RS: „Nema karakter genocida i tačka“
11. juli 2020
25 godina nakon srebreničke tragedije i 16 nakon objavljivanja izvještaja Komisije o događajima u i oko Srebrenice u periodu 10. do 19. jula 1995. odnos prema ovom događaju je skoro pa isti. Možda i gori. Većina građana zna o čemu se radi, ali o tome nerado govori. Ne zato jer ne želi, već jer to i dalje nije ispravno u onoj mjeri kako bi trebalo biti. Sve to rezultat je politike koja se sprovodi u Republici Srpskoj i odnosu prema ovom pitanju. Deklarativno, zvanična Banjaluka nikada nije negirala postojanje zločina u Srebrenici, ali ga je istovremeno pripisivala pojedinicima, bez stavljanja odgovornosti cijelom narodu. Sporna je jedino kvalifikacija zločina, s obzirom da „genocid“ nije prihvatljiv. Osim 2007. godine, kada je tadašnji predsjednik Vlade, Milorad Dodik to potvrdio. I samo tada.
Genocid ili zločin
„Ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica”, rekao je Dodik 2007. No Dodik u međuvremenu negira da je bio genocid.
Zašto je i dalje problem kvalifikacija genocida, odgovor je veoma jasan, smatra Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora BiH:
„Vlastima jednostavno to ne odgovara. Nije im odgovaralo ni suočavanje sa istinom nego je nastavljeno da iz zločina ili genocida izvlače korist. Suština je u tome da je veoma profitabilno baviti se ovim pitanjem na ovaj način i biti na istom mjestu već 25 godina“, kaže Todorović navodeći da istu odgovornost za to imaju i vlast i građani.
„Mi možemo da kažemo da vlast manipuliše građanima, ali to nije u potpunosti tačno. Vlast i građani su tu u potpunosti na istoj liniji a ta linija je relativizacija zločina i dosipanje soli na ranu“, kaže Todorović.
Samo o zločinima pričamo 25 godina
Odnos prema pitanju Srebenice je različit i kod građana. Najviše ljudi na pitanje da iskažu svoj stav o tome i dalje ne žele da govore. Ostali, koji su u manjini, ili smatraju da se treba baviti žrtvama svih nacionalnosti ili ne vide ništa sporno u viđenju toga kao zločina.
„Srebrenica...pa ne znam šta da ti kažem, mi govorimo samo o žrtvama, nije više bitno čije su i koliko ih je. Koliko si rekao da je prošlo, 25 godina, pa ja samo o tome slušam već 25 godina. Mi samo nešto obilježavamo. Da li će nekom biti bolje ako ja kažem da se desio zločin ili genocid, da li će to išta da promijeni. Desio se strašan zločin tamo, nema čovjeka koji to ne zna, ali ne znam šta sad treba ja da uradim da me ne bi neko i dalje pitao kako gledam na Srebrenicu. Kako ću gledati. Kako normalan čovjek može gledati na to“, kaže Rade iz Banjaluke.
Vlada RS je još 2004. godine usvojila izvještaj Komisije o događajima u i oko Srebrenice, u kojem je utvrđeno da su počinjeni zločini u periodu od 10. do 19. jula, ali je 2018. godine, samo nekoliko mjeseci pred izbore, izvještaj stavljen van snage u Narodnoj skuspštini, nakon čega su formirane dvije komisije, jedna za Srebrenicu i jedna za Sarajevo. Iako su izvještaji trebali biti završeni u martu ove godine, njihovo objavljivanje prolongirano je za jesen, slučajno ili ne, nakon izbora.
Nezavodoljstvo u RS, kažu u Republičkom centru za istraživanje rata i ratnih zločina, proizilazi iz neefikasnosti pravosuđa i neprocesuiranja ratnih zločina prema Srbima u Podrinju u proteklom ratu.
Zločin je bio
„Nije sporno da su se desili određeni događaji i da se počinjeni zločini ali taj zločin u julu 1995. godine nema karakter genocida koji se nametnuo kroz javni diskurs u političkim strukturama i prije presude suda u Hagu. Hag je samo verifikovao tu priču“, kaže direktor centra Milorad Kojić, kategoričan u stavu da niko iz RS neće osporiti nijednu žrtvu ali da se neće dopustiti osporavanje srpskih žrtava. „To nema karakter genocida i tu je tačka“, kaže Kojić.
Dakle, ne radi se uopšte o negiranju postojanja zločina već njegove kvalifikacije. S druge strane, analitičar Tanja Topić smatra da oko cijelog ovog pitanja postoji neka vrsta zavjera šutnje oko ljudi koji nisu spremni da se suoče sa onim što se desilo u Srebrenici. Taj model nespremnosti da se razgovara o ovom, prenesen je i na građane, kao i priča oko eventualnog pokretanja postupka legitimiteta Republike Srpske i njenog daljeg postojanja, ukoliko bi se priznala kvalifikacija genocida.
„Ta vrsta sumnje sigurno postoji ali isto tako, ovakvim stavom otvarate prostor da se ta etiketa genocidnosti pripisuje cijelom narodu, što isto tako nije tačno i ne doprinosi kritičkom odnosu prema dešavanjima devedesetih“, kaže Topić.
Težnja ka ukidanju Republike Srpske
„To je ustvari ta namjera koja je kreirana na takav način da u savermenom evropskom društvu, kako ga zovu, ne može da egzistira bilo koja država ili entitet koji se zasniva na genocidu. To je ta težnja i ja sam siguran da je upravo ta upornost održavanja te kvalifikacije, koja ne odgovara činjeničnom stanju, jeste težnja ka ukidanju RS“, kaže Kojić.
16 godina nakon izjave, sada srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Milorada Dodika da se u Srebrenici desio genocid, ta kvalifikacija danas ne postoji u političkom vokabularu ljudi okupljenih oko vlasti. Slično je i sa opozicijom, koja je posljednjih godina shvatila da joj to može samo odmoći u političkoj borbi za vlast, iako je pitanje da li uopšte još postoje kao relevantna politička snaga u RS.
Osim brojeva stradalih u Srebrenici sa kojima se takođe licitira i negiranja genocida, ne postoje bitnije razlike u viđenju srebreničke tragedije između Sarajeva i Banjaluke. Ipak, suština svega je da ovo pitanje bude iznad dnevne politke, da u fokusu budu porodice žrtava i odnos prema žrtvama sa obje strane, kaže Todorović.
Nedopustiv pokušaj relativizacije
„Potpuno se gubi iz vida da se tu radi o nekoliko hiljada mrtvih, ubijenih osoba. Ne možete to svesti na dnevnu politiku jer je to ponovni zločin. To je civilizacijski i ljudski nedopustivo. Mnogi bi trebali da se stide onog što su radili u pokušaju relativizacije. Pomak bi mogao da se desi onog trenutka kada bi RS mogla da kaže, da, to se desilo i mi ćemo pokušati da sa što više činjenica damo doprinos da se utvrdi istina. Da se preuzme odgovornost i procesuiraju ljudi koji su odgovorni za to a ne da se slave kao heroji ili da odlučuju o bilo čemu“, zaključuje Todorović.