Sarajevski aprili

Svakog 6. aprila u Sarajevu se obilježavaju važni događaji iz prošlosti koji su po mnogo čemu odredili sudbinu ovog grada. 6. aprila 1941. godine njemački nacisti napali su bivšu Jugoslaviju, a bombardirano je i Sarajevo. Tačno četiri godine kasnije, partizanske jedinice su oslobodile glavni grad BiH. Kada je nacistička Njemačka kapitulirala, govorilo se da je fašizam pobijeđen i da se slike strave iz Drugog svjetskog rata „nikad više“ neće ponoviti. 6. aprila 1992. godine Sarajevo se ponovo našlo pod udarom. Za tri i po godine opsade ubijeno je više od deset hiljada Sarajlija. Danas, Sarajevo je glavni grad BiH, države koja je nedavno aplicirala za prijem u punopravno članstvo u Evropskoj uniji (EU).

Na pitanje kako će Sarajevo izgledati za nekih pet, deset ili pedeset godina, i hoće li budući sarajevski aprili biti manje „sudbonosni“, predsjednik Naše stranke Peđa Kojović kaže da su sadašnji trendovi u Sarajevu i BiH „posljedica politike koja je rat 1992-1995. nastavila drugim sredstvima i koja vodi daljoj atomizaciji zemlje po osnovu etničke pripadnosti“.

'Biološka revolucija' novih generacija

Ali Kojović je uvjeren da će nove generacije to promijenti. "Generacije Sarajlija koje dolaze, osim što u sebi ne nose direktne ratne traume rata i opsade su, po mom mišljenju, daleko tolerantinije, talentovanije i generalno bolje od moje i starijih generacija. Njihova je biološka revolucija, preuzimanje bitnih funkcija u društvu, nezaustavljiva“, kaže Kojović za Deutsche Welle.

Bh. režiser Haris Pašović vjeruje da će Sarajevo, uprkos ranama iz prošlosti, ostati otvoreno za sve ljude dobre volje i da je ovaj grad ponosan na svoju multikulturalnu tradiciju. On za Deutsche Welle ističe da je Sarajevo „stoljećima gradilo i odbranilo svoj identitet multikulturalnog grada“. „Taj identitet nije narušen ni u vrijeme najduže opsade u historiji modernog ratovanja kada je Sarajevo bilo izloženo teroru od 1992-1996. Radovan Karadžić je nedavno proglašen krivim između ostalog i zbog terorisanja Sarajeva. Ništa nije moglo da uništi stoljetnu tradiciju Sarajeva kao otvorenog grada za sve ljude bez obzira na njihovu kulturu, religiju, rasu, ateizam... Tako će biti i za 10 i za 50 i za 100 godina. Iskustvo multikulturalnog života je snažnije od svih nacionalističkih politika, a dokazalao se čak i od fizičkog terora, izgladnjivanja, bombardovanja i ubijanja 11.541 građana svih nacionalnosti koje su srpske snage predvođene Radovanom Karadžićem provodile nad Sarajevom u nedavnoj historiji“, kaže Pašović.

Sudbinu Sarajeva određuje i globalna poilitika?

Novinar BH Dana Đorđe Krajišnik za Deutsche Welle kaže da je teško predvidjeti budućnost bilo čega, posebno jednog tako zamršenog organizma kakav je grad. "Van političkog i sigurnosnog okvira, mislim da je Sarajevo kao evropski grad danas, a svakako i u bliskoj budućnosti, na raskrsnici. Ili će postati ozbiljna, otvorena evropska prijestolnica, ili će se zatvoriti u provincijalnu izbu u kojoj je filozofija palanke jedini način življenja. Ne sporeći činjenicu da je Sarajevo iz rata izašlo kao jedan ranjeni grad, Sarajevo će morati iskoračiti iz vlastitih fantazmi i mitomanije. Ne može se decenijama graditi urbanitet samo na činjenici da se ovdje desio rat. Zamislite da Berlin danas postoji samo kao pojam zidom podijeljenog grada, a ne kao kulturna i umjetnička prijestolnica svijeta. Zašto, konačno, Sarajevo ne bi postalo Berlin ovog dijela Evrope? Grad je živ organizam, i kao takav nužno mora biti inkluzivan za sve drugačije“, kaže Krajišnik.

U političkom smislu Krajišnik nije optimista, jer status bh. društva pa i Sarajeva zavisi i od „globalnih političkih strujanja“. „Sarajevo kao glavni grad BiH neće biti amnestirano od bilo kojeg globalnog fenomena, pa ni onih najdrastičnijih kakav je terorizam. Te stvari su se već pokazale kao prisutne, i mislim da će biti još prisutnije. Posebno ukoliko se ne krene u ozbiljnije suprotstavljanje svakom obliku radikalizma i terora."

„Bolje sutra“ ne počinje svakog aprila, nego svakog dana

Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci podsjeća da su sarajevski aprili 1941., 1945. i 1992. godine bili „sudbonosni“ i da su umnogome odredili sudbinu ovog grada. „Nadam se da aprili koji su pred nama neće biti sudbonosni nego normalni, veseli, proljetni mjeseci koji će nam, pored kraja zime i prvog proljetnog cvijeća, donijeti i nadu za bolje sutra, ohrabriti nas da idemo naprijed na jedan normalan, evropski način“, kaže Finci za Deutsche Welle.

„Sarajevo je, htjeli to neki ili ne, ipak u Evropi, barem geografski. Sada i politički trebamo ući u Evropu, a to baš i ne znamo uvijek na najbolji način. Otvaranjem pregovora sa Evropskom unijom, nadam se i skorim dobivanjem kandidatskog statusa, Sarajevo će biti još otvorenije, još bliže Evropi. Sarajevo će i u budućnosti biti mjesto susreta istoka i zapada, sjevera i juga, religija, nacija jezika i kultura. Ako na jednoj maloj teritoriji kao što je BiH ne možemo da živimo u različitostima, kako će 28 država članica EU sa 23 jezika i svim svjetskim religijama živjeti zajedno? Upravo u tom smislu Sarajevo ima evropsku perspektivu koja će mu donijeti bolje sutra s tim što to 'bolje sutra' počinje, ne svakog aprila, nego svakog dana“, kaže Finci.