Romi - zaboravljene mađarske žrtve

Tibor Nagy kaže da nikada nije mogao ni zamisliti da će neki ljudi krenuti kako bi ubijali nasumično odabrane osobe. "Bio je to lov na ljude", kaže. U glasu ovog 47-godišnjaka se i nakon nekoliko godina osjeti užas i nevjerica.

3. novembra 2008. su desni ekstremisti u sjevernoistočnom mađarskom selu Nagycsécs noću zapalili jednu kuću, a potom pucali na njene stanovnike koji su pokušali pobjeći. Ubili su Evu, suprugu Tibora Nagya i njegovog brata Józsefa. Tibor Nagy je bio povrijeđen.

Ubistva u Nagycsécsu su bila prva u seriji napada u kojima su počinioci ubili ukupno šest Roma, među njima i jednog četvorogodišnjeg dječaka. Povrijeđeno je 55 osoba. Posljednje ubistvo su počinili 3. augusta 2009. Tri sedmice kasnije su uhapšeni u istočnomađarskom gradu Debrecenu. Riječ je o četvorici vlastima poznatih ektremista.

Zakazivanje nadležnih

I nakon pet godina od ubistva je interes mađarske javnosti, a pogotovo političke elite, ograničen - isto kao i u prethodnim godinama. Mediji skoro da ne izvještavaju o seriji ubistava nad Romima. Do sada nije održana centralna manifestacija u znak sjećanja na žrtve, niti su u posjetu dolazili premijer i predsjednik.

Za njihovu posjetu postoji dovoljan razlog: većina porodica je nakon ubistava pala u duboko siromaštvo, mnoge žrtve će do kraja života ostati invalidi, drugi su psihički oboljeli. To nije sve. Slično kao i u slučaju ubistava koje su pripadnici NSU-a izveli u Njemačkoj, policija i u slučaju ubistava od strane desnih ekstremista u Mađarskoj tapka u mutnom kada je riječ o istrazi.

Najprije su neki polazili od toga da je riječ o obračunu kriminalnog miljea. Istražitelji su tek kasnije slijedili tragove desnih ekstremista. Pored toga, rezulatati istrage su dugo vremena analizirani nekoordinirano, a mađarske tajne službe su skrivale tragove koje su imale o počiniocima.

Odgovorna za zakazivanje nadležnih institucija prilikom istrage je tadašnja socijalističko-liberalna vladajuća koalicija tokom čijeg mandata su počinjena ubistva. Međutim, niti jedan njen predstavnik se do sada nije izvinio žrtvama. Izgleda da ni nacionalno konzervativna vlada Viktora Orbana nije zainteresirana za razjašnjavanje ovog slučaja. Tajne istrage, traženja saradnika počinioca napada i utvrđivanje grešaka koje su počinile tajne službe tokom ubistva Roma se odugovlače.

Romi - građani druge klase

"U Mađarskoj su problemi Roma i romske žrtve drugorazredne državne prilike" , kaže bivši liberalni poslanik u parlamentu József Gulyás koji je 2009. vodio parlamentarnu komisiju koja se bavila istragom ubistava nad Romima. "Vlada se ne suprotstavlja odlučno rasističkim kaznenim djelima, a ne postoje ni oštre izjave političkih vođa kada je riječ o tim djelima."

Kao ilustracija za to služi predizborna kampanja za opštinske izbore koji će se održati na jesen. U istočnomađarskom gradu Miskolc u kojem živi mnogo Roma, kandidati za mjesto gradonačenika šire antiromske parole. Među njima su i sadašnji gradonačelnik iz redova Orbánove stranke, jedan desni ekstremista i kandidat socijalističke desno-liberalne opozicije Albert Pásztor koji je bivši komandant gradske policije. Pásztor koji u Miskolc želi "uvesti red" već je prije nekoliko godina privukao pažnju širrenjem antiromskih parola. Sada u intervjuima izgovara rečenice poput: "Značajan broj Roma se ne može integrirati i kriminalan je."

Nedovoljna pomoć

Protiv ovakvih izjava i uopšte anticiganizma mađarski političari se skoro i ne bune. Župnik Zoltán Balog koji je trenutno ministar za ljudske resurse u Orbánovoj vladi je jedan od rijetkih koji je bar nekim gestama izjasnio žaljenje zbog ubistva Roma.

On svake godine održava misu za žrtve na koju poziva preživjele kao i porodice žrtava. "Simbolika je važna", kaže Balog i istovremeno naglašava da se zbog rasističkih djela moraju uvesti promjene u nastavne planove i u obrazovni sistem. "U narednoj generaciji moramo pobuditi više razumjevanja nego što je to sada slučaj, i tu imamo mnogo posla."

Zoltán Balog je za preživjele i porodice romskih žrtava inicirao i finansijsku pomoć. Tako su oni nedavno od vlade dobili između četiri i sedam hiljada eura. Neke od porodica su od tog novca mogle modernizirati svoje stambene objekte, uvesti naprimjer struju i vodu. Drugi se žele preseliti u bolje kuće. Međutim, znatnom broju žrtava je potrebna redovna mjesečna podrška, kako bi platili lijekove i liječničke tretmane.

Mnogo uništenih života

To je slučaj i kod Tibora Nagya. Nakon ubistva njegove supruge i brata on je obolio od dijabetisa, otišao je iz sela Nagycsécs i sa svoje dvije kćerke živi u jednoj siromašno uređenoj kući. Ova porodica je od pomoći koju je dobila od vlade mogla kupiti namještaj, kuhinju i platiti priključak vode. Tibor Nagy je u međuvremenu oslijepio na jedno oko. Nema novca za specijalnu hranu za dijabetičare niti za lijekove. Obično jednom mjesečno biva smješten na intenzivni odjel jedne bolnice. Zimi Nagy i njegove kćerke često nemaju drva za loženje, čak kada je riječ i o namirnicama imaju samo najosnovnije.

Tibor Nagy kao i druge preživjele žrtve bi mogle podnijeti zahtjev za isplatu odštete - ukoliko bi postojala pravosnažna presuda protiv počinioca. No nje nema. Trojica ubica su prošle godine u augustu u prvoj instanci osuđena na doživotne zatvorske kazne, jedan njihov pomagač na 13 godina zatvora. Sva trojica su podonijela žalbu na presudu. Za sada je nejasno kada će početi drugi proces. On bi mogao trajati dugo zbog tajnih istraga koje se vode protiv pomagača. Samo prvi proces je trajao dvije i pol godine.

Tibor Nagy želi da počinioci do kraja života ostanu u zatvoru isto kao i njihov pomagač koji je tokom prva dva ubistva bio vozač i koji je osuđen na trinaest godina zatvora. Tibor kako kaže, ne očekuje ništa mnogo više od života. "Ubice su usmrtile moju suprugu i brata, a uništile su i moj život. U ovom životu za mene više nema radosti."