Rusi napuštaju crnogorsku obalu

Ne, ovako topao novembar Ana još nikada nije vidjela. Džins, košulja, naočare za sunce podsjećaju na ljeto, ali mlada Ruskinja je najsrećnija što toplim pijeskom Slovenske plaže može da šeta bosa. Njen golišavi sinčić se čak i kupao, temperatura vode je oko 20 stepeni. Ana se sa porodicom doselila u Budvu prije četiri godine. Sada živi između Jadrana i Zapadnog Sibira. „Šest mjeseci smo ovdje, a šest u Novosibirsku“, kaže ova majka. „Došli smo zbog klime i dobrih ljudi. Za djecu je odlično, ima mnogo zanimacija za njih.“ Njen sinčić bi se sigurno složio.

Zemlja, stanovi, apartmani…

No ova porodica zapravo pliva protiv struje svojih zemljaka. Interesovanje ruskih državljana za nekretnine na crnogorskom primorju godinama je punilo naslovne strane, ali je onda naglo popustilo. Na priobalju dobro primjećuju da je bum prošao, ali bez obzira na to nad Budvom se nadvijaju desetine kranova. Višespratnice i hoteli niču, stare zgrade se ruše da bi nastale nove i veće, usijecaju se brda i čisti krš. Godine tokom kojih se ovdje o estetici i pravilima gradnje nije mislilo dobro se vide: crvene i zelene, staklene i čelične, svakakve zgrade koje nemaju veze sa mediteranskim stilom, ali nude dovoljno prostora za potencijalne kupce. Pred jednim tržnim centrom stoji reklama agencije za nekretnine „Kamin“ sa natpisom: недвижимость (nekretnine).

„Sada imamo ruske ponude za prodaju nekretnina. Traže makar približne cijene onome što su potrošili. Iskreno se plašim da će to podići cijene nekretnina u Crnoj Gori“, kaže Dušan Ranković, vlasnik agencije. Ovaj šezdesetogodišnjak urednih brkova još se dobro sjeća zlatnih vremena prije dvanaest godina, kada je i otvorio agenciju. Kroz vrata su svakodnevno prolazili Rusi tražeći sve i svašta: placeve s ruinama, stanove, apartmane, bungalove… „Govorili su mi da ovakvo more ne postoji u Evropi. I pričali su o prijateljskom narodu. S nama prosto lakše nalaze zajednički jezik nego s nekim drugima.“Cijena kvadrata u Budvi prebacivala je i 10.000 evra, lokalci koji su imali šta da prodaju trljali su ruke. „Najviše kupaca iz Rusije je kupovalo po cijenama do 150 hiljada evra. To je bilo dovoljno za dvosoban stan“, kaže Ranković.

Mediji su naravno češće pisali o oligarsima koji grade hotele, a tokom zime ostavljaju jahte u modernim marinama i rasipaju hiljade evra u luksuznim kazinima. Licitiralo se raznim imenima, sve do Romana Abramoviča. No ako se uopšte može govoriti o prosjeku, prosječni kupac iz Rusije pripada višoj srednjoj klasi, smatra ekonomska analitičarka Ana Nives-Radović. „Oni su tada došli do raspoloživog novca koji su mogli da troše u inostranstvu. To su ljudi koji do juče nisu imali taj novac. Najviše njih je kupovalo obične stanove, pa su u njima ljetovali i njihovi prijatelji.“ Ili su stanove iznajmljivali tokom perioda kada ih sami ne koriste. Na to ih je upućivao i zakon koji je važio do skoro – prema njemu, posjedovanje nekretnine nije donosilo nikakve privilegije. Turisti su smjeli da borave u Crnoj Gori najviše tri mjeseca bez prekida.

