Sirijske izbjeglice su dobrodošle na libijskom tržištu rada
22. septembar 2024Omar al-Avadah je zadovoljan svojim životom. On je još 2011. godine, tokom prve godine ustanka u Siriji, pobjegao sa porodicom prema zapadu. Kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, najprije je razmišljao o odlasku u Njemačku, kaže ovaj 31-godišnjak u razgovoru za DW. "Ali onda sam se odlučio da ostanem u Libiji. Jer ovdje imam sve što mi je potrebno. Sa svim mogućnostima koje ovdje imam, porodici mogu obezbijediti dobru budućnost."
U Tripoliju je Al-Avadah otvorio sopstvenu automehaničarsku radnju. Zahvaljujući pouzdanosti i visokoj kvalifikaciji, uspio je steći dobar ugled kod mušterija.
Sirijci sa sobom donose dobrodošle vještine
Al-Avadah nije jedini Sirijac koji je u Libiji uspio stati na svoje noge. Dok mnogi migranti, u potrazi za boljom budućnošću, bježe prema Evropi, on i drugi Sirijci su u Libiji vidjeli mogućnosti za zapošljavanje i integraciju. Zahvaljujući toj odluci, oni su izbjegli rizično putovanje preko Sredozemnog mora, na koje se većina izbjeglica odlučuje. Prema statistici iz 2020. godine koju su objavili UNHCR i Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice, oko 14.500 izbjeglica i tražilaca azila iz Sirije boravilo je u Libiji. Oni predstavljaju malu grupu među izbjeglicama iz mnogih drugih zemalja koji su utočište našli u toj zemlji.
Trenutno je u UNHCR-ovom birou u Libiji registrovano ukupno 60.000 izbjeglica i tražilaca azila. Pored njih, tu je i oko 126.000 osoba koje se smatraju interno raseljenim, a evidentirano je i oko 44.000 osoba koje su, nakon oluje "Daniel" u septembru 2023. godine, morale napustiti svoje domove.
Uprkos brojnim preprekama i izazovima, mnogi Sirijci na libijskom tržištu rada ne predstavljaju samo običnu radnu snagu, već su se uspjeli etablirati i kao preduzetnici i kvalifikovani stručnjaci. Tako je ova sjevernoafrička zemlja profitirala od njihovih zanatskih vještina i stručnosti. Za njihov uspjeh zaslužno je i njihovo prilagođavanje posebnim životnim okolnostima u zemlji, koja godinama pati od posljedica još uvijek nezavršenog građanskog rata. Oni su tako postepeno postali integralni dio libijske ekonomije, koja se trenutno suočava s velikim problemima.
Fleksibilna birokratija kao velika pomoć
Sirijcima koji tamo žele ostati Libija nudi nekoliko pravnih pogodnosti. Naime, tamošnja birokratija se pokazala kao veoma fleksibilna kada je riječ o izdavanju radnih i boravišnih dozvola. Na taj način se pridošlicama omogućava brz pristup tržištu rada.
"U Turskoj su nas pravne komplikacije sprječavale da proširimo naš posao", kaže Abu Ali, koji u glavnom gradu Tripoliju vodi sirijsku slastičarnu. U Libiji je sve mnogo jednostavnije, kaže 44-godišnjak za DW. "Ovdje smo bez velikih birokratkih prepreka mogli pokrenuti sopstveni biznis."
Osim toga, Libijci prema pridošlicama imaju jednostavan odnos. "Sirijci su profesionalni i pragmatični", kaže Muftah Alghazal, koji studira turizam na Univerzitetu u Tripoliju. "Poštujemo ih, jer sa sobom donose vještine i znanja koja su nama potrebna. Mnogi od njih su prije rata bili vlasnici uspješnih zanatskih radnji i firmi. Oni sada to što najbolje znaju nastavljaju raditi ovdje."
Slično mišljenje ima i prosvjetna radnica Najva Omar. "Sirijci su u međuvremenu postali dio našeg svakodnevnog života i sirijski restorani i trgovine postali su sastavni dio libijskih stambenih četvrti. Mi Libijci volimo sirijsku kuhinju. To je olakšalo integraciju između dva naroda. Mi na njih ne gledamo kao na izbjeglice. Libija je dom za sve."
