Sigurnost leta ovisi i o uvjetima zaposlenih
6. april 2015Europska javnost, tako i hrvatska, bila je proteklih tjedana uvelike pod dojmom tragične sudbine zrakoplova Germanwingsa u Francuskoj. Težište intenzivne rasprave pomaknuto je ovim slučajem, međutim, na strah od prijetnje iznutra – od (samo)ubilački nastrojenih pojedinaca iz samog profesionalnog osoblja u javnom zračnom prometu. No uvelike je pritom zanemarena činjenica da sigurnost letova najviše ovisi, uz tehničke i osnovne sigurnosne standarde, o egzistencijalnom spokoju i generalnoj kondiciji tog istog personala. Računajući među njime jednako avionske posade s pilotima i stjuardesama, kao i mehaničare, kontrolore leta, itd.
Koliko god bila riječ o pomno selektiranim osobama, ipak su i oni, kao što glasi uobičajena fraza, samo ljudi. To znači da su podložni gotovo svim poznatim slabostima i manama, pa će i u tim krugovima prije ili kasnije neminovno doći do psihološkog loma i destruktivne reakcije nekog od naoko pouzdanih profesionalaca. Stoga bismo se zacijelo, na obostranu korist, trebali navrijeme zapitati kakvim su prosječnim socijalnim, radnim i drugim pritiscima oni izloženi,. U Hrvatskoj, primjerice, prilično je neopaženom prošla vijest s početka veljače ove godine da je već najavljivani štrajk radnika Croatia Airlinesa ipak otkazan.
Novi stari kolektivni ugovor
Prisjetili smo se njihovih akcija otprije dvije godine, u obranu kolektivnog ugovora iza kojeg je stalo pet pripadajućih, fahovskih sindikata. Ove godine, pak, sindikalisti i uprava hrvatske državne aviokompanije susreli su se negdje oko relativne pat-pozicije: bez poboljšavanja uvjeta rada, ali i bez daljnjih pogoršavanja. Zoran Bilić, predsjednik Hrvatskog sindikata prometnih pilota, ističe kako bi voljeli da su uspjeli u novi ugovor ugraditi još neke stavke, ali da je članstvo HSPP-a većinski stalo iza sindikalnog pristanka i na ovakav, nešto manje povoljan sporazum o pravima i obvezama radnika i poslodavca.
„Razumljivo je da je, u svijetlu tragedije Germanwingsa, pozornost javnosti danas usmjerena izvan sindikalne problematike i općenito problematike rada i radno-pravnih obveza u zrakoplovnim kompanijama“, rekao nam je Bilić, svjestan da rast javne podozrivosti prema samim pilotima, uslijed općeg straha, donosi i određenu mjeru društvene neosjetljivosti prema specifičnim njihovim potrebama. „No sindikat i uprava Croatia Airlinesa sve bolje komuniciraju po svim pitanjima, pa tako i po pitanju sigurnosti“, dodao je predsjednik HSPP-a, naglašavajući da su u Sustav sigurnosnog upravljanja velikim dijelom uključeni i piloti.
Plati da radiš
Ono što u kolektivni ugovor nije ušlo, a Zoran Bilić nam je podcrtao, jesu određene beneficije za pilote koji i dalje prelako napuštaju ovu kompaniju u potrazi za boljim radnim uvjetima. Možda najveći nedostatak regulacije odnosi se na toleriranje tzv. pay-to-Fly (plati-da-letiš) modela zapošljavanja pilota s manjkom iskustva, koji desetima tisuća eura plaćaju mogućnost da sakupe potreban broj sati letenja u određenim zrakoplovima. Nakon toga stječu viši status i uspješnije se zapošljavaju s potpunijim radnim pravima. Ali, šira javnost nije dovoljno upoznata s takvom praksom većine kompanija koje prodaju mjesta u pilotskom kokpitu nauštrb sigurnosnih i socijalnih standarda.
Na internetskoj stranici HSPP-a istaknuta je peticija Francuske udruge prometnih pilota (SNPL) s pismom Europskoj komisija, gdje se kritizira takva pošast „samosponzoriranog školovanja“. Sastavljači te predstavke naglašavaju da je došlo do apsurdnog okretanja smjera plaćanja s potencijalno katastrofalnim ishodima. Zbog toga je pay-to-Fly, navode francuski piloti, u Sjedinjenim Državama nedavno zabranjen. Ako u Europi nema spremnosti za takvo obustavljanje rastuće pohlepe kompanija, koja će po njima dovesti do drastičnog pada kvalitete pilotskog kadra, SNPL zahtijeva da se putnici transparentno upoznaju s takvom praksom i posljedicom.
Stjuardesama je najgore
Konačno, upamćeno je da su za prošlog štrajka radnika Croatia Airlinesa najagilnije bile stjuardese, odnosno njihov Sindikat kabinskog osoblja zrakoplova. One su ujedno najgore prošle u budžetiranjima koja provodi uprava firme – plaća je smanjena samo njima, većini je ostala ista, a menadžeri su je sami sebi povećali za 10 do 30 posto. „Novi štrajk bi svejedno bio besmislen“, izjavila je predsjednica sindikata Suzana Artuković-Vuksan za DW, jer „za vrijeme štrajka moramo staviti više radnika na raspolaganje poslodavcu, nego što ih radi u redovnim okolnostima“. Radi se o pravilniku koji regulira obaveze za vrijeme štrajka, a donesen je jednostrano, arbitrarno i bez prostora za žalbu.
Dug je popis opterećenja zbog kojih su hrvatske stjuardese nezadovoljne, od rasta količine prekovremenog rada zbog manjka zaposlenih do nametnutog procesa procjene efikasnosti radnika. Procjena se naime vodi uglavnom za brojem napisanih izvještaja i mišljenjem nižerangiranih kolega u kompaniji, a nimalo za ocjenama putnika. Pritom se stjuardese hrvatske firme mogu pohvaliti najvišim ocjenama putnika u grupaciji Star Alliance s tridesetak prestižnih aviokompanija na pet kontinenata. „No položaj samih radnika je isključivo u funkciji profita, ne dugoročnog opstanka kompanije niti općedruštvenog boljitka“, rekla nam je Artuković-Vuksan.