Put od liječnika i pjesnika do haškog zatvorenika

On je čovjek s brojnim licima: psihijatar, pjesnik, političar i za mnoge ljude u BiH ratni zločinac koji je i sam slučaj za psihijatriju. Radovan Karadžić je, naime, optužen da je odgovoran za najteže ratne zločine koji su počinjeni za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Shodno s tim glasi i optužnica koja je protiv njega podignuta u Međunarodnom sudu za ratne zločine u Den Haagu: optužen je da kao tadašnji politički vođa bh. Srba snosi odgovornost za genocid u Srebrenici, ali i za zločine protiv čovječnosti, konkretno protjerivanje, ubijanja i mučenja, kao i kršenje međunarodnog ratnog prava u slučaju opsade Sarajeva. U ovoj posljednjoj točki nema sumnje, ističe njemački stručnjak za Balkan dr. Franz-Lothar Altmann u razgovoru za Deutsche Welle. "U tom slučaju je na civilno stanovništvo pucano i ono je bombardirano. To je jasan ratni zločin", kaže Altmann.

Međutim, kako se jedan u biti veoma inteligentan čovjek mogao pretvoriti u osobu koja se smatra odgovornom za tako teške zločine? Radovan Karadžić, rođen 1945. godine u jednom crnogorskom selu, od svoje 15. godine je, doduše, živio u tada multikulturalnom jugoslavenskom gradu Sarajevu, ali potječe iz obitelji koja je u svojim redovima imala četnike. Od tih obiteljksih korijena se očito nikad nije uspio potpuno distancirati.

"Srpski borbeni duh"

Nakon što se sa svojom obitelji preselio iz crnogorskih brda u pulzirajuće Sarajevo, završio je medicinsku školu, studirao nakon toga medicinu, proveo godinu dana u svrhu daljnjeg školovanja na Columbia sveučilištu u New Yorku i nakon toga osnovao liječničku ordinaciju na Palama.

Bio je poznat i po svom pjesničkom djelovanju. Ali, "kako je od te ličnosti koja je imala toliko lica, postao političar koji je zastupao jedno izrazito nacionalističko usmjerenje, to je već jedan fenomen", pojašnjava stručnjak za Balkan Franz-Lothar Altmann. Njegove nacionalističke sklonosti se moglo prepoznati već u njegovoj poeziji, dodaje on, jer već tada je Karadžić govorio o "borbenom duhu Srba". "A onda je upoznao Dobricu Ćosić koji je bio nacionalistički romansijer i koji je utjecao na njega. To ga je očito još jače poguralo u nacionalizam."

No, nije Dobrica Ćosić bio jedini koji je utjecao na Karadžićeve svjetonazore, on je u Beogradu upoznao i Slobodana Miloševića koji je također u Haškom tribunalu bio optužen za ratne zločine, ali je prije izricanja presude umro 2006. godine. On je sredinom 80-ih godina u zatvoru upoznao Momčila Krajišnika, svog kasnijeg političkog saborca koji je u Den Haagu osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina. Tada je Karadžić proveo jedanaest mjeseci u pritvoru zbog optužbe za pronevjeru novca. Iako je prvostupanjskom presudom osuđen, drugostupanjskom presudom je oslobođen. Naime, u međuvremenu je Srpska Demokratska Stranka, kojom je on predsjedavao, bila jedna od stranki koje su došle na vlast, pa je tako i Karadžić kao političar došao na vlast.

"Neprijateljska slika" o muslimanima

On, međutim, nije bio jedini koji je tada živio svoje nacionalističke ideje. Bilo je to vrijeme u bivšoj Jugoslaviji koje je bilo obilježeno sveprisutnim nacionalizmom. Slovenci, Hrvati i drugi narodi su se smatrali potlačenima od strane Beograda i Srba te su htjeli istupiti iz Jugoslavije. Htjela je to i Bosna i Hercegovina. No, srpski političari to nisu htjeli prihvatiti. I tako je započelo krvavo poglavlje ratne povijesti te zemlje. Karadžić je u to vrijeme kao političar sve jače stvorio sebi jednu "neprijateljsku sliku" o muslimanima "koja je očito bila jedna vrsta prenošenja nekadašnje neprijateljske slike prema Osmanlijama", pojašnjava Franz-Lothar Altmann. "A muslimani, Bošnjaci, za njega su jedna vrsta potomaka Osmanlija protiv kojih se Srbija, srpski narod, toliko dugo branio i borio."

Bošnjaci i Hrvati su se na referendumu 1. ožujka 1992. izjasnili za neovisnu Bosnu i Hercegovinu. Srbi su bojkotirali referendum. Mjesec dana kasnije je izbio rat. U područjima na kojima su većinski živjeli Srbi je već prethodno proglašena Srpska Republika BiH koja je poslije preimenovana u Republiku Srpsku, a čiji je prvi predsjednik bio upravo Radovan Karadžić. Ono što je narednih godina uslijedilo jesu: ubijanja, mučenja, bijeg, protjerivanja na svakoj strani i genocid u Srebrenici. Za izvršavanje masakra u Srebrenici se u Haškom tribunalu sudi glavnom zapovjedniku srpskih snaga u BiH Ratku Mladiću. Jer, njemu su snage UN-a u srpnju 1995. bez otpora prepustile Srebrenicu koja je tada službeno bila UN-ova zaštićena zona i utočište tisućama bošnjačkih izbjeglica.

Skrivao se 12 godina u Srbiji

Obojica, Mladić i Karadžić, nakon rata su se godinama uspješno skrivali u Srbiji. Karadžić ne samo da je primio drugi identitet kao dr. Dragan Dabić i promijenio svoju vanjštinu tako da ga se teško moglo prepoznati, on je "očito imao i veliki broj pomagača, simpatizera, koji su mu pomogli i koji su ga uvijek kad je pokretana neka akcija uhićenja pravodobno upozoravali", kaže Altmann. Ali, uslijed znatnog pritiska kojega je Europska unija vršila na Srbiju da konačno izruči haške optuženike i apela njegove žene da se preda vlastima, nakon 12 godina skrivanja je u Beogradu uhićen Radovan Karadžić. Gotovo tri godine kasnije je uhićen i Ratko Mladić - u jednom mjestašcu u Vojvodini.

Presuda u Haškom tribunalu u slučaju Karadžić je, kako je to naglasio glavni tužitelj Tribunala Serge Brammetz, povijesna. Ona je povijesna i zbog toga što će se konačno razjasniti je li Karadžić naredio masakr u Srebrenici i ubojstva više od 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka.