Ruski jataci Ratka Mladića

List Sueddeutsche Zeitung piše: "Kada je u julu 1998. jedan Nijemac po prvi put aplicirao na mjesto sudije Tribunala za zločine u bivšoj Jugoslaviji, čak su i zemlje, koje su sprijateljene sa Njemačkom, pustile da njegova kandidatura propadne. Signal je bio jasan. Mnogi se još sjećaju sporne uloge Njemačke, koja se u procesu raspada Jugoslavije, još vrlo rano, stavila na stranu Slovenije i Hrvatske protiv Srbije. Takvim kandidatom, u čiji se kvalitet sumnja već na osnovu države iz koje dolazi, ne bi trebao biti opterećen izbor sudije Haškog tribunala. Dvije godine kasnije Njemačkoj je uspjelo da se probije sa drugim kandidatom i nakon njegovog odlaska 2008. poslala je tamo još jednog sudiju. Ali, činjenica da je upravo bivši berlinski državni sekretar za pravosuđe Christoph Fluegge zamoljen da dođe na funkciju predsjedavajućeg Sudijskog vijeća koje će voditi proces Ratku Mladiću, izaziva posebnu pažnju.

Tribunal će u jednom tako važnom procesu otjelovljivati jedan Nijemac. Za 63-godišnjeg Flueggea je suđenje Mladiću nedvojbeno vrhunac karijere. U Njemačkoj je Fluegge, inače rođen u Hamburgu, važio za talenta u poslovima organizacije u berlinskom pravosuđu, vođenom od strane SPD-a. Nakon tri godine u Hagu Flueggea još uvijek premalo poznaju. Smatraju ga nepretencioznim, a jedan dugogodišnji poznanik ocjenjuje ga kao kolegu koji se ne razbacuje principima i dostojanstvom. Ali, da li je on upravo najsposobniji da sada vodi petnaestočlano Sudijsko vijeće? Sudije, koje rade u Haškom tribunalu, su više nego iznenađene.

Fluegge je pao u oči intervjuom u Spieglu, kojim je izazvao preneražavanje na Balkanu. On je kritikovao pravno razgraničenje pojmova masovno ubijanje i genocid, ocjenjujući to proizvoljnim proizvoljnim i postavio pitanje ne bi li se radije trebalo odustati od nejasno definiranog pojma genocida. Majke Srebrenice odmah su zatražile njegovu smjenu. U Hagu je 2009. bez komentara bio povučen iz jednog slučaja, u kojem se radilo o BiH. Upravo distanca prema svim stranama mogla bi biti njegova prednost, špekulira jedan dugogodišnji posmatrač Tribunala, koji je naklonjen Flueggeu i dodaje: A ko bi u Tribunalu mogao biti neutralniji i nezavisniji?"

Mladiću pomagali Rusi

Isti list piše o zagonetnom skrivanju Ratka Mladića: "Kako je Mladiću uspjelo da 16 godina finansira svoje skrivanje, javnost u Srbiji će se još dugo baviti. Jasno je da do svrgavanja Miloševića u jesen 2.000 Mladiću nije prijetila nikakva opasnost. Kretao se slobodno u pratnji dobro naoružane grupe. Živio je po kasarnama, pojavljivao se u javnosti, čak je jednom prilikom prisustvovao fudbalskoj utamici između ostatka Jugoslavije i Kine. Ubistvo Đinđića omogućilo je Mladiću da na duže vrijeme predahne. Njegovo hapšenje nije bilo prioritet u vrijeme vladavine premijera Vojislava Koštunice. Ljudi iz najbližeg Koštuničinog okruženja uvijek su davali Mladiću upozorenja. Tu se pominju bivši šef tajne službe Rade Bulatović i bivši šef vojne obavještajne službe Aca Tomić. Oni su nakon Đinđićevog ubistva kratko privedeni u zatvor a potom pušteni. Obojica su njegovali bliske odnose sa ruskim agentima. Isljednici su pretpostavljali da je Mladićevo skrivanje finansirano i iz ruskih izvora. B92 je izvjestio da se Mladić skrivao i u kasarni na Topčideru. Tamo je 2004. došlo do ubistva dva regruta, čije familije sada traže da se tim povodom Mladić ispita."

Wikileaks objavio tajne depeše

FAZ se detaljnije bavi ruskim pomagačima Ratka Mladića. S tim u vezi prenosi pisanje beogradskog Pressa, koje nije potvrđeno i u kojem se list poziva na visoke vladine krugove. "Mladićeva familija je preko Olega Zize iz Ambasade Rusije u Beogradu, održavala direktne kontakte sa Rusima. 'Ziza je napustio Beograd prije nekoliko mjeseci', rečeno je iz krugova u Beogradu, 'i naše tajne službe smatraju da je Mladić tada ostao bez podrške koju je do tada imao'. Tako je vlastima uspjelo da mu uđu u trag. To ne znači da je Ziza bio Moskovski oficir za vezu sa Mladićem, no postoje i drugi izvori koji govore u prilog da je Mladić imao podršku iz Rusije. Na to upućuju dokumenti, koje je objavio Wikileaks. U njima se vidi da su srbijanske vlasti nakon odlaska sa vlasti rusofila Koštunice bile kao potpuno izmjenjene. Oficir za vezu Haškog tribunala odjedanput je smio prisustvovati sjednicama tima za potragu za Mladićem i Karadžićem. Tadić je to proglasio glavnim prioritetom i ovlastio svog savjetnika za sigurnost i šefa kabineta Mikija Rakića da se s tim pozabavi. Karadžić je uhapšen ali se potraga za Mladićem otegla.

U internom dokumentu od 3. septembra Miki Rakić se požalio, kako stoji u internom pismu američke ambasade, da se Mladić krije u Srbiji uz pomoć podrške iz inostranstva. Uz molbu da razgovor ne ode dalje Rakić je rekao da ima niz pitanja u vezi kontakata Mladićevih posrednika sa ruskim diplomatama i posjetama Mladićevih ljudi Rusiji. Rakić se s tim u vezi obratio i šefu ruske tajne službe FSB i savjetniku za nacionalnu bezbjednost Nikolaju Patručevu ali nije dobio odgovor. Tu je i depeša američke ambasade od 29. jula 2009. U njoj se pominje razgovor Joa Bidena i Tadića o Mladiću, u kojoj je dogovoreno da se pošalje agent FBI-a u Beograd. Izgleda da je on uradio dobar posao. Prema depeši od 22. oktobra 2009. Tadić se zahvaljuje američkoj vladi za najnovije ocjene stručnjaka iz FBI-a i dodaje da Srbija izrazito pozdravlja takvu vrstu pomoći. Ko god da je bio ili još jeste agent FBI-a u Beogradu, on je protiv svojih ruskih kolega trenutno u vođstvu i to sa 2:0.

Autor: Jasmina Rose
Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić