Seksualni mirisi zamijenili pesticide u vinogradima

"Evo, pokušat ću pronaći jednog." Hubert Pauly pretražuje trsove vinove loze. On je vinogradar u dolini rijeke Ahr, njemačkom raju crnih vina. Pauly traži grozdove koje su napale gusjenice grožđanog moljca. "Obično ih i nakon špricanja ima, tu i tamo zaostane neki."

Na terasama vinograda duž doline Ahra je grožđe gotovo zrelo. Pauly probire jedan grozd za drugim, ali bezuspješno: od štetočina ni traga ni glasa. Naravno da se ovaj vinogradar tome raduje. Tu i tamo je samo poneki oštećeni grozd. "To je od ovogodišnje tuče. Šteta koju pričinjavaju grožđani moljci izgleda slično, ali moljaca nema."

Postoje dvije vrste grožđanih moljaca: pepeljasti i žuti. Obje su vrste leptira i obje izazivaju velike štete u vinogradarstvu, jer uništavaju grožđe. Njihov način razmnožavanja je vrlo sličan: nakon što su se odrasli leptiri parili, ženka odlaže jajašca na bobici grozda. Iz njih se potom izlegu gusjenice koje vinogradari nazivaju "crvi". Gusjenice se uvuku u unutrašnjost bobice i tamo se hrane sočnim plodom. Na koncu se iz gusjenice razvije leptir. Svaka od ove dvije podvrste moljaca taj ciklus oplodnje prolazi dva do tri puta godišnje.

Pritom najveći problem uopće nisu gusjenice, objašnjava Pauly, već "rana" koju one nanose bobici grozda. To su naime ulazna vrata za uzročnike različitih bolesti. "Bobica onda trune iznutra, a s njom trunu i bobice oko nje." Šteta koja nastaje je velika.

Zbuniti umjesto uništiti

Ove godine međutim u vinogradima uzduž rijeke Ahr likuju vinogradari: vinogradi su takorekuć sasvim oslobođeni štetočina. "Mi smo tijekom kolovoza (avgusta) sa stručnjacima obišli vinograde i pogledali koliko je napasnika još tu", objašnjava Pauly. "Na čitavom velikom području smo pronašli samo dva mala crva - i to tamo gdje ih je inače na stotine."

Taj uspjeh vinogradari zahvaljuju sedam centimetara dugim plastičnim cjevčicama koje su u vinogradima obješene svakih nekoliko metara. U tim ampulama se nalaze sintetički proizvedeni feromoni: seksualne mirisne tvari obiju vrsta moljaca. Sve te cjevčice zajedno stvaraju nad vinogradom pravi oblak tog mirisa. Kada mužjaci, spremni za parenje, krenu u potragu, oni se orijentiraju prema tom mirisu feromona koji inače ispuštaju ženke. Na taj način oni znaju kamo treba letjeti. No sada odjednom u cijelom vinogradu posvuda miriše na ženke spremne na oplodnju. Mužjaci su doslovno zbunjeni. Posljedica je dobra po vinogradare, a loša po moljce: mužjaci i ženke se ne mogu pronaći, što znači da se ne mogu ni pariti. Nema oplođenih jajašaca - nema novih malih gusjenica i moljaca.

Čisto rješenje

"To je tvar koju te štetočine same proizvode", objašnjava Karl-Josef Schirra, stručnjak za borbu protiv štetočina u vinogradarstvu. Velika prednost te metode je njezina selektivnost. "Feromon pepeljastih grožđanih moljaca djeluje samo na njih, jednako kao što feromon žutih djeluje samo na žute - jedna vrsta uopće ne reagira na feromon one druge." Osim toga su i drugi kukci i životinje na njih neosjetljivi. "Time feromoni vrlo pozitivno djeluju na cjelokupnu faunu u ekološkom sustavu vinograda." U međuvremenu, kaže Schirra, je 80 posto površine vinograda u regiji Pfalz pokrivenom umjetnim feromonom.

Feromoni bi mogli u potpunosti zamijeniti dosada korištene insekticide u vinogradarstvu. "Tijekom 90-ih smo grožđane moljce još uništavali uz pomoć ME 605, dakle stvarno jakog otrova", kaže Steffen Christmann, predsjednik Udruge njemačkih vinara u Pfalzu. "I usprkos tome smo uspjeli uništiti samo 60 do 70 posto štetočina." Problem s otrovima je, naime, da ih vinari moraju raspršiti više puta godišnje u vrlo određenom trenutku - onda, kada počinje odlaganje jajašaca. Nasuprot tome uspješnost feromonske metode je oko 99,9 posto, kaže Christmann, "i to na vrlo prirodan način".

Samo svi zajedno

Jedan ozbiljan nedostatak je cijena. Raspršivanje sintetičkog feromona, koje je u vinogradarstvu poznato kao metoda već dvadesetak godina, je teško ostvariti na većoj površini, a cijena je 20 do 30 posto viša od dosada korištene metode. "Feromon košta oko 250 eura po hektaru, dok je raspršivanje otrova nešto jeftinije", priznaje Christmann.

Osim toga, da bi metoda bila uspješna, nije dovoljno feromon rasporediti samo po vinogradima - ampule je potrebno staviti i po okolnim šumarcima. Inače se moljci bez problema mogu pariti izvan vinograda i potom na grožđe samo odlagati jajašca. Iz istog razloga nije ni dovoljno da samo neki vinogradari primjenjuju tu metodu, a susjedi ne. "Radi se o proizvodnji tog mirisnog oblaka i tu se svi moraju udružiti", naglašava Hubert Pauly. No to kod vinogradara nije po sebi razumljivo. Pauly u šali objašnjava da su i oni na kraju krajeva seljaci, a postoji njemačka izreka koja kaže: "Ako želite da se dva seljaka oko nečega slože, morate jednog od njih ubiti." No ove godine je veliko udruživanje vinogradara ipak uspjelo. Svi proizvođači vina u dolini rijeke Ahr su se ujedinili i po svojim vinogradima rasporedili ampule s feromonom grožđanih moljaca. Insekticide uopće ne primjenjuju. Uspjeh je više nego vidljiv.