Reakcije iz Beograda na pismo zapadnih političara o Srbiji

Državni vrh Srbije sa zadrškom je reagovao na pismo zapadnih političara upućeno zvaničnicima Sjedinjenih Država, Evropske unije, Velike Britanije, ali i specijalnim predstavnicima za zapadni Balkan SAD-a, EU i Velike Britanije. Kao prvi odgovor sa vrha bilježi se reakcija premijerke Ane Brnabić, koja ocjenjuje da je to pismo „veoma dobrodošlo, jer je živi dokaz da premijer Kosova Kurti zaista uživa punu podršku i ohrabrenje za podrivanje mira i stabilnosti na Balkanu".

Komentarišući pismo predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je naglasio da je po potpisnicima pisma on „kriv za nepriznavanje nezavisnosti Kosova i da je kriv što brine o pravima Srba u Crnoj Gori i Republici Srpskoj". Vučić kaže da „već 11 godina čita kako neće moći da sjedi na dvije-tri stolice, ali mi vodimo politiku na evropskom putu, bez odricanja od naših tradicionalnih prijatelja i ponosan sam na takvu politiku".

- pročitajte još: Rot, Menendez i drugi traže jači pritisak na Srbiju

Vučić je kao netačne naveo i tvrdnje da ga već izbjegavaju u kabinetima evropskih političara i istakao da on rijetko koga i zove, osim ako to nije u interesu Srbije. Kada je riječ o potpisu ukrajinskog parlamentarca na tom pismu, predsjednik Srbije kaže da je „Ukrajina prijateljska zemlja i mislim da je predsjednik Zelenski dovoljno mudar da zna kako bi Ukrajina priznanjem Kosova za jedan dan izgubila politički kredibilitet".

(Ne)bitna lobistička aktivnost

Pismo u kome se zahtijeva oštrija politika prema Srbiji u kontekstu Kosova i traži ravnopravan tretman srpske i albanske strane, u Beogradu je inače ocijenjeno kao dio uobičajene lobističke aktivnosti i smatra se da ono ne bi trebalo da izaziva previše zabrinutosti kod vlasti u Srbiji. Međutim, sagovornici DW ističu da bi to pismo ipak trebalo tretirati daleko ozbiljnije.

Svakako je to pismo rezultat lobiranja, kaže za DW Suzana Grubješić, potpredsjednica Centra za spoljnu politiku, „ali to sada otvara pitanje zašto srpska strana nije uradila nešto slično. Ako je albanska strana uspjela da izlobira sve te potpisnike, zašto mi nismo uspjeli da okupimo tako jaku ekipu koja bi nešto napisala i poslala u korist Srbije zvaničnicima? Uvijek mi je veći problem zašto Srbija nema neke kapacitete, nego zašto neko drugi ima", skreće pažnju naša sagovornica.

Neobičan potpis Ukrajine

Politički analitičar Dragomir Anđelković za DW primjećuje da je „ovdje riječ o vrlo relevantnim zapadnim političarima, koji mogu da doprinesu pogoršanju kursa u odnosu na Srbiju. Riječ je o pristrasnom pismu, u kome se od Srbije traži da ispuni sve, dok se potpuno zanemaruje odgovornost Albanaca. Ali, svejedno ne bi trebalo potcjenjivati ozbiljnost ekipe koja iza njega stoji, jer to može krajnje negativno da se odrazi na položaj Srbije", smatra Anđelković.

- pročitajte još: "Povećana vjerovatnoća" od sukoba na Kosovu

Analitičari u Beogradu, kao posebno zanimljivu ocjenjuju činjenicu da pismo potpisuju i predstavnici Ukrajine. Kao prateća vijest u srpskim medijima osvanule su izjave predsjednika Odbora za spoljne poslove ukrajinskog parlamenta Oleksandra Merežkoa, koji navodi da se „u Kijevu razgovara o priznanju Kosova ili barem o otvaranju kancelarije za vezu u Prištini kao odgovor na podršku Kosova Ukrajini".

