Sahrana Davida Dragičevića u Beču
15. mart 2019
Komemorativni centar gradskog groblja u Neustadtu kod Beča nije mogao primiti masu ljudi koja je došla na sahranu Davida Dragičevića. Dobra polovina prisutnih morala je ostati ispred i govor oca Davora Dragičevića pratiti preko razglasa. Ili pokušati barem pratiti.
“Ne mogu se danas oprostiti od mog sina koji leži u kovčegu ispred mene. Isto tako ne mogu oprostiti vlastima u Republici Srpskoj. Oboje ću moći tek kada sam umrem”, rekao je Davor Dragičević.
Davidova majka Suzana Radanović i Davidova sestra Teodora su s mukom mogle zaustaviti suze. Suzana se oslanjala na njenog sadašnjeg životnog partnera kada je kovčeg ponesen iz komemorativnog centra prema mjestu ukopa.
Desetine prisutnih su držali visoko podignuto srce na kojem je pisalo David. Aktivistkinja Dženita Memić i jedan drugi učesnik su držali transparent na kojem je pisalo “Pravda za Davida”.
Godinu dana nakon njegove smrti i 500 kilometara od njegovog rodnog mjesta su protesti zbog njegove nerazjašnjene smrti dostigli svoj tragični vrhunac. Razlozi zbog kojih će Davidovo posljednje počivalište biti nedaleko od Beča su sljedeći: Njegova majka već neko vrijeme živi u bečkom Neustadtu. I kolikogod je smrt ovog studenta pokrenula proteste toliko velika je želja roditelja da njegovi posljednji posmrtni ostaci počivaju u miru. To, kako oni vjeruju, u Banja Luci nije moguće.
Ljudi koji su ovdje danas boravili nisu bili okupljeni samo zbog tugovanja za ovim 21-godišnjakom koji je bio omiljen među porodicom i prijateljima. Oni su doputovali iz Banja Luke, iz Gradiške, neki automobilom, neki iznajmljenim autobusom za ovu priliku, neki su stigli iz Ciriha, neki iz Ljubljane, Italije, kao i iz obližnjih austrijskih mjesta.
Solidarnost za bolje sutra
“Svi smo ovdje kako bismo izrazili roditeljima naše saučešće. Mi ih poznajemo”, kaže Edin, koji živi u Beču. “No mi time također protestujemo i zbog korumpiranosti vlasti u BiH. Nevjerojatno je šta se tamo događa”, kaže Edin. Vjeruje li on da će protesti Pravda za Davida nešto promijeniti? “Inače ne bih bio ovdje. Mi se borimo za to da ljudi dole mogu živjeti kao u Njemačkoj, Austriji ili Francuskoj. Dakle sasvim normalno”, kaže Edin.
Na Davidovom grobu stoji Valentin Incko, okružen svojim tjelohraniteljima. Visoki predstavnik u BiH svojim prisustvom želi signalizirati da neko brine o ovom slučaju ubistva i da postoji svjesnost da su vlasti u BiH zakazale u svojoj najvažnijoj funkciji: Zaštiti građanski i građana zemlje.
David je prije godinu dana u jednom jarku pronađen ubijen. Policija je najprije govorila o nesretnom slučaju koji je mladić morao imati nakon što je pod utjecajem droga izvršio jednu provalu. Jedna kasnija obdukacija, provedena na pritisak roditelja, pokazala je da je David bio zadavljen. O uzimanju droge ili čak trgovini drogom, kako su istražitelji željeli podmetnuti, odjenom više nije bilo govora.
Osumnjičeni do danas nisu identificirani, a važan dokazni materijal je nestao. Da li iz nehaja ili je policija pokušala prikriti zločin do danas nije razjašnjeno. Parlament Republike Srpske je doduše fomirao Komisiju za istraživanje koju je međutim vladajući SNSD bez rezlultata ukinuo.
Pravda za Davida i Dženana
Slučaj Davida Dragičevića nije jedini koji je potresao javnost u BiH. I ubistvo Dženana Memića, rođaka Dženite Memić, u Sarajevu prije tri godine do danas nije razjašnjeno. Roditelji oba ubijena mladića su protekle godine pokrenuli najveće proteste u BiH od njene nezavisnosti. Za razliku od svih drugih pokreta prethodnih godina oni obuhvataju oba dijela zemlje – i Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Do 40 000 ljudi je učestvovalo u velikim demonstracijama Pravda za Davida i Pravda za Dženana. U Banja Luci se osim toga svakodnevno održavaju demonstracije unatoč ogromnom pritisku policije.
“Dobro je da je Incko ovdje”, kaže Davidova majka Suzana koja se na jedan trenutak smirila. “Možda on nešto učini”, dodaje. I to što su prisutni brojni predstavnici medija budi nadu. I oni su stigli iz BiH, Njemačke, Austrije. Nedostajali su tek predstavnici Radio-Televizije Republike Srpske koji su bliski vladajućem SNSD-u i o protestima izvještavaju što je manje moguće, kao što i brojni drugi mediji bliski vladi u Banja Luci prešućuju temu onoliko koliko mogu.
Gordana iz Gradiške se time ne da zbuniti. Ona je iz Banja Luke stigla autobusom: “Ja razumijem poruku protesta i ovdje sam kako bih dala svoju podršku. Osim toga i ja sam sam majka”, kaže ona.
U trenutku spuštanja Davidovog lijesa u grobnicu brojni učesnici su podigli svoje stisnute pesnice što je znak pokreta Pravda za Davida. Također su uzvikivali: “Pravda za Davida” i “Pravda za našu djecu”. I to je jedan od znakova da odavno nije riječ samo o Davidu, već i tome da li njegova generacija uopće ima budućnost u zemlji. O tome bi mogli odlučiti između ostalih protestni pokreti poput ovog.