"Dramatičan završni akord"

Braunšvajger cajtung (Braunšvajg): „Sigurno je: Slobodan Praljak je presudu doživio kao pravdu pobjednika. No, međunarodni tribunali su suprotnost tome. 1945. godine, glavni tužilac Nirnberškog procesa, Robert H. Džekson, rekao je da je jedan od najznačajnijih ustupaka vlasti razumu to što se pobjednici nisu svetili, već su svoje zarobljene neprijatelje prepustili sudu. Od 1993, Tribunal za Jugoslaviju je sudio 160-orici osumnjičenih za ratne zločine i njih 84 osudio. Prvi put poslije Nirnberškog procesa, međunarodna zajednica nije gledala u stranu kada su počinjeni zločini protiv čovječnosti. To je poruka iz Haga koju neće promijeniti ni usamljena odluka Slobodana Praljka."

Špigel onlajn (Hamburg): „Kako je otrov dospio u sudnicu? Poslije samoubistva generala Praljka u Haškom tribunalu, Holandsko državno tužilaštvo je pokrenulo istragu: o kojem otrovu se radi? Kako je je Praljak došao do njega u zatvoru? Prije svega treba razjasniti pitanja od čega je Praljak umro i da li je prilikom nabavljanja tečnosti za koju je rekao da je otrov imao pomoć spolja. Trenutno se nagađa kako je osuđenom na 20 godina uspjelo da i pored strogih mjera bezbjednosti prošvercuje u sudnicu bočicu i kako je uopšte u haškom zatvorskom centru UN mogao da dobije spornu tečnost."

Velt (Berlin) piše da „prije rata u Bosni Praljak nije bio poznat kao nasilnik, već kao slobodan umjetnički duh. Inženjer koji ima i diplomu filozofije i sociologije kao i završenu filmsku akademiju. Praljak je radio kao pisac i režiser u Mostaru i tamo je vodio više pozorišta. Za vrijeme rata je postao zločinac. Zapovjedao da se puca na civile i da se protjeruju muslimani, te da se 1993. bombama uništi simbol grada – Stari most. Pad mosta je bio simbol koji je govorio da do harmoničnog života suživota između Bošnjaka, Srba i Hrvata neće doći tako brzo".

„General armije bosanskih Hrvata nije prvi optuženik Tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji koji je kazni izmakao smrću. Bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević je umro u martu 2006. u Hagu od infarkta, prije nego što mu je izrečena presuda. A bivši šef hrvatske države Franjo Tuđman, umro je od raka želuca. Nakon što su obojica glavnih odgovornih za rat u Bosni umrli pa im nisu izrečene presude, najviši cilj suda je bio da osudi odgovorne generale".

U komentaru berlinskog dnevnika piše i ovo: „Dramatičnim i mračnim završnim akordom je u Hagu okončano i posljednje suđenje međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Pred televizijskim kamerama, bivši vojni šef bosanskih Hrvata u ratu u Bosni, Slobodan Praljak, popio je otrov. Prije toga je, govoreći o sebi u trećem licu, izjavio: „Slobodan Praljak nije ratni zločinac". Umro je u bolnici (...) Sud je imao zadatak da ustoliči pravdu poslije katastrofe jednog kompleksnog multietničkog sukoba; sud je bio beznadežno preopterećen – ali, pokušaj da se civilizacijski kolaps koji je prošao prije četvrt vijeka, pravno obradi, bio je ispravan. Ni narodi bivše Jugoslavije ni preostali Evropljani do danas nisu prevazišli tu traumu. O tome svjedoči i Praljkov postupak."

Priredio: Saša Bojić