Rusija pritegnuta sankcijama?

Sve dok se razgovara i dok diplomatija ima šansu da prevagne, teško da bi se moglo desiti da će Rusija odnosno Kremlj u stanje direktne borbene gotovosti staviti i upotrijebiti 30.000 do 40.000 vojnika, koje je postavila duž granice sa Ukrajinom. Razgovori Kerryja i Lavrova moraju dovesti do smanjenja napetosti i povratku razumnoj politici.

I razgovori Obame i Putina ne bi trebali biti tabu, ukoliko bi postojala šansa da oni dovedu do toga da Putin odustane od planova da proguta Transnistriju, teritoriju kojom vladaju rusko-sovjetski nostalgičari, koja pripada Moldaviji i graniči sa Ukrajinom.

Očito je ovaj put prvi korak napravio ruski predsjednik iznenadnim pozivom upućenim američkom predsjedniku. Stoga se može reći da je Zapad svojom strategijom, dogovorenom nekoliko dana ranije na samitu G7 u Hagu, ostvario prvi uspjeh. Rusi su uvidjeli da su međunarodno izolovani. Ali prije svega na njih je uticao pogled u stanje na ekonomskom planu. Možda nije Putin taj koji igra na kartu deeskalacije, već njegov najuži krug privredno najuticajnijih ljudi.

Iako ekonomske sankcije još nisu stupile na snagu, investitori glavom bez obzira bježe iz Rusije. Ne samo da se povlače vlasnici firmi sa Zapada već i Rusi nastoje svoj novac pohraniti van zemlje. Rublja gubi na vrijednosti. Ruska Centralna banka naredne godine u najboljem slučaju očekuje ne rast već stagnaciju.

Rusija spremna da pregovara?

Barack Obama i EU su proteklih dana jasno stavili do znanja da će Rusiju pritegnuti ekonomskim sankcijama ukoliko nastavi da narušava teritorijalni integritet Ukrajine. Pored toga će ako ništa dugoročno biti smanjen uvoz gasa i nafte iz Rusije. Gospodu iz Kremlja je na razmišljanje navelo zbijanje redova, zajedništvo i ujedinjenost u stavovima EU i SAD-a kada je u pitanju odnos prema Rusiji.

Očito je djelovao i Obamin verbalni napad na Putinov ego. Obama je Rusiju nazvao drugorazrednom regionalnom silom. Takvo odmjeravanje snaga očito je potrebno Rusiji. Ali bez obzira koji razlog dovede Ruse za pregovarački sto, Zapad bi se morao čuvati od toga da misli da može da trijumfuje ili da se raduje zbog štete nanesene drugoj strani. Nadmenost bi Ruse mogla izazvati. Tim prije što su Rusi Zapadu potrebni kako bi se iznašlo mirno rješenje krize oko Ukrajine.

SAD insistiraju na povlačenju ruskih trupa sa granice prema Ukrajini i obrazlažu to navodom da ruski vojnici stvaraju atmosferu straha i zastrašivanja. Da li će Rusija na to pristati veoma je upitno. Moskva traži i da Ukrajina dobije federalno ustavno uređenje u kojem bi ruska manjima dobila velika prava. Ulazak u NATO bi za Ukrajinu po mišljenju Rusa morao biti isključen. Krajnje je sporno hoće li se Ukrajina uopšte upuštati u ovakvo ograničavanje njenog suvereniteta. Sergej Lavrov najradije bi pregovarao o Ukrajini a nikako s njom. To je neprihvatljivo. Ukrajina nije plijen, o kojem mogu da pregovaraju Moskva i Zapad. Stoga je američki šef diplomatije Kerry nakon susreta u Parizu sa Lavrovim naglasio: "Neće biti odluka o Ukrajini bez Ukrajine!"

Upadljivo je da američki šef diplomatije ne inistira više toliko na povlačenju ruskih trupa sa Krima, poluostrva koje je Rusija po mišljenju Zapada bespravno anektirala. Kerryju je važno da spriječi dalju vojnu eskalaciju krize. On je uvidio, a s njim i Evropljani, da je Krim za ukrajinsku vladu u Kijevu izgubljen. Rusija Krim neće vratiti Ukrajini. Stoga, bez obzira na diplomatske napore vrijedne pohvale, ne može biti povratka na normalne odnose sa Rusijom. Pritisak na Moskvu se mora održati. Putin se diskreditirao svojom ekspanzionističkom politikom. Za ponadati je se da je u najmanju ruku sada razumio, gdje bi mu morale biti granice.

Autor: Bernd Riegert

Odgovorni urednici: Jasmina Rose / Svetozar Savić