SAD - Umorni svjetski policajac

Ne bi mogli biti više različiti: dva predsjednika - Barack Obama i Vladimir Putin. Kad telefoniraju ne zadržavaju se dugo na lijepim pozdravnim riječima, već odmah razgovaraju o onome o čemu je zapravo riječ. To važi i za temu Ukrajina. Obama podiže vanjskopolitičku cijenu moguće aneksije Krima od strane Rusije. Putinu prijeti izolacijom Rusije ali i naoružavanjem baltičkih država, Poljske i Mađarske. Ali što god on rekao mnogi u američkom glavnom gradu smatraju da to nije dovoljno.

Washington ne bi bio Washington kad ne bi bilo političara, koji pokušavaju izvući unutarnjopolitičku korist od krize na Krimu. Senator John McCain ponovno Obami predbacuje slabost, navodeći da predsjednik ne uviđa prave namjere bivšeg KGB-ovca Putina. Na isti mlin vodu navodi bivša ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice (za vrijeme Georga W. Busha, op.ur.). Obzirom na napetosti u Europi ona zahtijeva - a i mnogi drugi - jaču američku vodeću ulogu. Odobravanje takva mišljenja dobivaju od moćnog lobija oružja. Zveckanje oružjem Kremlja im tako čak ide na ruku, jer Obama upravo smanjuje proračun Pentagona. Njegovi politički protivnici stoga traže više novca za obranu.

"Jako vodstvo" - ne, hvala

Onaj tko promatra samo političku garnituru u Washingtonu, može steći utisak da se odjednom ponovno vodi Hladni rat. No, većina Amerikanaca razmišlja sasvim drukčije nego huškači u glavnom gradu. Tek mali broj građana smatra da bi Sjedinjene Američke Države uopće trebale imati ulogu u krizi na Krimu. O "jakom vodstvu", kao što je to nekad podrazumijevao predsjednik Bush Junior - s intervencijama i vanjsko-političkom razlikovanju samo crnog ili bijelog - ne žele uopće govoriti. Ako postoji jedna vanjskopolitička tema, za koju se Amerikanci zanimaju, onda je to Bliski istok.

Ponovno uspostaviti mir, okončati američke intervencije u Iraku i Afganistanu, biti neka vrsta "Anti-Busha" - to je politička ostavština aktualnog predsjednika. On sebe tako vidi. I djeluje na odgovarajući način. Po pitanju krize na Krimu on traži kompromis s Putinom. Dosad uvedene američke sankcije protiv ruskih političara ili vojnih dužnosnika su više simbolične. Vojno djelovanje ionako ne dolazi u obzir. Obama jeste i ostaje oprezan. On želi uvesti gospodarske kazne ako Rusija okupira istok Ukrajine.

Nema to nikakve veze sa slabošću. To je realna politika. Američki predsjednik zna koju smetnju u svjetskoj politici može predstavljati Kremlj: u sirijskom konfliktu, u predstojećem povlačenju američkih trupa u Afganistanu ili u pregovorima s Teheranom.

Rusija ne predstavlja prijetnju

Mnogi na zapadu Ukrajine, u Poljskoj, Gruziji ili Baltičkim državama to nerado čuju. Ali Obama prije svega mora slijediti američke interese. Rusija za SAD ili za NATO nije prijetnja. Stvarni rival se zove Kina. Zbog vlastite biografije, ali prije svega iz gospodarskih razloga aktualni američki predsjednik se radije okreće Aziji, nego Europi.

Ionako od velikih vanjskopolitičkih projekata, koje je Obama najavio na početku svog mandata, nije bilo ništa: novi početak u odnosima s arapskim svijetom (govor u Kairu) ili s Rusijom ("reset button") se nije dogodio. Obamina Amerika se okreće sebi. A Krim je za mnoge previše daleko.

Autor: Miodrag Šorić

Prevela: Marina Martinović

Odg. urednica: Jasmina Rose