Ratovi u bivšoj Jugoslaviji mogli su biti spriječeni

 

 

DW: Gospodine predsjedniče, prošlo je više od četvrt stoljeća od prvih ratova na području bivše Jugoslavije. Hrvatska i Slovenija danas su članice EU, a druge zemlje žele da se učlane u EU. Možemo li reći da se Balkan stabilizirao i da nema prijetnje od neke ponovne eksplozije?

Stipe Mesić: Pa ja smatram da nije u takvoj fazi da se može očekivati nekakva eksplozija. Jer ovo iskustvo rata koje smo mi imali svima je pouka da se rat ne isplati. Međutim ima nekih neriješenih pitanja koja se moraju politički rješavati. Recimo, imamo u Republici Srpskoj Milorada Dodika koji ne priznaje BiH. Dakle, on je jedno vrijeme bio na čelu Predsjedništva BiH, a ne priznaje BiH. Međutim, taj problem se ne može riješiti u Sarajevu. Taj problem se može riješiti u Beogradu i Zagrebu. Hrvatska je rekla bh. Hrvatima u vrijeme dok sam ja bio predsjednik, vaša je domovina Bosna i Hercegovina, vaš glavni grad je Sarajevo, svoju politiku kreirajte zajedno sa druga dva naroda. U Beogradu dobivamo poruku koja kaže kako oni poštivaju i prihvaćaju BiH. Oficijelni Beograd kaže oni poštivaju jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a u isto vrijeme podržavaju politiku Milorada Dodika, koji ne priznaje BiH i koji u stvari personificira Republiku Srpsku u BiH.

Ako sam Vas dobro razumjela BiH je najbitniji problem na Zapadnom Balkanu?

Pa nije najbitniji, ali je jedan od problema koji se mora riješiti. Moramo poći od toga da je arhitektura evropskih granica završena.

Znači li to da su granice na Balkanu neprikosnovene?

Točno. Jedini izlaz je ulaz u EU i da svi otvorimo svoje granice.

Da li to važi i za granicu između Srbije i Kosova?

Apsolutno. Dakle svi ratovi u Evropi počeli su radi granica, a svi agresori su varali i govorili da oni u stvari brane svoju nacionalnu manjinu u drugoj zemlji. Međutim, oni su osvajali tuđi teritorij. Oni su jednostavno varali. I sada se pojavljuje Evropska unija sa svojim milenijskim pothvatom koji glasi: Otvorićemo svoje granice. Granice su smetale da narod živi u svom ukupnom kulturnom korpusu, jer su nacionalne manjine s druge strane granice. A u EU će narod živjeti u svom ukupnom kulturnom korpusu. Dakle, granica više neće biti smetnja. To znači da takva Evropa isključuje rat kao političko sredstvo.

Nisu li takve granice, kao u današnjoj Evropskoj uniji, bile granice između republika bivše Jugoslavije?

Da. Mi smo imali granice kao što sam rekao, a država se raspala kad Jugoslavija nije više imala glavne integrativne faktore. Ja sam bio zadnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije. Moj je prijedlog bio, ako niko nije zadovoljan sa Federacijom, da idemo u novi dogovor. To znači da najprije republike proglase svoju samostalnost i da onda potpišemo konferederalni sporazum na tri do pet godina. Ako stvari idu - produžujemo konfederalan sporazum, a kao samostalne države nastavljamo svaka za sebe put u Evropu - znači bez rata, bez razaranja, bez mrtvih. Međutim, glavni krivac je Slobodan Milošević, koji se nalazio na čelu Srbije i koji je inače Crnogorac. On je jednostavno htio etnički čistu Veliku Srbiju. I zato počinje čišćenje nesrpskog stanovništva. Ali granice između republika i pokrajina nisu ni jedan milimetar promijenjene. Dakle kad Milošević sa svojom moćnom armijom nije mogao promijeniti granice, njih niko ne može promijeniti ni sada.

Koji su bili drugi integrirajući faktori u bivšoj Jugoslaviji osim ličnosti maršala Josipa Broza Tita?

Drugi faktori su bili Savez komunista ili KP Jugoslavije i Jugoslovenska armija, koja je bila višenacionalna. Kada je Milošević počeo agresiju na Hrvatsku i Bosnu, JNA su napustili i Hrvati i Slovenci i Albanci i Bošnjaci. JNA se pretvorila u Srpsku armiju koja je protiv sebe imala sve ostale.

I nije li Milošević najavio što će se sve dogoditi na Kosovo Polju 1989. godine?

On je na Kosovo Polju rekao: "Čekaju nas i oružane bitke!"

Kako vidite budućnost ovih zemalja? Hoće li postati članice Europske unije? Hoće li biti mira, hoće li biti suradnje?

Problem je širi. Prije svega Ujedinjene nacije moraju biti reformirane. Kad sam ja bio predsjednik Jugoslavije, ja sam otišao u UN i tražio sam da međunarodne snage - samo simbolično - stanu na granicu između Hrvatske i Srbije i Bosne i Hercegovine i Srbije. Glavni tajnik UN-a je rekao: Mi to ne možemo! Mi ne možemo preventivno djelovati. Mi možemo samo - kad dođe do rata -  da djelujemo da rat prestane.

Koja se pouka može izvući?

Ja mislim da će svjetski lideri izvući pouke iz ovoga što se sada događa. Sada se uvode sankcije pojedinim državama, ali bez UN-a. Vode se ratovi bez UN-a.

Kako je uopće došlo do intervencije NATO-a protiv ostatka Jugoslavije 1999. godine?

Oni su djelovali na zaustavljanju rata mimo Ujedinjenih nacija. Tada su bili u pravu. Ali to ne znači da UN ne treba reformirati, jer kada se to uradi, onda ovakve intervencije neće trebati. Pred početak rata u bivšoj Jugoslaviji UN su mogle poslati simbolične snage na granicu između Hrvatske i Srbije i između Srbije i BiH. I da se to dogodilo ne bi bilo rata, ne bi trebala intervencija. Zato sam ja, i dok sam bio predsjednik Hrvatske, apelirao gdje god sam bio na svjetskim forumima da se reformiraju Ujedinjene nacije i da se uvede upravo to da one mogu preventivno djelovati. To je jedno, ali morate znati i kako su stvorene Ujedinjene nacije. Njih su stvorile sile pobjednice. A nakon toga su se stotine zemalja oslobodile kolonijalnih gospodara. Svijet se sasvim izmijenio. Njemačka je do priznavanja Hrvatske i Slovenije bila gospodarski gigant, a politički patuljak. Priznanjem Hrvatske i Slovenije, Nijemci su ušli u političku igru, postali su igrač. A vidite u UN-u ne igraju pravu ulogu.

Gospodine predsjedniče, hoće li ulazak svih zemalja bivše Jugoslavije u NATO i Europsku uniju osigurati mir?

Da, to će biti uvod u mir - na našem prostoru sigurno.

Hoće li se to stvarno dogoditi?

Ja sam u to siguran.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android