Segregacija u bh. školama

Dokumentarni film „Dvije škole pod jednim krovom“, projekat njemačke Fondacije Schüler helfen Leben, premijerno je prikazan u Sarajevu i izazvao brojne reakcije u ispunjenom gledalištu Doma Oružanih snaga. Šta su 'dvije škole pod jednim krovom'? Jedna očajna izmišljotina koja egzistira od 1997. godine, na prostoru Federacije BiH, gdje djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti pohađaju nastavu u jednoj školi (zgradi!), ali sa dva različita programa, koji se uglavnom razlikuju u dva predmeta: istoriji (historiji) i maternjem (materinjem) jeziku. I dok se Hrvati naslanjaju na nastavne programe susjedne Hrvatske, Bošnjaci rade prema federalnom nastavnom planu. „Potrebe“ za ovakvim idiotskim rješenjem u Republici Srpskoj nije bilo, jer je ona, jednostavno, onako nacionalno – čista, tj. očišćena. Prema nekim izvorima takvih je škola u Federacija BiH, 54, a prema drugima 'samo' 52.

Pogledi kroz metalne ograde

Dakle, mladim se ljudima, 'tek što su na svijet postali', sugeriše da oni ne mogu zajedno sjediti čak ni u klupama. Neke od ovih škola imaju jedan ulaz, a neke su čak i ulaze odvojile. Ima tu i metalnih ograda kojima su pregrađena školska dvorišta, kroz koje gledaju nevine dječije oči. Odvojene su, naravno, i zbornice, jer jedni tamo piju kavu, a drugi kafu. A to nije isto, zar ne? Film „Dvije škole pod jednim krovom“, autora Zorana Ćatića i Enesa Zlatara, sniman je 2009. godine u školama u Mostaru, Travniku, Gornjem Vakufu/ Uskoplju, Stocu, Vitezu i Bugojnu. Akteri filma su učenici, roditelji, profesori, direktori škola, bivši i sadašnji ministri. Film je zanatski dobro napravljen i tih tridesetak minuta prođe za tren. Ali, osjećaj nakon filma je – da se smrzneš! Da se smrzneš od toga šta mi sebi sami radimo. Tačnije, šta mi radimo našoj djeci! Možete zamisliti šta će oni sutra raditi jedni drugima...

„Nadam se, da vam se film nije svidio“

„Ovo je jedan čisto reportažni pristup, ali i tek početak nečega što smo Zoran i ja željeli da uradimo i što hoćemo da uradimo, ali na cijelom prostoru BiH. Htjeli bismo da napravimo jedan film sa vrlo ozbiljnim pristupom i da obuhvatimo cijelu zemlju, jer mi nemamo samo problem dvije škole pod jednim krovom. Problem je u kompletnom obrazovnom sistemu, imamo problem i poluobrazovanih nastavnika, koji ne samo da truju fašizmom djecu, nego i pogrešnim informacijama i netačnim činjenicama“, rekao je nakon projekcije filma, jedan od autora, Enes Zlatar. Zoran Ćatić je 'izrazio nadu' da se film publici – nije svidio, aludirajući prije svega, na ono što on poručuje. Drugačiji ste i zato ne možete zajedno! „Ono što je nama bila motivacija za rad na ovom filmu je to što smo roditelji, pa i oni koji imaju pravo glasa. Ovaj film traži da se svi zapitamo, šta mi to, zapravo radimo svojoj djeci. Rukovode li nas frustracije kroz koje smo prošli, da radimo to što radimo? Trebalo bi da se vratimo na nivo naše djece i počnemo razmišljati njihovom glavom“, rekao je koautor Ćatić.

Rješenje postoji, samo ga treba pronaći

U filmu se pojavljuje i Jasminka Drino-Kirlić, profesorka iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, gdje je projekat dvije škole pod jednim krovom najdrastičniji. Došla je na premijeru filma i bila veoma uznemirena nakon projekcije. „Ja imam kontakte sa kolegama hrvatske nacionalnosti u našoj školi. Vi ako hoćete kontakt, možete ga imati i onaj ko želi da kontaktira, taj kontaktira. Ako vam samo kažem da imamo situaciju gdje nam djeca u rječnicima stranih riječi traže vlastita imena, jer ne razumiju, ne znaju šta znači neko vlastito ime, zato jer nemaju priliku da se sretnu u svojoj vlastitoj zajednici, onda vam je sve jasno!“ kaže profesorka rezignirano. „Pa ipak, rješenje negdje postoji, samo ga treba pronaći“, kažem. „Svako od nas, pojedinačno, može da ga traži i nađe. Samo je pitanje koliko smo spremni, da svako od nas iziđe i kaže – ovo je moja odgovornost! A to je već i pitanje mentaliteta. Kroz moj profesionalni rad ja dijete prije svega moram naučiti da prepozna dobro i u drugom ne vidi stalno – neprijatelja. Jeste li primijetili kojim jezikom ljudi u filmu govore? 'Oni tamo, mi ovamo. Ovo je naše, ono je njihovo.' Mi već u jeziku imamo podjele“, kaže Jasminka Drino-Kirlić.

Najbolji prijedlog nakon projekcije, došao je od gledaoca iz Bijeljine koji je rekao da nije imao pojma o ovom problemu. On je predložio da se film prikaže na svim bh. javnim emiterima, ali i u kino dvoranama širom BiH.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednik: Svetozar Savić