Sankcije nisu rješenje
30. mart 2018
Prilično poslovno i bez pokazivanja emocija Sergej Lavrov, ministar spoljnih poslova Rusije najavio je u Sankt Peterburgu zatvaranje američkog konzulata. Amerikanci i njihovi zapadni saveznici računali su sa ovakvom reakcijom. Jedino što se nije znalo je vrijeme kada će Kremlj da protjera zapadne diplomate. Zatvaranjem konzulata, Moskva je stavila akcenat na temu informativnih emisija preko Uskrsa.
Pročitajte i: Skripalj otrovan u svojoj kući?
Zanimljivo je da su Rusi prvo pomenuli uvođenje sankcija samo Amerikancima, dok su drugi morali da se strpe. U ruskom Ministarstvu spoljnih poslova se ništa ne dešava slučajno, a posebno kada se Lavrov obraća svjetskim medijima. Njegova poruka glasi: Moskva na Vašington gleda kao na glavnog protivnika u ovoj krizi; iako je nekadašnji dvostruki agent otrovan u Velikoj Britaniji, mjerama protiv Rusije se rukovodi iz Stejt departmenta.
Naknadno dejstvo poniženja
A tu je ponovni pokušaj Rusije da sa Sjedinjenim Američkim Državama razgovara ravnopravno, iako za to nema osnova ni kada je riječ o odbrambenoj moći niti o bruto društvenom proizvodu. Još uvijek djeluje poniženje od strane Baraka Obame kada je rekao da je 'Rusija regionalna sila'. Ako SAD daju znak za novu rundu sankcija, Moskva će odgovoriti istom mjerom.
Pročitajte i: Zašto je London tako siguran u krivnju Moskve?
Kad će tome doći kraj? Britanska premijerka Tereza Mej već je najavila nove sankcije protiv ruskih investicija u Londonu. Spor sa Rusijom je neuvjerljivu premijerku ojačao na unutrašnjem planu. Ona nije sklona popuštanju, a isto važi i za američkog predsjednika Donalda Trampa. Mada Trampu i demokrate i republikanci prebacuju da je preblag prema šefu Kremlja Vladimiru Putinu. Kada govori o novoj spirali sankcija Tramp ubire pozitivne poene u Kongresu. Barem je on u to uvjeren.
Principi ili poslovi?
Njemačka je pak potpuno podijeljena: između solidarnosti sa Velikom Britanijom i žalopojki preduzetnika koji zbog krize sa Moskvom gube milijarde. Privreda zahtjeva obustavljanje sankcija. Takođe i povratak na stanje u kojem bi Zapad sa Rusijom barem mogao da posluje. No, to je sve izgleda na dugom štapu.
Možda bi se mnogo dobilo time kada političari i na Istoku i na Zapadu nekoliko mjeseci ne bi ništa radili. Samo da se ne doliva novo ulje na vatru. Kremlj ne bi trebao da podliježe iskušenju da talibane opskrbljuje oružjem kako bi nanio štetu zapadnim interesima. Moskva takođe ne bi trebala da doprinosi bujanju izbjegličkog talasa sa Bliskog i Srednjeg istoka u pravcu Evrope. Jednostavno ne zavrtati više šrafove eskalacije.