Skautski apokrif

General Robert Bejden-Pouel osnovao je skautski pokret 1907. ponukan svojim ratnim iskustvima, stečenim u kolonijalnim ratovima za britansku krunu. Vjerovao je da porodici i školi očigledno nedostaje autoritet u odgoju, zbog čega u Imperiji stasavaju generacije uglavnom pasivnih mlakonja koji radije ispunjavaju tribine i kladionice nego što istrčavaju na terene i stavljaju svoj karakter i fizičku spremu na ozbiljniju provjeru.

Ljubav prema prirodi, u početku skautizma, nije bila ekološka nego vojno-pragmatična. I tu je ljubav prepoznao jugoslavenski socijalizam, osnivajući ranih pedesetih Savez izviđača. Njemu su izviđači bili dobar način da djeci navuče uniformu, da ih postroji ispod zastave, da ih nauči pjevati himnu, da ih navede učiti zakletve napamet, da im natovari na leđa vojničke naprtnjače i tutne u ruke busole i vojne topografske karte. Iako se Bejden-Pouel nije često pominjao, njegova generalska agilnost živjela je i pod crvenom petokrakom. A nije se pominjao osnivač skautizma najviše zbog njegove ideološke nepodobnosti; jer on je od djece tražio da obećaju:

The Scout Promise

On my honour I promise that I will do my best

To do my duty to God and the King (or to God and my Country);

To help other people at all times;

To obey the Scout Law.

A zakon se sastojao iz sljedećih zapovijesti:

The Scout Law

1. A Scout's honour is to be trusted.

2. A Scout is loyal.

3. A Scout's duty is to be useful and to help others.

4. A Scout is a friend to all and a brother to every other Scout.

5. A Scout is courteous.

6. A Scout is a friend to animals.

7. A Scout obeys orders of his parents, Patrol Leader or Scoutmaster without question.

8. A Scout smiles and whistles under all difficulties.

9. A Scout is thrifty.

10. A Scout is clean in thought, word and deed.

Religiozno-rojalistička orijentacija bila je neprihvatljiva komunističkoj ideologiji.

Izviđači na Titovom putu, odlučni da s njega nikad ne skrenu, zaklinjali su se drugačije:

Dajem časnu riječ da ću čuvati bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti i slobodu svoje domovine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i ostale tekovine socijalističke revolucije, da ću se boriti za samoupravni socijalizam i za sve što je napredno, plemenito i pravedno, da ću živjeti i raditi po izviđačkim zakonima.

A zakoni su bili tada (krajem sedamdesetih):

1. Izviđač se odgaja na primjerima socijalističke revolucije, voli svoju socijalističku samoupravnu domovinu, njene narode i narodnosti i sve napredne ljude svijeta.

2. Izviđač čuva čast i ugled svoje organizacije i čitave društvene zajednice.

3. Izviđač je savjestan, odgovoran i svjesno discipliniran.

4. Izviđač se zalaže za kulturne i humane odnose među ljudima.

5. Izviđač je vrijedan, istrajan, cijeni rad i rezultate rada i doprinosi jačanju materijalne osnove društva.

6. Izviđač stalno uči, stiče nova znanja i stvaralački ih primjenjuje.

7. Izviđač je aktivan u društvenom životu sredine u kojoj živi.

8. Izviđač se bori protiv svih shvatanja koja su protivna nauci.

9. Izviđač voli prirodu, upoznaje je i sudjeluje u čuvanju i unapređivanju čovjekove životne i radne okoline.

10. Izviđač je dobar drug, neposredan i društven.

11. Izviđač je iskren, govori istinu i bori se za nju.

12. Izviđač se kloni štetnih navika.

Stavljeni ovako, jedan pored drugog, dva primjera pokazuju jednaku tendenciju: da se djeca i mladi privedu vladajućoj ideologiji. I zabavno je pratiti o kojim se vrijednostima radi, i koje su među njima povlašćene. Zanimljivo je kako se Bog, kralj i država reinkarniraju u Jugoslaviju, socijalizam i samoupravljanje i kako na jednoj strani djeca daju riječ da će slušati bespogovorno, dok se na drugoj zaklinju da će biti svjesno disciplinirana.

A na obje dominira ista kontradiktornost: misliti, govoriti i činiti jasno ne može se bespogovorno izvršavajući zapovijesti; ne bori se za shvatanja suprotna nauci pjevanjem revolucionarnih pjesama. Gdje je naučna jasnoća u zakonu Izviđač se odgaja na primjerima socijalističke revolucije? Na kojim se to primjerima revolucije izviđač odgaja? I ko su svijetli primjeri – Boško Buha ili Milovan Đilas? Podrazumijeva li se da su Alah i Jahve sinonimi?

S iskustvom ove perspektive, izviđači su (teorijski) nakon rata devedesetih mogli stvoriti iz pepela neki novi pokret, slobodan od prikrivenih ideoloških kalupa. Mogli su (utopijski) redefinisati organizaciju koja ne bi u stavu mirno pjevala dizanju i spuštanju krpe na otesano drvo zvano jarbol. (Kao da zastave mogu zamijeniti jedra.)

Ali realno i praktično nisu, jer su bili natjerani na kompromis sa genima skautizma u kojima je interes države (kralja, Boga, naroda) ispred interesa djeteta.

Evo kako se zaklinju djeca danas, kad se smotra zove interetnički kamp:

U Srbiji:

Dajem časnu reč da ću čuvati svoju otadžbinu, da prihvatam duhovnu stvarnost i da ću tragati za njenim punijim značenjem, da ću pomagati drugima i da ću živjeti i raditi po Izviđačkim zakonima.

U Hrvatskoj:

Svojom čašću zavjetujem se da ću: Ispunjavati građanske dužnosti, Biti privržen duhovnim načelima, Pomagati drugima, Poštovati Izviđačke zakone.

U BiH:

Dajem časnu riječ da ću učiniti najviše što mogu da budem vjeran Bogu i Domovini, da ću pomagati drugima, da ću živjeti i raditi u skladu sa izviđačkim zakonima.

Šta je duhovna stvarnost, i kako se to ona prihvata, o kojim se duhovnim načelima radi, o kojem bogu i domovini, u trojadnoj traljevini Bosni i Hercegovini?

Čemu uopšte zakletva, koja će se prije ili kasnije prekršiti, kao što su je na primjer prekršili svi koji nisu čuvali bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti i slobodu svoje domovine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i ostale tekovine socijalističke revolucije?

Čemu ta pedagoška ucjena, na silu ugurana u dječija usta kao đem, kao da se ne može voljeti priroda i biti dobar drug i ljubiti istina i pravda i jednakost bez pompezne inicijacije u režiji osvjedočenih krivokletnika?

Odgovor možda ima veze i s tim da je iz svih postjugoslavenskih nacionalnih verzija izviđačkih zakona izbrisana borba protiv shvatanja suprotnih nauci. Jer budućoj radnoj i lakejskoj snazi na dvorovima ratnih profitera bespogovorna poslušnost u jasnoći mišljenja presudno je važna kvalifikacija.

Ali postoji nešto u sjedenju pored vatre pod zvijezdama (makar ih zvali krinovima), što podstiče mlad um na misao o čovjeku i svemiru i što ga poziva da živeći dopisuje zakone uprkos generalskoj etici:

Izviđač sumnja u horske istine.

Izviđač ne pjeva na komandu.

Izviđač prezire strojev korak.

Izviđač ne ljubi svetinje.

Izviđač nije kalup za oklop.

Izviđaču je svemir domovina.

Izviđač ne govori papagajski.

Izviđač se ne boji ogledala.

Izviđač ne vježba čvorove na vezanima.

Izviđača mrzi da mrzi.

Izviđaču je kupaći uniforma :-)

Izviđač nastavlja ovaj popis...

Autor: Nenad Veličković

Odgovorna urednica: Marina Martinović