Anticiganizam u Evropi

Kristina živi u jednom rumunskom romskom naselju, na rubu jednog sela u Transilvaniji. 15 joj je godina. "Kristinina majka ima sedmoro djece sa sedam različitih muškaraca", priča nam Eginald Schlattner, evangelistički sveštenik u selu. Kristina živi sa bakom. Tu su "četiri generacije i 11 osoba pod istim krovom u jednoj maloj baraki sa tri kreveta".

Teško siromaštvo, nasilje, kriminal i nemogućnost da se izađe iz takvog đavoljeg kruga karakterišu svakodnevicu većine Roma pa i ovih rumunskih. Uprkos nacionalnih programa pomoći, malo je toga što dođe do ovih ljudi koji žive na marginama društva. Stoga su privatne inicijative na lokalnom nivou jako važne. Schlattneru je uspjelo da 25-oro romske djece iz sela odvede u posjetu jednoj školi za učenike u privredi u susjednom gradu Sibiu, kojeg su Nijemci zvali Hermannstadt. Donatori iz Švajcarske, Austrije i Njemačke su mu pomogli da nastavi sa realizacijom projekta. "Kristini je uspjelo da uspješno okonča prvi semestar", kaže Schlattner, ne bez ponosa. Sjedište župe otvoreno je i stoji na raspolaganju romskoj djeci. Oni se tu mogu istuširati, jesti i pisati zadaću. Školovanje je jedini način da se Romi integrišu u društvo.

Borba protiv predrasuda

“Romi su gubitnici ujedinjenja Evrope“. Petra Rosenberg je u to ubijeđena. Ona pripada manjini Sintija u Njemačkoj i njihova je najpoznatija predstavnica. Situacija Roma, prije svega na Balkanu, zaslužuje veću pozornost, kaže Petra Rosenberg u razgovoru za DW. Većina njih tamo živi u najvećoj bijedi i siromaštvu. Njihove šanse za školovanje i obrazovanje su jako male. Često su izloženi neprijateljstvu i mržnji. Njihova posljednja nada je bijeg u Zapadnu Evropu. “Ali i ovdje se na njih ne obraća pažnja i konfrontirani su sa poznatim predrasudama", pojašnjava Petra Rosenberg.

To se, nastavlja ona, ne odnosi samo na Rome, već i na Sintije, koji su u Njemačkoj priznati kao nacionalna manjina. “Još uvijek se susrećemo sa izopštavanjem i odbacivanjem", kaže predsjedavajuća Roma i Sintija u saveznoj zemlji Berlin-Brandenburg. Mnogi, prije svega mladi ljudi, stoga skrivaju svoje porijeklo.

Uwe Neumärker, direktor fondacije "Spomenik ubijenim Jevrejima Evrope" je pred obiježavanje Međunarodnog dana Roma 8. aprila pozvao na kampanju protiv anticiganizma i na solidarnost prema evropskim Sintijima i Romima. Preko 20 organizacija iz domena politike, civilnog društva i kulture udružilo se u Savez protiv rasizma, koji treba da upozorava i da se bori protiv nastavka diskriminacije najveće evropske manjine.

“Rasizam, kojem su u svakodnevnom životu izloženi Sinti i Romi širom Evrope, je nepodnošljiv. A niko se na to ne osvrće!“, kaže Neumärker predstavljajući svoju inicijativu. Ne može se pogođenima prepustiti da ukazuju na anticiganizam i njegove posljedice po njihovu egzistenciju. "Mi kao većina moramo u javnosti otvoreno reći kakva je situacija, osuditi negativne pojave i poduzimati nešto protiv toga".

Podrška bivšeg njemačkog reprezentativca

Savez je dobio podršku i od bivšeg njemačkog reprezentativca Arne Friedricha. Njegova istoimena fondacija se zalaže za integraciju djece i mladih sa migrantskom pozadinom u njemačko društvo. Friedricu je posebno bilo na srcu da podrži ovaj Savez, jer prije svega “djeca manjina posebno pate zbog rasizma". Bez školovanja i istih šansi za sve, za ovu djecu ne postoji mogućnost integracije, smatra poznati sportaš, koji će na Međunarodni dan Roma 8. aprila pročitati apel Saveza u okviru demonstracija pred spomenikom ubijenim Romima i Sintijima - žrtvama nacizma u Berlinu.

Apelom ovaj Savez želi ponovo otvoriti debatu o vraćanju Roma i Sintija u tzv. sigurne zemlje porijekla. Pri tome je priča dvojice Roma, braće Kefaeta i Selamija Prizrenija u centru pažnje. Njihova familija je početkom 90-ih sa Kosova pobjegla u Njemačku. Kefaetu je bilo četiri godine a njegov brat Selami je rođen u Njemačkoj. Obojica su u Njemačkoj išla u obdanište i pohađala školu. Kao hip-hop-muzičari brzo su postalli poznati i izvan svog rodnog grada Essena. 2010. obojica braće su prisilno vraćena na Kosovo. Tamo ih kao "Nijemce" njihovi zemljaci nisu prihvatili. Od 2014. braća Prizreni ponovo su u Njemačkoj, ali njihov status još nije riješen. U jednom otvorenom pismu njemačkoj javnosti oni su oslikali svoju sudbinu. Prema njihovoj priči snimljen je i dokumentarni film “Trapped by Law“, koji govori o njihovoj odiseji. “Ne treba nam da nas neko žali, treba nam da nas priznaju", kaže Selami Prizreni. To je poruka s kojom obojica braće stoje na govornici u Berlinu u okviru demonstracija na Dan Roma 8. aprila. To je poruka, koja važi za sve manjine, i koja je konačno našla odjeka kod većine.