"Ovim proglašavam da je odustajanje od privatizacije preduzeća za proizvodnju elekrične energije DEI centralna politička zadaća Syrize", grmio je ministar za energiju Panos Skourletis tokom proteklog vikenda sa govornice u Atini, na kongresu vladajuće stranke u Grčkoj. Pri tome je vlada premijera Alexisa Tsiprasa u maju 2016. objavila imena državnih firmi koje se nalaze na spisku za privatizaciju. Važnu poziciju na toj listi imalo je upravo preduzeće DEI. Proces privatizacije je tokom ove godine trebalo da u državne kase Grčke donese 2,5 milijarde eura.
Ministar kao lider opozicije
Od toga ipak neće biti ništa, pogotovo kada upravo ministar za energiju javno poziva na borbu protiv privatizacije. Skourletijeva borba protiv zvanične politike vlade donijela mu je i mjesto u Centralnom komitetu Syrize. Što se ove stranke tiče, moguć je i obrnuti politički pravac. Navodno radikalno ljevičarski orijentisan premijer Tsipras je na stranačkom kongresu praktično promovisao novu državnu doktorinu - ostanak u eurozoni po svaku cijenu. Čak ni ova totalna metamorfoza njegovog stava nije spriječila delegate da ga sa 95 odsto glasova ponovo izaberu za stranačkog lidera.
"Slučaj Skourleti" i okretanje Tsiprasa vrijednostima koje znače ostanak u eurozoni su karakteristike oprečne politike populista koji vladaju u Atini. Vlada zvanično stoji iza sporazuma s međunarodnim kreditorima u okviru trećeg paketa pomoći Grčkoj, ali nezvanično koristi svaku priliku za opstrukciju mjera predviđenih tim sporazumom. Ovaj opasan ples po žici narodu se prodaje kao borba protiv "mučitelja" nacije. I u drugim evropskim državama je vidljivo da je ton vlada na unutrašnjopolitičkoj sceni mnogo oštriji, nego kada ta ista vlada nastupa na međunarodnoj sceni. Međutim, u slučaju Grčke je ta razlika tolika da se mora govoriti o infantilnoj političkoj kulturi.
Nijedna stranka nema političke odgovornosti
Nažalost, to u Grčkoj ne važi samo za navodno radikalnu Syrizu, koja je od glasnog krila opozicije preko noći postala vladajuća stranka države u bankrotu, nego i za ostale stranke. U ljeto 2015. su kozervativna Nea Dimokratia (Nova demokratija) i socijaldemokratski PASOK u parlamentu podržali treći paket pomoći za Grčku. Međutim, nakon toga obje ove stranke se žestoko bore protiv svih reformi koje Syriza pokušava da provede u skladu s dogovorom koji je tada postignut s međunarodnim kreditorima. Javna debata se guši u moru međusobnih optužbi, prebacivanja i laži. Nesposobnost stranaka da postignu i najmanji konsenzus otežava prijeko potrebno ozdravljenje ove zemlje. Dijelovi društva okreću leđa politici, nije mali broj građana koji u međuvremenu podržavaju ultradesničarske stranke.
Prelomni trentak u kojem se nalazi grčko društvo zahtijeva postojanje stranaka koje su svjesne svoje političke odgovornosti, stranaka koje su jedinstvene u zaključku da su toj zemlji prijeko potrebne reforme i koje političku borbu vode oko toga koje su najbolje ideje za njihovo sprovođenje. Syriza je formalno proglasila kraj s politikom iz prošlosti i najavila spremnost za reforme. Ipak, u praksi i dalje čini sve poznate grijehe grčkog političkog establišmenta. Syriza je već odgovorna za to što su birači tokom 2015. tri puta izlazili na birališta i donosili potpuno oprečne odluke. Kladim se da će ova stranka ubrzo ponovo pozvati na izbore, onda kada na kraju ove godine kreditori ne budu dali jasna obećanja o otpisu dijela dugova. A obrazloženje za taj potez će ponovo imati herojski prizvuk: "Moramo ponovo pružiti otpor mučiteljima nacije!"