Sjećanje na zločine ne smije prestati

Vestfališe nahrihten piše: „Opet? Nije li dosta nakon više od 70 godina? Zar treba da se Nijemci stalno podsjećaju na njihovu krivicu? – Slično se čuje svaki put kada se pomene holokaust. Ne! Doklegod njemački političari nacionalsocijalističko vrijeme u njemačkoj istoriji porede s 'ptičijim izmetom', i dokle god 40 odsto mladih ne zna šta se događalo u Aušvicu, još uvek nije dosta."

Kelner štat-ancajger primjećuje da je „novi desničar opasan". Jer, nije to ćelavac u dubokim crnim čizmama, već je to osoba koja je dobro obučena, načitana i vješta u odvlačenju pažnje. Tu spada takođe i to da u 'Alternativi za Njemačku imamo Jevreje', da se jedan dio te stranke zalaže za jednako zastupanje interesa muslimana, iako je odbacivanje islama postalo njihov zaštitni znak. Protiv tako suptilne taktike potreban je bastion pristojnosti – koji vjerovatno i postoji. Jer, velika većina Nijemaca ne dijeli desničarsko mišljenje. Oni su izvukli pouke iz prošlosti."

Zidojče cajtung označava govor Saula Fridlendera, koji je preživio holokaust, kao: „...neophodan i veliki govor. Odati počast Njemačkoj kao bastionu protiv opasnosti od nacionalsocijalizma i populizma bio je gest na koji ovo društvo može da bude ponosno. Ono bi takođe dobro učinilo kada bi prihvatilo Fridlenderovo upozorenje protiv antisemitizma koji je jednako otrovan, kako na desničarskoj, tako i ne ekstremno ljevičarskoj sceni. Taj stari gospodin govorio je o nečemu što se podrazumijeva, ali nažalost za mnoge to više i nije tako. I naravno da je Nijemcima dozvoljeno da kritikuju okupacionu politiku Izraela, ali iz obima i žestine pojedinih kritika progovara stara mržnja."

Rajn-nekar-cajtung: „86-godišnji govornik je svjedok vremena. Tako, kako je juče u Bundestagu Saul Fridlender podsjetio na nezamislive zločine holokausta, tako nešto uskoro više neće biti moguće. Jer, oni koji su preživjeli sve te surovosti, i koji to mogu da potvrde, neće više biti tu. Onda ostaju samo škole, istroijski udžbenici i 'Šindlerova lista' Stivena Spilberga, film koji će možda buduće generacije da shvate kao dokumentarac. Sve je zamagljeno."

Tagesšpigel iz Berlina dodaje: „Nedostajaće svjedoci vremena. Možda se takođe može reći da je bilo i jeste udobno puštati svjedoke vremena da govore; jer, ono o čemu govore je vjerodostojno zbog toga što je to njihova sopstvena sudbina. Oni koji su rođeni nakon holokausta, ne bi mogli da nastupe s takvim autoritetom. Istorizacija nacističkih zločina neprestano napreduje, ono što se desilo polako iščezava i svodi se samo na dane sjećanja."

List Fraje prese iz Keminca: „Mlade se de fakto ne može podsjetiti na ono što nisu preživjeli ili vidjeli. Ali, onaj ko jednom posjeti jedan od nekadašnjih koncentracionih logora, neće to dugo zaboraviti. Znanje obično dolazi u svijest samo kroz empatiju. Sjećanje na zločine u ime Njemaca se može promijeniti, ali ne smije prestati."

Priredio: Svetozar Savić