Neizvjesna pravna situacija za imigrante
Iako u Libiji ne postoji zvanična azilantska politika, Sirijci profitiraju od fleksibilnosti tamošnje administracije u izdavanju radnih i boravišnih dozvola. "Formalno nema zakona", objašnjava aktivista za ljudska prava Mohamed al-Bargali u razgovoru za DW. Ali Sirijci su, kaže, uspjeli da se prilagode neformalnom sistemu u zemlji. "Oni zbog toga lakše dobijaju radne dozvole nego migranti iz drugih zemalja."
Libija nije potpisnica UN-ove Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine, kao ni dodatnog Protokola iz 1967. godine, što otežava pravnu situaciju za izbjeglice koje se nalaze u toj zemlji. Zbog toga mnoge izbjeglice, uključujući i Sirijce, ne uživaju punu pravnu zaštitu koja bi im omogućila pristup osnovnim ljudskim pravima, poput prava na rad, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu. "Zbog toga se izbjeglice nalaze u neizvjesnoj pravnoj situaciji, što im otežava da formalno zatraže svoja prava", kaže Al-Bargali.
Prema podacima organizacija za zaštitu ljudskih prava, i Sirijci su stoga pogođeni kršenjem ljudskih prava. Ipak, mnoge izbjeglice iz Sirije su zadovoljne svojim statusom. "Ja sam se ipak odlučio da ostanem u Libiji", kaže Abu Malik, koji je takođe došao iz Sirije. I njegov san je, kaže, bio da se domogne Evrope. "Ali taj san je rizičan", dodaje 37-godišnjak, koji je zaposlen u auto-lakirnici. "Ovdje imam šansu da radim i živim u uređenim uslovima." Iako ni ovdje uslovi nisu savršeni, "ali ne moram plaćati poreze, a struja i voda su besplatni."
I slastičar Abu Ali je zadovoljan. "Nije bilo lako napustiti sopstvenu zemlju. Ali sada smo uspjeli naći način da ovdje možemo zaraditi za život. Cijenimo mogućnosti koje nam Libija pruža i osjećamo se kao dio libijske zajednice.
"Teška situacija na istoku zemlje
Međutim, Sirijci koji žive na istoku zemlje suočavaju se sa poteškoćama da se registruju kod UNHCR-a kao izbjeglice. Jer, Kancelarija za izbjeglice ima samo jednu ispostavu u Libiji, a ona se nalazi u Tripoliju, koji je na zapadu zemlje. Za izbjeglice koje žive na istoku politički podijeljene zemlje, koja ima dvije vlade, glavni grad Libije je teško dostupan.
Kao i za druge izbjeglice, i za njih je važna registracija kod UNHCR-a, na osnovu čega mogu dobiti pravnu zaštitu i humanitarnu pomoć. Budući da im to teško polazi za rukom, nalaze se u pravno nesigurnoj situaciji i suočeni su s rizikom da budu uhapšeni i smješteni u neadekvatne zatvorske centre. Takođe, mogli bi ostati bez potrebnih dokumenata, kaže aktivista Al-Bargali. "Time su oni bez zaštite od iskorištavanja ili čak deportacije."
Za Al-Awadaha, koji je 2011. godine sa svojom porodicom došao u Libiju, ti pravni izazovi su na početku njegovog radnog života bili velika prepreka. "Kada sam došao u Libiju, bilo je mnogo problema. Nisam se mogao registrirati kod UNHCR-a jer sam živio na istoku zemlje. Tek 2019. godine sam se konačno mogao registrirati."
I za Omara Al-Avadaha, koji je 2011. godine sa svojom porodicom došao u Libiju, ti pravni izazovi predstavljali su veliku prepreku, posebno na početku njegove radne karijere. "Kada sam došao u Libiju, bilo je mnogo problema. Nisam se mogao registrovati kod UNHCR-a, jer sam živio na istoku zemlje. Tek 2019. godine sam se konačno uspio registrovati."
Ovaj tekst je prethodno objavljen na engleskom jeziku.
Pratite nas i na Facebooku, preko "X", na Youtubeu, kao i na Instagramu