Kurc, hladni kancelar
28. maj 2019
Pad austrijske vlade– to nije morala da bude velika drama. Novi izbori su ionako bili zakazani za septembar. A kako ta zemlja misli i osjeća – to su ubjedljivo pokazali Evropski izbori u nedjelju. „Crno-plavi projekat" mladog kancelara je bio i jeste popularan. Alternativne većine nema na vidiku. Ništa ne govori u prilog mogućnosti da bi poslije uspešnog glasanja o nepovjerenju vladi sada nešto moglo da se promijeni.
I pored toga, to je bila velika drama. Kako socijaldemokrate tako i „slobodarci" koji su upravo istjerani iz vlade, danima su se rvali sami sa sobom. Može li se ovom kancelaru još vjerovati? Onaj ko je govorio o povjerenju nije mislio samo na odustajanje od obaranja vlade, na ono što jezik ustava misli tim posebno ljudskim pojmom. Povjerenje je u posljednjim izjavama političara stvarno bilo nešto vrlo lično.
Socijaldemokrate su bile iskreno ogorčene time što je kancelar Kurc bonus svoje funkcije htio da iskoristi za svoj trijumfalan reizbor bez ikakvog ustupka opoziciji. „Slobodarci" nisu shvatili uzbuđenje oko video-snimka sa Ibice na kojem se vidjelo kako se njihov šef stranke i poslaničke grupe cjenka sa državnim tenderima i pohlepno se baca na medije. Tako se vodi politika, mislili su oni i njihovi birači smatrajući da je podmuklo to što ih Kurc proglašava odgovornim za nešto što u njihovim očima ionako svi rade. Poslije 30 godina desničarskog populizma cinizam izgleda kao poštenje.
Sebastijan Kurc je u debati u parlamentu, ne mijenjajući izraz lica, podsjećao na figure iz kabineta madam Tiso. Emocije koje izaziva su njemu samom strane, i utoliko veće, što je on hladniji. Uvijek umjeren u tonu, sa vrhunskim manirima, ovaj 32-godišnjak dovodi svoje protivnike do bijelog usijanja. Kultura kompromisa, koja je zapravo austrijska karakteristika, njemu je strana. Kurc svojim istesanim rečenicama iskazuje ono što je odlučio u najužem krugu. To što je izbacivanjem svog potpuno razularenog koalicionog partnera sam sebi odsjekao parlamentarnu većinu, nije ga koštalo ni kapi znoja. Njegova publika ga voli zbog toga.
Kurcu je moglo da bude svejedno šta će odlučiti njegovi protivnici. Sada, kada je svrgut, za svoju pobjedu će zahvaliti svojoj auri mučenika. Da je ostao na funkciji, na izborima u septembru bi upravo njegova veličanstvena nedodirljivost ono što bi mu obezbijedilo veliku pobjedu. Opozicione stranke koje su ga oborile ne spaja nikakav politički zahtjev.
Ali socijaldemokrate su taktizirale. Posebno žestoko su u SPO za nepovjerenje kancelaru glasali oni kojima bi odgovarala alijansa sa desničarskom FPO. Zamjenik šefa stranke Hans Peter Doskocil u svojoj saveznoj pokrajini koalira sa ultrasima i ne usteže se da zdesna pretiče bečku vladu i njen nacionalistički kurs. Skeptični prema rušenju Kurca su bili oni koji su htjeli da pokažu jasno protivljenje desnici - na primjer, još neiskusna šefica stranke Pamela Rendi-Vagner. Njene šanse nisu naročito dobre. Austrijske stranke se ne ređaju, kao njemačke, po osovini lijevo-desno, već se međusobno odnose kao tri površine u Mercedesovoj zvijezdi: povezuju ih podjednako duge linije.
Ali i slobodarci su taktizirali. Smijenjeni ministar unutrašnjih poslova Heribert Kikl i kandidat na Evropskim izborima, Harald Vilimski, ionako nisu htjeli koaliciju sa desnokonzervativnom OVP. Oni su ubijeđeni da će se jednog dana naći na prvom mjestu i da će moći da postave kancelara. Predstavnici tvrde struje s pravom strahuju da im to neće uspjeti iz pozicije malog partnera. Drugi, poput Norberta Hofera, koji je predviđen za nasljednika kompromitovanog šefa partije Hajnc-Kristijana Štrahea, poslije septembarskih izbora bi se rado i po drugi put dogovarali sa OVP. Zato jedna crno-plavi kabinet br. 2 ne bi bio tako nevjerovatan. Kurc odbija da isključi tu mogućnost. Kritika iz redova njegove stranke koju je sa svojim desničarskim kursem morao da sluša poslednjih mjeseci, poslije uspjeha na izborima u nedjelju bi mogla da zamukne.
Kurc ima jasan kompas: protiv stranaca, protiv Brisela, protiv preraspodjela u socijalnom sektoru. Njegovi protivnici su složni samo u ocjeni da kancelar nepravedno uživa obožavanje svojih mnogobrojnih fanova. Ako afera „Ibica" na kraju ne bude pošla krivo, onda neće uticati na desničarski kurs države, Seks, laži i video, kako se to pokazalo u Beču, u političkom zaokretu nisu pouzdani pomagači.