Pravoslavac ne znači uvijek i vjernik

Skoro dvije trećine stanovnika Rusije se, prema podacima nezavisne ruske fondacije "Društveno mišljenje" (FOM), izjašnjavaju kao pravoslavci. Ali, samo tri odsto Rusa odlaze redovno u crkvu i primaju svete tajne.

Ove brojke potvrđuje i rusko Ministarstvo unutrašnjih poslova. Saradnici ovog ministarstva, kada se obilježavaju veliki praznici, kao što je i predstojeće Vaskrsenje po Julijanskom kalendaru, nadgledaju crkve i brinu o javnom redu. Procjene policije su da samo dva do četiri odsto Rusa tih dana odlazi u crkvu.

Zamjena za ruski nacionalni identitet

Tako da religiozna ubjeđenja Rusa nije jednostavno razumjeti. Prema istraživanjima koje je sproveo ruski nezavisni Institut za istraživanje javnog mnjenja "Levada centar", 60 odsto onih koji se izjašnjavaju kao pravoslavci zapravo nisu vjernici. Samo 40 odsto njih vjeruje u postojanje Boga, dok je 30 odsto onih koji kažu da Bog ne postoji.

Natalija Sorkaja iz "Levada centra" smatra da je 'pravoslavni identitet' dugo služio kao zamjena za 'nedostatak ruskog nacionalnog identiteta'. "Jer, kada neko danas kaže da je pravoslavac to rijetko znači vjeroispovijest", kazala je ona u razgovoru za DW. Pa čak ni na Vaskrs većina vjernika ne dođe na liturgiju. Sorkaja smatra i da je znanje ljudi o pravoslavnoj hrišćanskoj vjeri veoma malo. Ona govori i o tome da su na svakom koraku prisutne ikone: u automobilima, bolnicama... "ali, ovaj masovni fenomen nije i znak vjerskih ubjeđenja", smatra sociologinja. Napominje kako bi se prije moglo govoriti o nekoj vrsti mješavine svega i svačega: i paganizma, i magijskog, i vjere...

Osim toga crkva poklanja malo pažnje vjernicima. "Ruska pravoslavna crkva je nevjerovatno arhaična. Ona sa vjernicima komunicira na njima nerazumljivom jeziku", kaže ekspertkinja. "Uz to u društvu postoji želja za kontaktom na višem nivou. Ali, ljudi ovu potrebu ne mogu da zadovolje u crkvi."

Razočarani u crkvu

Ekspertkinja za ruski jezik, Valerija kaže kako njen odnos prema vjeri nije previše ozbiljan. "Rijetko odem u crkvu. Samo ponekad za Božić ili Uskrs." Kada bi život zajednice bio malo življi možda bi, kaže, išla češće. "Željela bih da u crkvi ima više aktivnosti koje bi povezivale ljude ne samo na duhovnom već i na socijalnom nivou."

Anastasiju, koja se bavi finansijama, baka je tajno krstila jer joj je otac bio zakleti ateista. "Kao dijete sam vjerovala u Boga i to je ispunjavalo smislom moj život", sjeća se. U životu se ispovijedala samo dva puta. Prvi put ju je, kaže, to strašno povrijedilo. "Sveštenik me je izgrdio. Kada bih slušala sve što mi kaže, u životu mi više ništa ne bi bilo dozvoljeno: ni piće, ni cigarete, ni seks..." Anastasija za sebe danas kaže kako nije više vjernica. "Uprkos tome dopada mi se da uđem u neku crkvu, ali iz estetskih razloga." Takođe je krstila i svoju ćerku. "Ne znam zašto; možda po automatizmu."

"Jevanđelje je najvažnije"

Ovakve ljude ruski sveštenik Aleksandar Borisov ne osuđuje. "Ljudi imaju totalno različit nivo vjerovanja i različite sposobnosti. Za neke je vjera u centru njihovih života, a za druge je kao neka vrsta sigurnosti - za svaki slučaj", protojerej kaže Borisov.

Malom broju okupljenih u crkvi kaže kako je za jednog hrišćanina mnogo važnije da čita Jevanđelje i da pokuša da živi u skladu s njim. "Uostalom čovjek se danas ne može smatrati obrazovanim ako nije pročitao Novi zavjet. U tom slučaju je i naša kultura nerazumljiva: literatura, toliki broj slika, opera i drugih umjetničkih djela koja tematiziraju Jevanđelje", kaže Borisov. Žao mu je, kaže, što danas toliki broj obrazovanog svijeta nije pročitao Jevanđelje. "To je po mom mišljenju samo duhovna lijenost. Kao da je neki problem pročitati četiri male knjige."