Sirijska hemijska moć

Prije nekoliko dana zapadne tajne službe su izvijestile o iritantnim kretanjima: Asadova vojska je uzela dio hemijskog oružja iz vojnog depoa i prebacila ga na drugo mjesto. Pitanje koje se postavilo nakon toga bilo je: sprema li Asad napad? Ili želi to oružje staviti na sigurno mjesto? Nakon toga je sirijsko Ministarstvo vanjskih poslova saopćilo da nema namjeru koristiti hemijsko oružje protiv vlastitog stanovništva, već samo u slučaju vojne akcije na Siriju iz inozemstva. Ipak međunarodna zajednica se ne želi pouzdati u to.

Analitičarka za strateška pitanja pri londonskom Međunarodnom institutu za strateške studije, Dina Esfandiary, kaže da je upitno da li Asad ozbiljno razmišlja o upotrebi ovog oružja. "S vojne tačne gledišta upotreba ovog oružja samo uvjetno gledano ima smisla. To oružje je teško koristiti, ono ne pogađa cilj precizno i ovisno je od vanjskih faktora kao što su vjetar i prostorni uvjeti. Pravi smisao korištenja ovog oružja je zapravo nešto drugo: Ono je pogodno kao oružje teroristima. Mougće ga je koristiti u gusto naseljenom prostoru kako bi se raširio strah među stanovništvom. U tom pogledu moglo bi biti korisno."

Velike investicije u hemijsko oružje

Sirija posjeduje hemijsko oružje od 70-tih godina. Zemlja je počela razvijati program heimjskog naoružanja od Jom-Kipur rata protiv Izraela 1973. godine, ali ga nikada nije uportijebila. Sirija je od svog saveznika Egipta dobila artiljerijsku municiju koju je moguće napuniti i hemijskim sastojcima. Od tada je Sirija uz pomoć Sovjetskog saveza i kasnije Irana, počela raditi na razvoju ove vrste naoružanja.

Danas je Sirija u stanju proizvesti više stotina tona hemijskog borbenog materijala. Poznato je da postoje četiri mjesta u zemlji u kojima se razvija ovaj program - Damask, Alepo, Homs i Hama. Sumnja se međutim da postoji više mjesta. No ona su vrlo mala i shodno tome teško ih je otkriti. Sumnja se također da sirijska vojska raspolaže i ruskim i sovjetskim raketama tima Scud i SS-21, kao i drugim tipovima raketa na čije se bojeve glave može montirati hemijsko oružje. Rakete imaju domet do 600 kilometara.

Strah Sirijaca

Esfandiary kaže da zapadne tajne službe jednim dijelom imaju uvida u sirijski hemijski program, ali ipak ne u cjelosti. Ona naglašava da je vrlo teško zaštititi stanovništvo od upotrebe ovog oružja, kao i spriječiti terorističke grupe da dođu u njegov posjed.

Schlomo Brom, analitičar iz Instituta za nacionalne sigurnosne studije iz Tel Aviva smatra da, u slučaju upotrebe hemijskog oružja, međunarodna zajednica ne bi mogla puno toga učiniti. "Nemoguće je zahtijevati sveobuhvatnu kontrolu ovog oružja kada je ono uskladišteno na brojnim različitim mjestima. Osim toga, vjerojatno je ono sada iz svakog depoa podijeljeno dalje u različite bunkere. Dakle kako bi se bilo sigurno da je cjelokupno oružje uništeno, morali bi se uništiti cijeli bunkeri. A to nije sasvim jednostavno."

Sirijci trenutno strahuju, Asad bi ovo oružje mogao uporijebiti u najmanju ruku u slučaju poraza. Njihov predsjednik, morali su to naučiti posljednjih mjeseci, očito nema mnogo skrupula.

Autori: Kersten Knipp / Zorica Ilić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić