SAD: Dobrodošlica sirijskim izbjeglicama?

Američka idila: porodične kuće na obje strane ulice sa u bijelo ofarbanim verandama na ulazu, ispred njih njegovani mali travnjaci, dva uska trotoara i aleja drveća, djeca koja se kikoću i kojima se ne žuri iz škole kući. Ovdje u Dirbornu, u predgrađu Detroita u državi Mičigen, "američki san" je posljednjih godina teško pogodila ekonomska kriza.

Tagred Alrvadž tu živi sa suprugom i petoro djece. Ova 40-godišnjakinja je prije dva mjeseca dobila dozvolu da doputuje u Sjedinjene Države. Tri i po godine su proveli u jednom izbjegličkom kampu u Jordanu. Porijeklom iz Dare u južnom dijelu Sirije. Kada su im sirijske snage bezbjednosti zapalile kuću izbjegli su u susjednu zemlju, gdje su uz pomoć Ujedinjenih nacija nakon bezbroj intervjua sa službenicima američkog konzulata uspjeli da dobiju vizu za Sjedinjene Države. Kada su već izgubili svaku nadu, konačno su dobili papire, sjeća se. "Bilo je to kao dobitak na lotu!"! Oni su bili jedni od rijetkih koje je Vašington pustio da dođu u SAD, a ove godine bi u Sjedinjene Države trebalo da stigne 10.000 sirijskih izbjeglica. Neposredno pred početak samita o izbjeglicama vlada u Vašingtonu je saopštila kako će sljedeće godine primiti 30 odsto više izbjeglica nego ove godine.

Pomoć zemljaka

Zašto je porodici Alrvadž dopušteno da dođe u SAD? I zašto ne mnogi drugi koji takođe ulažu napore da se nasele u Americi? Tagred ima dvoje djece s posebnim potrebama, što je vjerovatno bio razlog. Upravo na terasi pored nje stoje sklopljena invalidska kolica za jedno od njeno dvoje djece. Pogleda uprtog u daljinu, čeka svog supruga koji radi u gradu u jednoj klanici. Kuća im je u međuvremenu potpuno opremljena: namještaj, bijela tehnika, itison...

Pomogli su im zemljaci iz Sirije, kao na primjer Nada Kourdi koja radi kao prevoditeljica. Zajedno sa istomišljenicima se prošlog ljeta odlučila da dobrovoljno pomaže sirijskim izbjeglicama. "Zato što sam i sama iz Sirije i ne želim da moji zemljaci u Americi steknu loša iskustva." Najteže je, kaže, naučiti jezik nove domovine: "A bez poznavanja engleskog jezika ne možete ništa učiniti."

Molitve na engleskom i arapskom

Nada Kourdi prati Tagred Alrvadž do obližnje džamije u Islamskom centru Detroit. Žene i muškarci, kao i obično, mole u odvojenim prostorijama, a mnoge žene su poptuno pokrivene i nose crno. Tamo se susreće sa zemljacima iz Sirije i to je veoma važno. Imamo propovijedi na arapskom i na engleskom. Nakon molitve volonteri prodaju falafel i sendviče. Dio prihoda odlazi dijelom oko 100 porodica koje dolaze u džamiju, kaže Masour Šara, potpredsjednik Islamskog centra. Procjenjuje se da od 100.000 muslimana kolkiko ih živi u Detoritu i okolini, najveći broj njih živi upravo u Dirbornu. "Izbjeglicama je najteže da se naviknu na američku kulturu", kaže Šara. Žene u SAD imaju ista prava a islam je samo jedna od mnogih religija. A mnogi od njih su preživjeli užasne stvari ili u samoj Siriji ili u sujednim zemljama Bliskog istoka kroz čije prihvatne centre su prošli, kaže Mansour Šara. A sve to se mora preraditi.

Madiha Tarik slično gleda na stvar. Ona radi kao menadžerica za zdravstvo u organizaciji ACCESS, koja pomaže izbjeglicama iz Dirborna. "Mi posredujemo kod dobijanja termina kod ljekara, kurseva jezika - svega neophodnog", kaže ona. Madiha Tarik je iz Paksitana i zna vrlo dobro koliko je težak novi početak u stranoj okolini. Ona procjenjuje da oko 400.000 Amerikanaca arapskog porijekla živi u Mičigenu. "Polovina njih je u SAD došla kao izbjeglica", kaže i napominje da su tu i ostali.

Mnogi od njih su izlaz pronašli u autoindustriji. Jer, u Dirbornu je glavno sjedište Forda. Mičigen je 2008. i 2009. teško pogodila finansijska kriza. Autoindustrija je preživjela samo zahvaljujući velikodušnoj pomoći Vašingtona. A ekonomska situacija se dobrano poboljšala.

Strah od gubitka posla

Ali, ipak, strah da mogu da izgube posao je sveprisutan kod mnogih građana Dirborna. Takođe i strah da novi talas izbjeglica sa Bliskog istoka može pogoršati situaciju na tržištu rada. Ako pak malo oslušnete uokolo po Dirbornu čućete i glasove onih koji kritikuju novopridošle. Neki strahuju da će izbjeglice opteretiti ionako slab zdrastveni sistem a neki opet govore kako je riječ o teroristima i citiraju predizborne slogane uperene protiv stranaca predsjedničkog kandidata Donalda Trampa.

Koliki je to pak apsurd možete da vidite na terasi Tagred Alrvadž. S ljubavlju miluje po kosi svoju najmlađu kćer. Muči je nostalgija za domovinom, roditeljima koji su još uvijek u jordanskom izbjegličkom kampu, za ostatkom porodice. Da li će se jednog dana vratiti u Siriju, potvrdno klima glavom: "Sirija je najljepša zemlja na svijetu. Ni u jednoj zemlji se ne osjećaš toliko dobrodošlo kao u svojoj sopstvenoj domovini", priča i briše suze s obraza.