Siriji prvo treba ukinuti sankcije!

Europska unija i Ujedinjeni narodi su pozvali na Donatorsku konferenciju o Siriji u Briselu na kojoj borave predstavnici 85 zemalja. Na posljednjoj konferenciji "Podrška Siriji i regionu" prije godinu dana prikupljeno je više od četiri milijarde dolara. Ovaj put se organizacije nadaju da će biti prikupljeno više novca.

Novca, koji je Siriji hitno neophodan. Nakon osam godina rata veliki dijelovi zemlje su razoreni, infrastruktura je u ruševinama. Ujedinjeni narodi procjenjuju da troškovi za ponovnu obnovu iznose oko 400 milijardi dolara. No pomoć za obnovu je u Briselu tabu tema jer je u Damasku na vlasti još uvijek Bašar al-Asad. I ništa što bi i izdaleka moglo izgledati kao pomoć za Asada ovdje ne smije biti predmet diskusije.

Politika kao vještina mogućeg

Politika je, tako se često kaže, vještina mogućeg. Onda se mora suočiti sa činjenicom da je Asad i nakon osam godina krvavog, prljavog rata još uvijek neko ko upravlja sudbinom Sirije. Bez obzira da li se to nekome dopadalo ili ne. A ako se zaštita i interesi sirijskog naroda uzmu ozbiljno moraju se stvoriti uvjeti koji omogućavaju obnovu. Za to se čak ne mora ni prebaciti novac Damasku. Već bi pomoglo to da se ukinu ogromne sankcije s kojim je zemlja suočena od 2011. godine i koje su stalno pooštravane.  

Primjer: Prije početka zime je prošlog novembra američko Ministarstvo financija nametnulo sankcije na transport nafte i gasa iz sirijskih luka. Posljedica: Ekstremno brzo je došlo do nestašice goriva i pogonskih goriva i do njihovog poskupljenja. Jer su troškovi transporta porasli došlo je do eksplozije cijena životnih namirnica. Sada, prema navodima UN-a, dvije trećine Sirijaca žive u ekstremnom siromaštvu. 90 posto više od polovine svojih prihoda daju za hranu i ne mogu izdržati takvo povećanje cijena. I pada dalje u bijedu. Istodobno se može poći od toga da je predsjednička palača u Damasku i dalje jako dobro ugrijana i da je i tamošnja trpeza bogata. 

Gorka je ironija da mjere, koje su obrazložene zabrinutošću za ljudska prava, humanitarnu krizu u Siriji zapravo masovno pooštravaju. Samo sankcije Europske unije protiv Sirije obuhvataju 14 različitih kategorija. Među njima su obuhvaćene esencijalne stvari poput opreme za elektrane, opreme za naftnu i industriju gasa ili prije svega financijske sankcije. Čak i prodaja medikamenata i sprava za - besplatan - zdravstveni sistem je zbog financijskih sankcija ekstremno otežana. Zabrana trgovine opremom, mašinama i zamjenskim dijelovima pogađa ionako posrnulu sirijsku industriju. Nedostatak pumpi za vodu pogađa ljude direktno - jer zbog toga indirektno trpi i poljoprivreda. 

U vlastitom interesu Europe

Humanitarna organizacija Oxfam je na početku koferencije u Briselu još jednom ukazala na besmislicu da donatori radije podstiču podjelu hljeba, nego ponovnu uspostavu opskrbe električnom energijom pekara. Umjesto da se grade bunari, doprema se voda. Na taj način se možda diplomate u briselskim zgradama za konferencije možda osjećaju dobro. No za ljude u Siriji je to ponižavajuće. Oni žele izgraditi život i ne žele milostinju. Umjesto toga oni su uhvaćeni u kolektivni zatvor zbog zločina Asadovog režima. No i onaj ko živi u Asadovom režimu ima pravo na opskrbu električnom energijom, opskrbu vodom, treba medicinsku zaštitu, treba prevoz. Onaj ko Sirijcima zaista želi pomoći ne treba im postavljati prepreke na put ako oni žele da izgrade zemlju.  

Uz put rečeno to bi bilo i u prastarom europskom interesu. Ako ljudi u Siriji imaju ekonomsku budućnost to je najbolje osiguranje protiv ponovnog jačanja džihadizma i terorizma. I: Manje ljudi će napustiti zemlju i krenuti u pravcu Zapada.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android