Sjećanje na žrtve nacističkog zločina

U Berlinu je bilo neouobičajeno hladno kada je Yuval Doron, koji živi u Tel Avivu, stigao do kuće u ulici Gete 11, u kojoj su nekada živjeli njegov otac, baka i djed. Yuval veoma dugo nije želio da ima bilo kakve veze sa Njemačkom. On se gotovo gnušao od melodije njemačkog jezika i nikada mu nije padalo na pamet da posjeti zemlju u kojoj je njegova baka ubijena. Sada međutim, stoji ispred ulice Gete 11, zajedno sa svojom suprugom i dva sina. Porodična kuća Yuvala Dorona je za običnog prolaznika neupdaljiva, ali njemu, čim joj se približi, naviru uspomene. Ispred doma Paule Dinstag nalazi se mesingana pločica sa njenim ugraviranim imenom. U Berlinu danas ima 4.500 takvih pločica, na kojima su ugravirana imena Jevreja koje su nacisti ubili za vrijeme holokausta.

Više od 4.000 pločica sa imenima ubijenih Jevreja

Ideja da se ispred kuća ubijenih Jevreja prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata, postave pločice sa njihovim imenima i datumom kada su deportovani u logore smrti, nastala je prije 15 godina. Tada su ugledni umjetnici i građani počeli da postavlju prve takve ploče u znak uspomene na žrtve nacističkih zločina. Inicijativu da se ispred kuće Paule Dinstag postavi ploča, pokrenula je poslanica Petra Merkel.

Paula Dinstag rođena je 1893. godine u današnjem poljskom mjestu Dzialdowu, čije je ime tada bilo Soldau, a nalazilo se na teritoriji istočne Pruske. Nije poznato kada se Paula preselila u Berlin, gdje je upoznala svog budućeg supruga Waltera Dinstaga. Istraživanja pokazuju da je radila kao bolničarka i sportski instruktor, a da se njen sin Joakim rodio 1923. godine.

Nešto prije početka Drugog svjetskog rata Joakim, koji je tada imao 16 godina, emigrirao je u Palestinu. Dvije godine kasnije njegov otac je preminuo od teške bolesti, a Paula Dinstag živjela je u ulici Gete u Berlinu do 1943. godine, kada je deportovana u Aušvic, gdje je i ubijena.

Odgovornost je na individuama

Yuval Doron, sin koga je Joakim dobio 1956. godine, otvoreno govori o njemačko-jevrejskim odnosima, ali se u njegovom glasu ne osjeća nikakva gorčina.

“Mi Jevreji, a posebno ne ja, ne generalizujemo Njemce, kao što to ne činimo ni kada su u pitanju Jevreji. U tom periodu (Drugi svjetski rat) bile su važne individue, a svaka osoba je drugačija. Ima predivnih ljudi na obje strane. Svih ovih godina su Nijemci i Jevreji u Izraelu učinili mnogo, kako bi se kroz generacije ojačali odnose dvije nacije”, rekao je on u razgovoru za DW. A šta je Yuval kao dijete od svog oca naučio o Njemačkoj? “Sve očeve knjige bile su na njemačkom. On je tada malo govorio o Berlinu, iako se osjećao kao građanin tog grada”, sjeća se Yuval. Yuvalov otac osjećao se kao Nijemac, Jevrejin i Izraelac. Osim što je imao mnogo knjiga na njemačkom jeziku, on se pretplatio na godišnjak posvećen Berlinu, slušao je muziku Feliksa Mendelsona i redovno čitao njemačke listove. On svom sinu gotovo ništa nije pričao o smrti svoje majke, niti o Njemačkoj, dok je na vlasti bio Hitler. Yuval se danas kaje zato što svom ocu nije postavljao više pitanja o tom periodu, ali i o sudbini svoje porodice. Sada je u Njemačkoj kako bi o tome više saznao.

Autor: Jörg Harder / Una Sabljaković

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić