Samit G20: mnogo priče, nekoliko dobrih nagovještaja
23. novembar 2020Svi su bili za multilateralnu saradnju, samo je jedan bez prestanka govorio o sopstvenoj veličini. Ovom rečenicom je njemački ministar finansija Olaf Šolz naravno označio egomana Donalda Trampa, koji napušta Bijelu kuću protiv svoje volje.
On je prethodnih godina znatno otežavao rad grupe zemalja G20, koja brojčano okuplja dvije trećine čovječanstva. Bez njega će novi početak biti moguć. To je već sada, pod saudijskom organizacijom samita, bilo uočljivo, iako je Tramp formalno učestvovao.
Uplašeni pandemijom koja je pokazala svima koliko smo jedni od drugih zavisni, državnici su bili spremni da razgovaraju o zajedničkoj strategiji za vakcinisanje, o jačanju Svjetske zdravstvene orgnizacije, oživljavanju svjetske trgovine, boljoj zaštiti klime i raznolikosti životinjskih vrsta, o digitalnoj ekonomiji, i o mnogim drugim stvarima. Sa slijedećim američkim predsjednikom Bajdenom G20 će zaista moći da postigne više sa predsjednikom „ja pa ja" Trampom.
Bez Trampa jednostavnije
Usred pandemije je važno da se globalna rukovodeća elita ujedini ako se želi pravedna razdioba vakcine. Prvi korak je učinjen, ali je potrebno još mnogo finansijske podrške da se obezbijedi dvije milijarde vakcina za siromašniji dio čovječanstva. Vašington bi trebalo da pristupi Međunarodnom savezu za vakcinu (Covax) - čim Tramp napusti Bijelu kuću.
Proza kojom je napisano saopštenje poslije samita je puna zvučnih i lijepih rečenica. Konkretna obećanja jedva da postoje. Ipak postoji jedan opipljiv rezultat. Najprije će 46, a potom i 77 najsiromašnijih zemalja moći da odgode plaćanje kamata na svoje dugove da bi ta sredstva usmjerili na borbu protiv pandemije. To zvuči dobro. Ali radi se o ukupnoj sumi od šest do sedam milijardi godišnje.
Ako to uporedimo sa sumom koju su za suzbijanje pandemije i otklanjanje njenih ekonomskih posljedica izdvojile zemlje iz kruga G20 – a radi se o sumi od 11 biliona (11000 milijardi) – onda suma koja stoji na raspolaganju najsiromašnijim zemljama poprilično skromna. Bilo bi neophodno potpuno otpisivanje dugova, prije svega u Africi, da bi se skratila kriza.
Ali na to ni jedna zemlja iz grupe G20 nije zaista spremna, u najboljem slučaju članice G20 pokazaće spremnost da razgovaraju o tome. To ne treba da čudi, jer cijeli svijet, uključujući i najbogatije zemlje, prolazi kroz ekonomsku krizu i gomila dugove.
Doduše, njemački ministar finansija Olaf Šolc smatra da je moguć brz ekonomski oporavak, ali je njemačka kancelarka Angela Merkel na nedavno održanom samitu Evropske unije naglasila da su sredstva Njemačke takođe ograničena. Pandemijsko zaduživanje ide na račun budućih generacija.
Ljudska prava i realna politika
Međunarodna saradnja u pandemiji je potrebnija no ikad. To, nažalost, važi i za one zemlje iz grupe G20 koje nemaju ništa zajedničko sa našim, zapadnim shvatanjem demokratije i ljudskih prava.
Grupom upravo predsjedava Saudijska Arabija, monarhija koja drastično krši ljudska prava, članica su i diktatorska Kina, kao i ruska i turska autokratija. Da bi se pokrenula svjetska ekonomija mora se sarađivati sa svim tim državama, mada je to ponekad teško.
Još teže pada činjenica da na samitu nisu ni spomenuta kršenja ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji, Kini ili Rusiji. Bilo bi bolje da su Angela Merkel, Emanuel Makron i Ursula von der Lajen imali malo više hrabrosti. Naime, diktatorima i autokratama su isto tako potrebne demokratske zemlje.
Recimo, Saudijska Arabija nije samo dobar prijatelj sa Rusijom. Njoj su potrebne demokratske Sjedinjene Američke Države. Kao saveznik u rivalitetu sa Iranom, kao snabdjevač oružjem u posredničkom jemenskom ratu, kao investitor u saudijskom tehnološkom parku NEOM.
Zato okretnog saudijskog princa Mohameda bin Salama ne bi trebalo pustiti da radi šta hoće. U to spada ubistvo neugodnog novinara, hapšenje aktivistkinje koja se zalaže za prava žena. Poslije pandemije, ljudska prava i dobro upravljanje zemljama moraju da dođu na dnevni red samita G20.