Samo nek’ je iz Njemačke

„Od svih privreda najviše vjerujem u njemačku, jer tu sigurno ima najmanje falša. Ti proizvodi su najkvalitetniji u Evropi, a možda i u svijetu“, smatra Banjalučanin D. Mihajlović. Objašnjava da su nekada najlošiji automobili iz istočne evrope danas brend jer su ih Nijemci preuzeli i prave ih po svojoj tehnologiji. „Kamo sreće da i ovdje dođu, da nam donesu svoje znanje“, kaže Mihajlović.

On nije usamljen u svom stavu i poštovanju prema njemačkoj privredi i proizvodima. To najbolje pokazuje potražnja za polovnim uređajima.

Nedžad Bešlagić iz Velike Kladuše svake nedjelje dolazi na banjalučku pijacu i prodaje korištene kućne aparate njemačke proizvodnje. Bilo da je riječ o mašini za pranje veša, posuđa ili električnom šporetu, ovi proizvodi imaju svoje kupce i to ne samo one s tanjim novčanikom.

„Svi radije biraju polovnu njemačku robu nego nove uređaje domaće proizvodnje. Ovo što je naše niko neće. Nijemci šta god naprave to je kvalitetno. A ima tu i tradicije, jednostavno smo privrženi njima. I bogati kupuju, žele određene marke, nije im problem dati 300 maraka za uređaj“. Bešlagić je devet godina živio u Hamburgu, teška srce se vratio u rodni kraj. Privatni razlozi su ga natjerali. Da je mogao birati ostao bi, kaže, do penzije.

„Švabo kad napravi...“

Ova pojava, prema riječima filozofa i sociologa Dragana Bursaća ima svoju kulturološku i sociološku pozadinu. „Raspadom Austrougarske, germanski svijet dobio je na neki način polupravno naslijeđe na ovim prostorima. Koliko god prezirao te ljude kao okupatore, naš narod je cijenio njihove kvalitete i osobine, sve što su donijeli na ove prostore. Oko dva svjetska rata vladala je negativna slika prema Nijemcima ali uvijek je tu bio „Švabo“ koji zna da napravi stvar“, kaže Bursać.

“Onda je sredinom prošlog vijeka došlo do tzv. gastarbajterskog egzodusa i odliva radnika, prvenstveno u Njemačku”, dodaje Bursać.

„Naš čovjek je došao u zemlju izobilja, bio u mogućnosti da kupi sve te proizvode iza kojih je stajao naporan rad. Njemački televizor ili bilo koji uređaj je u to vrijeme na našim prostorima zaista predstavljao statusni simbol. To se zadržalo i do danas. I kroz ovu tranziciju prolazimo s Njemačkom koja nam duva u leđa“.

S tugom se rastaje od „dvojke“

Ponosni vlasnik Golfa II kaže da najviše vjeruje starijim njemačkim automobilima jer su jeftini za održavanje. Imao je namjeru da proda svog ljubimca za 1.500 evra, ali se predomislio: „žao mi ga je prodati. 14 godina je kod mene, nisam u njega uložio ni pfeninga. Redovno ga održavam i to je to. Još nije stao niti će stati“. Prema mišljenju ponosnog vlasnika Golfa II, koji želi ostati anoniman, svako će radije kupiti njemački automobil ako ima novca, jer se uloženo isplati.

Tuđe slađe

Banjalučki knjiženik i satiričar Miladin Berić kaže da je njegovom narodu oduvijek milije ono što je tuđe. Kada je riječ o njemačkim automobilima, objašnjava Berić, oni su izdržnjivi i pouzdani, odgovaraju našim lošim putevima, to je ono što ovdašnjem čovjeku treba.

„Vidjeli ste prije nekoliko dana u finalu Lige šampiona. Igra se do zadnje sekunde, ništa se ne prepušta slučaju. Zato je taj proizvod dobar, bilo da se radi o fudbaleru ili automobilu. Nijemci imaju ono što mi nemamo, to je disciplina, odgovornost i tačnost. Zato se oduševljavamo Nijemcima iako ih realno baš i ne volimo“.

Automehaničar Dragan Adžić kaže za sebe da se praktično rodio u Volkswagenovoj Bubi. Veliki je ljubitelj ovog automobila s kojima posjećuje tzv. Bubijade širom BiH i regije. Kada je riječ o poslu, popravlja sve automobile i nije siguran koliko su zaista njemačka vozila najpouzdanija.

„Nekada je bilo drugačije, danas je sve lutrija. Francuska auta se dosta kupuju, italijanska i japanska takođe. Ipak mi se čini da ljudi više vjeruju njemačkoj proizvodnji. Nisam pravio anketu ali mislim da bi većina vozila VW da ima novca, ako ništa drugo onda zbog imena“.

“Mnogi Balkanci stekli su zavidan položaj u Njemačkoj i veoma su cijenjeni u tome što rade, bilo da su sportisti, razni stručnjaci, studenti… Prilagodljivost je njihova velika vrlina”, kaže Miladin Berić.

„Naš čovjek se brzo navikne na sve okolnosti. Tamo poprimi osobine kao što su tačnost i preciznost. Kad se vrati kući, opet se brzo prilagodi i počne da zabušava pa sve po starom“, navodi Berić.

Autorka: Aleksandra Slavnić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić