Samo novac ne može da obrazuje
11. septembar 2016Unesko (UNESCO) upozorava: u pogledu 'postojećih trendova' održivi razvojni ciljevi na polju obrazovanja su u opasnosti. Ovi ciljevi, dogovoreni prije oko godinu na Samitu Ujedinjenih nacija, predviđaju da do 2030. svaki čovjek na planeti uživa pristup 'kvalitetnom obrazovanju'. I Unesko trezveno, ali ipak preuranjeno, zahtijeva više novca, što doduše organizacije ovakvog tipa uvijek i rade.
I da li je stvarno novac, koji se prvenstvevno dobavlja od bogatih država sjeverne hemisfere, zaista rješenje svih problema? U ovom slučaju pomaže i baciti pogled na Svjetski izvještaj o obrazovanju iz 2016. Devet odsto djece u svijetu nikada nije pohađalo osnovnu školu - dakle ne znaju da čitaju, pišu i računaju.
Milioni analfabeta svake godine
Dimenzija problema je još jasnije izražena u apsolutnim brojkama: 61 milion djece, koja bi sada trebalo da pođu u školu, ostaje nepismen. Oni dakle neće nikada imati šansu da po modernim standardima dobiju posao i tako zarade za život. 16 odsto onih, ili 60 miliona druge djece, koja bi sada trebalo da pohađaju srednje škole, koje im otvaraju vrata za stručno obrazovanje ili visoke škole, nije u prilici da nastavi školovanje. Tako da se socijalni problemi u budućnosti, uključujući i dalji rast broja stanovništva, posebno u sirmoašnim zemljama, u ovim brojkama vide kao pod lupom.
I uz to još pitanje: da li bi samo novac sa sjevera zaista riješio probleme? Odgovor je vrlo jednostavan: Ne! Još u svojim milenijumskim ciljevima iz 2000. sve države svijeta su se dogovorile da se do 2015. svakom djetetu na svijetu omogući osnovno obrazovanje. Ali, to je očigledno propalo. No, istina da je cilj vidljiv u nekim afričkim zemljama i zemljama južne Azije, jer se u kratkom vremenskom periodu, zahvaljujući jasnoj političkoj želji, broj djece bez osnovnog obrazovanja prepolovio. Ali, tamne mrlje na karti svijeta se jasno lociraju i vječno su iste, a zovu se: Niger, Južni Sudan, Burkina Faso, Mali, Čad i Avganistan. Zemlje od kojih je polovina ili u ratu ili u ratom zahvaćenim područjima. A u tim zemljama, bez obzira gdje se nalaze, zna to i Unesko, urušio se kompletan školski sistem. I zato bi se samo novcem moglo generisati obrazovanje, ako bi se njime okončali ratovi i sa funkcija otjerali samozaljubljeni i korumpirani diktatori.
Svaki deseti bez diplome
Ali, Unesko kritikuje i dobrostojeće zemlje Evrope i Sjeverne Amerike. Čak i one mogu da računaju s tim da neće uspjeti da do 2030. ostvare cilj da svakoj mladoj osobi omoguće sticanje diplome srednje škole ili zanata. Ovaj problem ilustruje pogled na stanje u Njemačkoj: skoro 10 procenata đaka napušta školu bez stečene diplome. Siromaštvo je stoga upravo tu programirano, u jednoj zemlji u kojoj se sve više, posebno jendostavnih radnji, automatizuje. Ali, i ovdje se postavlja pitanje: da li bi u školskom sistemu sve bilo dobro samo sa više novca?
Ne. Jer, tu je i do odgovornosti mladih ljudi i njihove želje da postignu nešto, i da se za to založe, angažuju i rade na tome. A za to su potrebni i nastavnici koji će problematične učenike motivisati, i od njih ne samo zahtijevati već ih i podsticati. Nastavnici koji svoj posao vide kao svoj poziv, a za to dobijaju i priznanje društva. Tako da novac u svemu tome igra sporendu ulogu.