Je li Evropa čula novogodišnji prasak u BiH?

Gdje stoji Evropa na početku 2019. godine? Očito se nagomilalo mnoštvo problema: Kako će EU izgledati nakon evropskih izbora u maju? Na koji način će je promijeniti Brexit? Šta će biti sa finansijskom krizom u Italiji? Hoće li francuski predsjednik Macron izaći na kraj sa svojim revolucionarima: „žutim prslucima“? Hoće li se nacionalizam i otpori prema EU dalje širiti? Koliko snažno će se Njemačka angažirati za EU? Niz problema, kako vidimo, postoji unutar EU. Ali i u neposrednom susjedstvu – u jugoistočnoj Evropi – nije drugačije. I tamo niko ne zna, kako će se stvari dalje razvijati. 

Problemi u cijeloj jugoistočnoj Evropi

U Srbiji smo svjedoci otvorenih demonstracija protiv predsjednika Vučića. No on je čvrsto u sedlu i korak po korak vodi Srbiju u pravcu EU. Na tom putu Vučić samo ima jednu veliku prepreku – priznanje Kosova – koje za srpsku politiku do ovog momenta ne dolazi u obzir.

Na Kosovu se premijer Haradinaj i predsjednik Tachi ne mogu dogovoriti trebaju li težiti razmjeni teritorija sa Srbijom ili ne. Malo je onih koji su u stanju da prozru da bi takav korak, koji podrazumijeva korekciju granica, cijelu regiju mogao odvesti u krizu. Ali zato postoji složnost po pitanju da Kosovu treba sopstvena vojska.

Makedonija se nada okončanju krize sa Grčkom oko imena, koje je do sada bilo najveća prepreka na putu ove zemlje u NATO i EU. 

Iz Hrvatske, koja je preko pet godina članica EU, iseljava se toliko puno ljudi u Njemačku, da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović to nazvala „najvećom prijetnjom“ za zemlju. Ali umjesto da se pozabavi ovim ključnim problemom, hrvatska politika se sve više miješa u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Poznavaoci prilika to smatraju „diplomatskom ofanzivom", koja budi sjećanja na Tuđmanovu politiku 90-ih. 

Bolesno dijete: Bosna i Hercegovina

I tako smo stigli do najvećeg bolesnika jugoistočne Evrope: Bosne i Hercegovine. Izbori, održani prošlog oktobra, na prvi pogled nisu puno toga promijenili. Ali, onaj ko pažljivije baci pogled na BiH, mogao bi zapaziti i nekoliko svjetlih tačaka: Iz tročlanog Predsjedništva ispao je nacionalistički orijentiran Hrvat Čović a na njegovo mjesto je došao demokrata Komšić, koji sam sebe vidi predsjednikom svih građana BiH. Time je prijeteća saradnja nacionalista Dodika i Čovića unutar tročlanog Predsjedništva BiH za sada osujećena. I izborni rezultat u glavnom gradu i Kantonu Sarajevo pokazuje da demokratske snage polako napreduju. To je tračak nade za budućnost.

No, Nova godina je u BiH počela nevjerovatnim praskom: već godinama srpski entitet u BiH 9. januara slavi Dan Republike Srpske – iako su Ustavni sud i Venecijanska komisija to proglasili neustavnim. Toga dana su bosanski Srbi proglasili nezavisnu Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu koju su nešto kasnije preimenovali u Republiku Srpsku.

Načelno, niko nema ništa protiv da se 9. januara proslavlja kao vjerski, pravoslavni praznik. Ali proglašavanje tog dana državnim praznikom bilo je za Bošnjake i bosanske Hrvate previše. Jer oni taj dan povezuju sa ratom, progonom i genocidom.

Neustavni praznik

Iako je svako državno slavlje na taj dan kršenje Ustava, niko se ne trudi da nešto protiv toga poduzme – niti u zemlji niti van nje - na međunarodnom planu. Toliko o vladavini prava u BiH!

To što su političari iz Srbijie prisustvovali banjalučkoj proslavi 9. Januara, Dana RS, nikoga ne čudi. Ali to što premijerka Srbije Ana Brnabić prima isto odlikovanje koje su primili Karadžić, Plavišićeva i Krajišnik, vrijeđa svakog ko ima imalo osjećaja za pravdu.

A ove godine, povrh svega, odjeknuo je još jedan prasak. Na proslavi Dana RS učestvovali su visoko pozicionirani političari iz reda bosanskih Hrvata: predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, i ministar finansija BiH Vjekoslav Bevanda. Na proslavi u Banjaluci je bio i ambasador Hrvatske u BiH Del Vechio. S obzirom na skandal koji je u BiH i Hrvatskoj izazvalo njegovo pojavljivanje, ministrica vanjskih poslova Hrvatske Pejčinović-Burić je bila prisiljena da pruži pojašnjenje po kojem Del Vecho tamo nije bio po službenoj dužnosti.  Ambasador je odmah pozvan u Zagreb „na konsultacije".

Kako objasniti činjenicu da su Čović, Bevanda i Del Vechio učestvovali na proslavi Dana Republike Srpske, ako se zna da je iz Banjaluke i Posavine tokom posljednjeg rata protjerano 150.000 Hrvata? Kako objasniti zašto su svi oni prisustvovali jednoj neustavnoj proslavi?

Egoisti a ne predstavnici naroda

Posve jednostavno: Nije njih briga ni za bosanski, ni za hrvatski narod - oni misle samo na sebe! Došli su u Banjaluku, kako bi Milorada Dodika podržali u jednom cilju: u  otcjepljenju Republike Srpske od BiH. To Hrvatu Čoviću otvara vrata za treći entitet i u konačnici za definitivnu podjelu Bosne i Hercegovine.

I tako smo na početku 2019. stigli tamo gdje smo bili početkom 90-ih. Je li Evropa čula taj prasak?

Evropska unija sada mora učiniti sve što je neophodno, kako bi u BiH izgradila snažnu pravnu državu!  Evropa mora konačno jasno reći da je BiH samostalna i suverena država! I konačno mora reći da su svi pokušaji iznutra i izvana da se BiH podijeli, osuđeni na propast!

Prof. Dr. Christian Schwarz-Schilling bio je od 1982. do 1992. ministar za poštu i telekomunikacije u vladi Helmuta Kohla. Iz protesta prema suzdržanosti njemačke vlade tokom rata u BiH podnio je ostavku. Deset godina je bio međunarodni medijator za BiH.