da ih spriječi. Neki stručnjaci tvrde da je tako godinama i bilo, te da je uloženi novac bilo bolje bacati kroz prozor. A neki političari se vajkaju da je pažnja čuvara države suviše dugo bila usmjerena na ljevičarski i islamski teror - kome bi palo na pamet da u Njemačkoj sumnjiči i prati neonaciste?

Autori: Wolfgnang Dick / Saša Bojić

Odg. urednik: Zorica Ilić