„Mislim da bi priznanje Kosova bilo loše za Ukrajinu“, ocjenjuje Suzana Grubješić, „jer bi sljedeći korak mogao biti da Ukrajina prizna realno stanje na terenu. Očito da ubjeđivanje pet članica EU, koje nisu priznale Kosovo, ne ide po planu i sada se na sve to dodaje zemlja koja je u ratu i čiji je dio teritorije pod okupacijom", kaže Grubješić.

Kao možda najoštriji prijedlog u pismu se ističe da je Kosovo nezavisno i da bi svaka opstrukcija tamošnjih izbora od strane Srbije trebalo da bude kritikovana kao miješanje spolja. Dragomir Anđelković ukazuje da „to jeste tako iz ugla država koje su priznale Kosovo, ali da postoje mnogi koji Kosovo nisu priznali. Ono nije nezavisno ni za Ukrajince, koji su takođe potpisali to pismo. Zato je taj ukrajinski potpis krajnje neuobičajen s obzirom na to da tvrde da je i njihov teritorijalni integritet ugrožen", naglašava Anđelković.

Vučić lobira na pogrešnim mjestima

Lider stranke Srbija Centar Zdravko Ponoš u svom reagovanju je ocijenio da je „pismo rezultat uspješnog albanskog lobiranja, dok je Vučić izgleda trošio vrijeme lobirajući na Pinku, i kod patrijarha Porfirija i Dodika". Dragomir Anđelković smatra da je to precizna dijagnoza stanja i onoga što radi srpska diplomatija:

„Naše strukture lobiraju samo za sebe. Mislim da Vučić lobira za sebe lično, jer on vodi ličnu partijsku politiku, a ne državnu politiku. Država je zloupotrijebljena i bavi se podizanjem rejtinga vlasti i lobiranjem za njihove interese u svijetu. Ali, koliko god ovo pismo bilo štetno za državu, ono može biti korisno za Vučića: u propagandne svrhe će to predstaviti kao pritisak Zapada na njega zato što brani srpske interese, iako je upravo on pristao na sve što Zapad traži po pitanju Kosova", kaže Anđelković.

Lobiranje je hronični problem Srbije, napominje Suzana Grubješić, „jer ovdje je percepcija da je lobiranje samo uzaludno trošenje ogromnog novca. Sada smo angažovali dvije američke agencije, ali ako vidimo da nema rezultata, to je očito mali novac da bi se stvari dramatično promijenile. Trebalo je da se lobiranju ozbiljno posvetimo, makar onoliko koliko su se tome posljednjih godina posvetili kosovski Albanci", ocjenjuje potpredsjednica Centra za spoljnu politiku.

Pritisak na Srbiju, ne na Vučića?

Čitav narativ srpskih vlasti o nevjerovatnom pritisku koji dolazi sa Zapada u vezi sa Kosovom očito je u neskladu s tonom pomenutog pisma, u kome se napominje da Srbija ne trpi dovoljno jak pritisak. Dragomir Anđelković taj paradoks objašnjava kao „pritisak na Srbiju, ali ne i na Vučića".

„Aleksandru Vučiću Zapad toleriše da radi šta god hoće u Srbiji, ali da zauzvrat isporučuje Kosovo i druge stvari koje se od njega traže. On to samo malo sporije isporučuje, jer zna da mu je rok istekao kada sve isporuči", navodi analitičar iz Beograda.

- pročitajte još: Srbija i Kosovo – ni stisak ruke

Ako je riječ o potpisnicima pisma, za njih je pritisak nedovoljan, primjećuje Suzana Grubješić. „Gledano iz Beograda, taj je pritisak preveliki. Činjenica je da zaista ulazimo u neko finale ili rasplet tog procesa normalizacije odnosa Srbije i Kosova, i vjerujem da će ovakvih pisama biti sve više", zaključuje Suzana Grubješić.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu