Safeta Obhođaš – pisac i borac za prava žena

DW: Dolaskom u Njemačku, krajem 1992. godine, nastavljate borbu za veća prava žena za šta ste se dugo godina zalagali i u BiH. Da li je nastavak, odnosno novi početak, bio težak?

Safeta Obhođaš: „U početku je sve naučeno trebalo prenijeti u jedan drugi jezik. Danonoćno sam učila njemački jezik. Slušala sam radio emisije, gledala televiziju, ali i dosta čitala knjige na njemačkom jeziku. Bio mi je potreban vokabular kako bih sama mogla raditi jer nisam imala nikakvog lobija. Bila sam potpuno sama. Učeći njemački jezik sam počela razumijevati situaciju u Njemačkoj. Bila sam potpuno iznenađena koliko su se ljudi, koji su došli u Njemačku, bilo da su sa Balkana ili Turske, malo prilagodili njemačkom društvu. 90-tih godina je situacija bila očajnija nego danas. Tada su na jednoj strani, posmatrano politički, bili oni koji su tvrdili da ovdje mora doći do multikulturalnosti i to im je bio izgovor da se uopšte ne brinu za taj narod". "Nije im bilo bitno da li će djeca tog naroda ovdje pohađati škole i završiti fakultete i da li će uopšte naučiti njemački jezik. Na drugoj strani su bili oni koje to nije zanimalo. Oni su imali svoje poslove. Ovdje posebno ističem one u Rurskoj oblasti gdje je znatan broj ljudi radio u rudnicima kojih je kasnije praktično nestalo.“

DW: Često ističete da su žene veoma važan faktor u integraciji. Šta je po vašem mišljenju integracija?

„Po mom mišljenju bi integracija bila situacija u kojoj bi svi imali šanse da se obrazuju, da rade neki bolji posao. Na osnovu tih boljih uslova ne dolazi do povlačenja u tzv. geta u kojim svi žive u svom socijalnom okruženju. Mislim da je potrebno spriječiti stvaranje paralelnog društva jer to paralelno društvo je rodilo veliki broj vjerskih objekata u kojima se propovijeda na fundamentalistički način, što je posebno izraženo kod muslimana.

Mislim da su obje strane zakazale. Oni koji su došli ovdje su se okrenuli vjeri koja je čak postala njihov identitet tako da je na jedan način nestalo njihove kulture i tradicije koju su sa sobom donijeli u Njemačku. Teško je kada se u porodici gledaju samo sinovi, a ne kćeri i kada se sinovima sve odobrava, a kćerkama zabranjuje.

DW: Da li to znači da integracije počinje kod kuće – na kućnom pragu?

„Tvrdim da integracija počinje u porodici. Roditelji su ti koji trebaju podržavati svoju djecu u njihovom školovanju i koji trebaju vidjeti da njihova djeca u ovoj zemlji imaju veće šanse. Nedavno sam radila na projektu „Lange Schatten unserer Mutter“ u okviru kojeg sam razgovarala sa visokoobrazovanim mladim ženama. S njima sam razgovarala o njihovom odnosu prema majkama, ko ih je uputio na to da završe visoke škole. Većina žena s kojim sam razgovarala su rekle da su glavnu ulogu u tome imali njihovi očevi."" Majke su također pomagale, ali su i zahtjevale da poštuju tradicionalna pravila do udaje. Većina tih žena je još uvijek ostala na pola puta između porodice koja skoro da i ne govori njemački jezik i porodice koja ih sada koristi: prije svega jer te žene sada dobro zarađuju, što im sve prevode na njemački jezik i što uz sve to znaju kako funkcioniše njemački sistem. Te žene su s jedne strane integrirane u njemačko društvo, ali nisu slobodne“.

DW: Da li ima dovoljno volje za integracijom od strane onih kojim je ona najpotrebnija?

„Zaista nedostaje inicijative i sa druge strane. Kada kažem druge strane, mislim na strance u Njemačkoj koji se još uvijek nisu integrisali. Prije svega među ženskom populacijom nedostaje inicijativa i volja za većim angažmanom u javnosti. Iako rade na visokim i odgovornim poslovima za pokretanje šireg formuma, platforme, nažalost, još nisu sposobne“.

Safeta Obhođaš je književnica iz BiH koja od 1992. godine živi u Njemačkoj. U svojim djelima koja piše na bosanskom i na njemačkom jeziku po pravilu se bavi problematikom žena koje su se našle između dvije kulture.