"Sjeverna Koreja ne izrađuje sama rakete"

Ono što se čuje i iz Sjedinjenih Američkih Država i iz Sjeverne Koreje zvuči sve opasnije: nakon prijetnji "vatrom, bijesom i silom" ako Pjongjang i pomisli ugroziti SAD-u pridruženo područje Guam u Marijanskom otočju uslijedio je odgovor Sjeverne Koreje. "Američki predsjednik "priča potpune gluposti". I ne samo to: Sjeverna Koreja već u sljedećih mjesec dana planira još četiri "probna" lansiranja raketa koje su u stanju doprijeti i do Guama i tamošnje velike američke baze.

Poznato je da Sjeverna Koreja čitavu četvrtinu svojeg BDP-a daje za vojsku. Milijun i 150 tisuća Sjevernokorejaca je u uniformi pod oružjem i za domaće stanovništvo se redovito govori o "nepobjedivosti" tamošnje Narodne armije i njezinoj vrhunskoj tehničkoj opremljenosti. Ali obzirom da je za tu diktaturu gotovo sve vojna tajna, javnih podataka o tom raketnom oružju praktično – nema.

O tome smo razgovarali sa profesorom Tehničkog sveučilišta München Robertom Schmuckerom, koji drži katedru za svemirsku tehniku. On se posebno zanima i za temu "oružje dalekog dometa u siromašnim zemljama".

DW: Sjeverna Koreja i SAD se natječu vojnim prijetnjama. Moramo li biti zabrinuti?

Robert Schmucker: Sve je to politički blef. Niti jedna strana ne želi početi rat. To što se naziva sjevernokorejskom interkontinentalnom raketom, Hwasong 14, je ispaljena dva puta. Uglavnom potpuno vertikalno. Pokušali smo rekonstruirati njezine mogućnosti. Ispalo je da ona pri jednoj toni tereta ima domet od možda nekih 5.200 kilometara. Ne znamo ima li Sjeverna Koreja nuklearno oružje i pogotovo ne znamo koliko su teške te bojeve glave. Ali ako Sjeverna Koreja i ima takvo oružje, onda sigurno nisu baš lagane. Zato polazim od toga da te rakete mogu letjeti na veću udaljenost, ali ih nikako ne bi nazvao interkontinentalnima.

Jedna druga stvar je veoma važna. Kada lansirate, morate i pogoditi. Još nikad nisu lansirali raketu na veliku udaljenost. Moraju se izraditi i tablice gađanja. Onda se može pucati i u daljinu. Ali za takvu tablicu je potrebno mnogo pokušaja. Mora se točno izmjeriti svaka putanja. Iz svega toga se onda može napraviti priručnik, kako se ispaljuje i kamo će projektil otići. Dosad toga uopće nema. Sve što smo vidjeli iz Sjeverne Koreje su lijepa demonstrativna lansiranja i to u 70 do 80% slučajeva sa starim ruskim raketama. To su Scud rakete, Nodong i Točka rakete za koje znamo da dolaze iz Rusije.

Odakle to znate? Kako se to može utvrditi?

Vidimo slike s vojnih mimohoda. Vidimo slike leta. Treba se samo usporediti. Uvjerljiva većina su stare ruske rakete koje imaju određenu tehnološku razinu. Nove rakete, koje su lansirane u posljednjih 12, 14 mjeseci, su potpuno druge tehnologije i nemaju nikakve veze s ranijima. Ali vidimo njihove raketne motore i to su posve jasno ruski motori. Veza s Rusijom nije samo postojala kod starijih raketa, ona postoji i danas, barem kada je riječ o raketnim motorima.

Sjeverna Koreja je u posljednjih 14 mjeseci predstavila sedam različitih raketa. Kako je to moguće?

Trošak i napor da se stvori sedam različitih raketa je upravo golem. Zato vam treba sedam različitih timova koji će voditi projekt, pogoni za proizvodnju raketa potpuno drugačijeg kalibra, različite sirovine, različito gorivo, materijali i veličine. Potrebno je beskrajno mnogo alata, strojeva i propisa za proizvodnju. To je divovska zadaća sve to voditi istovremeno i onda još kod prvog lansiranja biti i uspješan. To još nitko nije uspio – osim ako je raketa došla od nekuda izvana.

Iz Rusije?

To ne mora nužno biti Vlada Rusije. U svakom slučaju dolazi iz Rusije, odnosno iz zemalja bivšeg SSSR-a. Tamo ima i kriminalnih organizacija koje žele zaraditi novac. Svjesno kažem: ne vlada. Kažem da su to institucije, osobe i skupine. Jesu li to i poduzeća, to ne znam. Ali to su ljudi koji to mogu nabaviti, otići tamo i pomoći, također i u upravljanju, dakle pobrinuti se da sve funkcionira. Naravno da je to tehnologija iz šezdesetih i sedamdesetih prošlog stoljeća. To jasno vidimo na primjer kod (raketa) Musudan ili Hwasong 10 da je to potpuno jasno jedna bivša raketa za podmornicu koja je modificirana.

Siguran sam da Sjeverna Koreja ima sasvim malo takvih raketa, ako ih uopće još ima. Nisam siguran niti da li su usprkos svemu, zapravo u posjedu nekih drugih. Dakle dogodit će se da će se Kim ponašati kao da su njegove, lansirat će ih netko drugi, a Kim je samo maska za te pokuse.

Sjevernokorejski diktator Kim Jong Un prijeti Washingtonu da će raketama napasti američku bazu na Guamu. Treba li to shvatiti ozbiljno?

Nisam siguran niti da, čak i ako pokuša napasti Guam, da će ga uopće pogoditi. Guam je u razmjerno kratkom dometu, SAD je mnogo dalje. Ali sve to nije važno. Sve je to samo da bi se nešto reklo.