"Siti smo svega"

Od 17. do 25. januara na 130.000 kvadratnih metara 1.658 izlagača predstavlja 100.000 specijaliteta iz 68 zemalja. Ali, sve više ljudi se ne osjeća prijatno u tako očiglednom izobilju. Johen Fric je jedan od njih. On je organizovao demonstracije u Berlinu pod motom: "Siti smo svega". Očekivao je 30.000 ljudi kao i prošle godine tokom Zelene nedjelje - došlo je njih 50.000!

Organizatori kampanje su više njemačkih ekoloških organizacija (BUND, NABU) zatim humanitarna organizacija Oxfam, crkvene humanitarne organizacije Miserior i Hljeb za svijet, kao i vodeće firme u oblasti organske proizvodnje hrane, kao što su Bioland i Demeter i mreže kao što su "Moja poljoprivreda ", za koju radi Johen Fric.

Fric je studirao poljoprivredu, radio kao konsultant organskim farmerima i počeo da se bavi politikom. I sada organizuje demonstracije "Siti smo svega". Fric kaže da je sit toga da na sajmu, kao i u nekoj idili, svinje trčkaraju po hodnicima i da se govori o pašnjacima, livadama i malim farmama. To nema veze sa realnošću.

Između predivne prezentacije i gorke realnosti

Fric voli da se bavi hranom i kaže da ponekad za doručak jede i kobasice, ali od švapskih svinja, jedne stare rase, od koje se dobija meso vrhnskog kvaliteta. Te životinje mogu da se hrane isključivo prirodnom hranom iz regiona.

Međutim, kobasice mu se smuče kada posjećuje farme za masovno tovljenje svinja, kao na primjer u Haslebenu, 80 kilometara od Berlina. Tamo u strukturno slabom Ukermarku, uskoro bi trebalo ponovo da oživi kombinat iz vremena DDR-a, koji je1991. zatvoren. U fabrici stoke je svojevremeno držano 140.000 svinja. Investitor sada hoće da gaji 85.000 životinja, kako bi jeftino meso prodavao širom svijeta. Nakon protesta, vlasti su odobrile držanje 36.000 svinja, na prostoru koji je još uvijek kontaminiran antibioticima, hormonima i sredstvima za hemijsku dezinfekciju.

Njemačkoj ne treba više mesa

Nerazvijeni region se pretvara u turističku zonu. Fric strahuje da bi projekat, kao što je industrijsko tovljenje svinja, mogao ljudima u tom kraju da donese više štete nego koristi. Osim toga, masovna proizvodnja ugrožava male farme: "2000. godine smo imali 125.000 farmera u Njemačkoj, sada ih ima samo 25.000."

Povećana potražnja za mesom ne postoji. Fric ukazuje na stalnu hiperprodukcije svinja -116 odsto u kombinaciji sa padom cijena. Suficit se onda izvozi na svjetsko tržište.

"Ne treba nam više svinja, ali svinjama treba više prostora", kaže Fric. "Krmače su smještene u uskom prostoru u kojem ne mogu da se okrenu, da prasad mogu da priđu i da sisaju, a one mogu samo da stoje ili da leže - u sopstvenom izmetu ", kaže on. A svinje su inteligentna bića. Potreban im je odvojen prostor - za spavanje, za uzimanje hrane, za vršenje nužde. Svinje moraju negdje da rovare po zemlji, kokoške moraju da budu napolju. Svaka vrsta ima svoje specifičnosti i mi zahtjevamo da se životinje u Njemačkoj drže u skladu sa tim, pa makar to koštalo više," kaže Fric.

Poljoprivredna politika nije samo stvar EU

Organizatori kampanje uočili su dva trenda: potrošači su spremni da plate više za kvalitet. S druge strane, sve više njih prati trend i smanjuje potrošnju mesa. To preporučuje i njemačko nutricionističko društvo.

Ali, mreža "Siti smo svega" želi više, poziva na novu agrarnu politiku, neku vrstu revolucije. Ona mora biti inicirana od strane Evropske unije, jer je agrarna politika u njenom domenu. Ali, njemačka vlada ima mnogo načina da poboljša stanje u zemlji i u ovoj oblasti", rekao je Johen Fric: može da spriječi izgradnju industrijskih postrojenja za tov životinja. Odredbe o vještačkom đubrivu odavno je trebalo uskladiti sa zahtjevima EU. Zaštita voda može biti poboljšana, radi smanjenja zagađenja nitratom. A da upotreba antibiotika u liječenju životinja takođe može da se reguliše i smanji na nacionalnom nivou, pokazale su Holandija i Danska.

EU treba da reguliše proizvodnju mlijeka i mesa, kako bi spriječila viškove i sa time povezanu eroziju cijena, zahtjevaju organizatori demonstracija. Korektne cijene za poljoprivrednike, zdrava i pristupačna hrana za sve ljude na svijetu, odbijanje genetskog inženjeringa i zaustavljanje sporazuma o slobodnoj trgovini sa SAD (TTIP) i Kanadom (CETA) su takođe zahtjevi kampanje „Siti smo svega".