„Osećaju se dobrodošlo“

Jedno udruženje ruske dijaspore tvrdi da Rusi još uvijek posjeduju 70.000 nekretnina u Crnoj Gori. Da li je taj podatak pouzdan ne zna čak ni Predrag Jelušić, državni sekretar u Ministarstvu turizma u Podgorici. On upućuje na Upravu za nekretnine, koja međutim ignoriše upite. No Jelušić dobro zna da je rusko tržište daleko najvažnije za crnogorsku turističku branšu. U prvih devet mjeseci ove godine registrovano je 320.000 turista iz Rusije, mnogo više od posjetilaca iz pojedinačnih zapadnih zemalja koje Crna Gora pokušava da privuče. Kao turisti se vode i oni koji su kupovali nekretnine. „Rusi su se osjećali dobrodošli, što je normalno s obzirom na istorijske okolnosti. Drugi razlog je što Crna Gora ima lijepe plaže s atraktivnim lokacijama koje su sve dostupne u dva sata vožnje.“

Turizam donosi oko četvrtine crnogorskog BDP-a i time je najvažnija branša za 620.000 stanovnika. Od prodaje privatnih nekretnina koje se kasnije rentiraju koristi ima i budžetska kasa, ali prije svega građani Crne Gore koji su od nekretnina dobro zarađivali. A godinu ili dvije prije referenduma na kojem je odlučeno o nezavisnosti Crne Gore, vlastodršcima u Podgorici nije smetalo da ih neko rastereti rješavanja egzistencijalnog pitanja građana, prisjeća se Nives-Radović. „Crna Gora je otvorila svoje tržište za bilo kakav kapital, bez obzira na posljedice. Svako je svoju privatnu nekretninu mogao da proda bilo kome, a država se nije miješala.“ Dodaje da je, za razliku od recimo Hrvatske, Crna Gora dozvoljavala i prodaju zemljišta strancima.

Ipak, nerealno je bilo očekivati da će ruska jagma za stanovima i kućama u Crnoj gori potrajati vječno. „Kada je prvi talas Rusa pokupovao nekretnine, nove zgrade su nicale uz očekivanje da će Rusi stalno kupovati. A ko je htio da kupi – kupio je. Rusija se suočila sa niskom cijenom nafte, padom rublje i to je bio dodatni signal da se prestane s kupovinom nekretnina u inostranstvu“, smatra Nives-Radović. Takođe, efekte još uvijek pokazuje inicijativa Vladimira Putina koji je prije dvije godine pozvao ruske državljane da prodaju nepokretnosti u inostranstvu i investiraju novac kod kuće.

„Generalno ne vole NATO“

Postavlja se pitanje da li za sve manje interesovanje ruskih državljana osim ekonomskih razloga postoje i politički. Naime, nije tajna da Podgorica korača putem takozvanih evroatlantskih integracija. Do kraja godine se očekuje pozivnica za članstvo u NATO, dok je pridruživanje Crne Gore sankcijama protiv Rusije tumačeno kao raskid tradicionalno dobrih odnosa. „Neki kažu da odnosi nisu kao što su bili“, kaže agent za nekretnine Ranković. „Znate, Rusi generalno ne vole NATO.“

Krsto Niklanović nerado govori o politici. Krupni čovjek dočekuje goste u svom poznatom restoranu Jadran na budvanskoj promenadi. Na stolu su izdanja magazina za rusku dijasporu u Crnoj Gori, na naslovnoj strani je čuveni Aleksandar Saldostanov zvani Hirurg – predvodnik bajkerske grupe „Noćni vukovi“.

„Da, poznajem ga“, kaže Niklanović, i sam ljubitelj motora. Nedavno su se ruski prijatelji pomalo naljutili kada se Niklanović pojavio u spotu kojim se promoviše članstvo u NATO. Ovaj ugostitelj nije imao pojma da će njegov snimak biti upotrebljen u te svrhe i poslije intervencije je izbrisan iz spota. „Ja ne pitam gosta da li je za NATO, u kojoj je partiji ili koje je nacionalnosti. Takav mi je posao.“ Smatra da Crna Gora treba samo da gleda svoje ekonomske i turističke interese: „Kao u ono prošlo doba Jugoslavije, malo na jednu bandu, malo na drugu, malo nesvrstani, malo svrstani.“

Ruskinja Ana hvata posljednje zrake pred zalazak Sunca i ne briga mnogo o geopolitičkom opredjeljenju Crne Gore. Ona i suprug nemaju namjeru da prodaju svoj stan u Budvi i napuste Crnu Goru. Njenih šest mjeseci ovdje uskoro ističe. Dok ljulja sinčića na pješčanom igralištu u mislima se već priprema za pola godine u Novosibirsku. Vremenska prognoza za rusku metropolu kaže: sunčano, minus 15 stepeni.